Od kada su vodeći ljudi hrvatske zajednice u Vojvodini izišli sa zahtjevom da se hrvatski jezik uvede u službenu uporabu, odnosno na isti način kako to vlasti u Subotici sada žele napraviti s bunjevačkim, suočeni su s najtežim prijetnjama, pa čak i onima smrću, donosi Slobodna Dalmacija.
Na to je javno upozorio Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), s kojim smo u ponedjeljak telefonski razgovarali.
Što je toliko bilo iritantno srpskoj većini u Vojvodini oko uvođenja hrvatskog jezika u službenu uporabu da je dovelo do tako brutalnih reakcija, pa i diplomatskog spora dviju država?
- To je vjerojatno posljedica općeg raspoloženja u Republici Srbiji, koje je visoko negativno i rašireno kada je u pitanju hrvatska zajednica. Nekoliko puta smo isticali da su Hrvati u Srbiji, prema istraživanjima javnog mnijenja, među najomraženijim narodima, a nekada i najomraženiji. To je sigurno neka vrsta proaktivnog odnosa kada je u pitanju zaštita i ostvarivanje prava hrvatske zajednice u određenim krugovima, dijelovima javnosti, političkim strankama kojima to ne odgovara, pa se organizirano, nikako spontano, javljaju takve reakcije.
Želite reći da prijetnje koje dobivate nisu samo akt nekog pojedinca, već odraz općeg stava u Srbiji prema Hrvatima, a što sve generiraju vlasti?
- To se ne može reći eksplicitno, ali sigurno da nije spontana reakcija određenog broja nezadovoljnika. Sigurno je da iza toga ne stoji ni čvrsto organizirana struktura koja bi to danomice radila, ali postoje pokazatelji da spontanosti nema i da postoje strukture unutar srbijanskog društva kojima ovakva situacija odgovara.
Sve što ste uradili bilo je da ste povukli analogiju s forsiranom bunjevačkom nacijom i rekli ako njima dajete status službenog jezika, dajte onda i nama.
- Tako je. To je bio paralelizam jedan na jedan. Ništa više, ništa iznad. Jedino smo tražili isti proaktivni odnos, istu vrstu politike pozitivne diskriminacije kako bismo vidjeli jesmo li mi objekti takvog mogućeg koraka. Vidjeli ste: ne samo da nismo dobili odgovore hoće li toga biti, nego nam je prijećeno na službene mail adrese, na naše osobne profile, znači ne na društvenim mrežama općenito, već izravne prijetnje i uvrede su odašiljane, dok su mediji skloni desnici, ti tabloidi dali velikog prostora političkim i znanstvenim akterima koji su nas dodatno ružili. Istodobno je izostala reakcija bilo koje instance vlasti da se osudi takvo što, da nas se stavi u zaštitu ili pak kaže da je takva vrsta našeg proaktivnog stava u duhu koraka koje su vlasti činilie spram Bunjevaca nehrvata.
Zašto je vlastima u Srbiji toliko stalo od Bunjevaca napraviti novi narod, a od jednog hrvatskog dijalekta posve novi jezik?
- To bi trebalo pitati njih. Ono što mi možemo predmnijevati jest da takve reakcije traju više od 30 godina, da su došle na scenu sa Slobodanom Miloševićom i da su kroz to vrijeme imale različite ulazne i silazne putanje, a da su posljednjih godina takve aktivnosti učestale. Isto je kada su u pitanju politike priznavanja, financiranja, kao i proaktivni odnos vlasti spram njihovih inicijativa. Cilj je naravno jasan, a to je da se integrativni potencijal hrvatske zajednice razori na svakom planu, da se glođemo oko toga, da se s vremena na vrijeme priča aktualizira i mi, kao što bi onomad rekao Miodrag Minta, budemo označeni kao instrument Zagreba, odnosno da Srbiji ne želimo nikakvo dobro i da smo netko tko donosi nered. Mi to s indignacijom odbijamo i tražimo samo jednak tretman, ravnopravan status i da naše inicijative ne budu sačekivane s tom negativnom percepcijom, što u konačnici ima za posljedicu najgnusnije prijetnje.
Što bi se dogodilo kada bi hrvatska zajednica u Vojvodini zatražila isti status kakav imaju Srbi u Hrvatskoj?
- Mi samo kažemo da želimo reciprocitet. Naš glavni problem je što nismo u institucijama u kojima se odlučuje. Ne kažemo da bismo zbog toga bili sretniji, ali bismo sigurno mogli izboriti bolje rješenje. Mi se politikom bavimo s ulice, za razliku od Srba u Hrvatskoj koji su zastupljeni od državne do najniže razine. Samo ću navesti 44 gradonačelnika, dogradonačelnika, načelnika ili donačelnika, 11 dožupana, tri saborska zastupnika, četiri državna tajnika i potpredsjednika Vlade. Mi ne možemo učiniti ništa unutar institucija, pa zato nažalost moramo koristiti medije, ukazivati javnosti na naše probleme i isticati da to nije dobro. Mi ne kažemo da Srbi u RH nemaju problema, naprotiv, ali pred ovakvom vrstom izazova sigurno nisu.
Poznato je koliki utjecaj na političke prilike, a pogotovo sadašnju vlast, ima Srpska pravoslavna crkva. Na njezino čelo za patrijarha došao je Porfirije, koji je donedavno kao mitropolit stolovao u Zagrebu. Može li se zbog toga očekivati relaksacija odnosa i bolji status za Hrvate u Vojvodini?
- Mi bismo voljeli da do toga dođe. Mi dajemo svoje prinose normalizaciji ukupnih srpsko-hrvatskih odnosa. Nama je do toga stalo, jer kada su ti odnosi u uzlaznoj fazi, kada je normalizacija u tijeku, mi imamo benificija. Našim koracima nikako ne doprinosimo narušavanju toga. Naprotiv, koristimo se kao instrument da se oni ne naruše. Nažalost, izostaju riječi osude i zaštite. Voljeli bismo kada bi netko, pa i Porfirije, koji ima osjećaja, rekao: to je neprimjereno, to osuđujemo i budućnost Srbije kao države punopravnih građana i zajednica takvo što isključuje, donosi Slobodna Dalmacija.
‘Nemamo prava kao Srbi u Hrvatskoj‘
- Mi se politikom bavimo s ulice, za razliku od Srba u Hrvatskoj, koji su zastupljeni od državne do najniže razine. Samo ću navesti 44 gradonačelnika, dogradonačelnika, načelnika ili donačelnika, 11 dožupana, tri saborska zastupnika, četiri državna tajnika i potpredsjednika Vlade. Mi ne možemo učiniti ništa unutar institucija, pa zato nažalost moramo koristiti medije, ukazivati javnosti na naše probleme i isticati da to nije dobro - kaže Žigmanov
Jezive prijetnje koje lede kosti
- Samo pogledajte kada se dogode neki međunacionalni incidenti: imate jasnu osudu svih razina vlasti, isto tako medija, promptno djelovanje instituta prisile policije, tužiteljstva, pravosuđa, procesuiranje. Jeste li čuli neki glas iz Srbije da se na najgnusnije prijetnje reagiralo osudom?! Kada toga nema, kakva je je to poruka? Nećemo reći da je dopušteno prijetiti Hrvatima, ali je nešto što se tolerira ili, pak, minimalizira da se radi o prijetnjama na društvenim mrežama. Ako na službenu mail adresu dođe poruka '...em li vam majku pseću Hrvatsku, da vam..., ima da dođem s automatom u prostorije tog vašeg smrdljivog ustaškog udruženja i da vas sve pobijem kao stoku', je li to prijetnja na društvenim mrežama ili je jeziva prijetnja od koje vam se lede kosti?