Petar Tutavac, čovjek koji je „stvorio“ brojne poslastice uz koje su odrastale generacije, poput plazma keks, štrudle od smokava, krašove domaćice, bakina kolača preminuo je u 88. godini života u Požarevcu.
Tutavac je svoj radni vijek proveo u konditorskoj industriji diljem bivše Jugoslavije a svoje zvjezdane poslovne trenutke doživio je u tvornici keksa Bambi u Požarevcu, gdje je živio sa svojom obitelji. Njegova životna priča započela u Podgradini nedaleko od Opuzena (danas općina Slivno u dolini Neretve) gdje je rođen u brojnoj obitelji daleke 1934 godine. Sa trinaest godina je završio pletarski zanat u Opuzenu te je postao KV radnik pletar. Tada je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio kruh, ali mladi Petar se sa tim nije zadovoljio. 1949 godine preko sindikata se javio na tečaj za keksara u Zagrebu kojega je raspisala tvornica Kraš gdje su on i još jedan polaznik izučili keksarski zanat, bio prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji.
Ni kao umirovljenik nije mirovao. Bio je poslovno aktivan u privatnoj obiteljskoj tvrtci Pertu u kojoj se također proizvode konditorski proizvodi (čak 280 različitih vrsta) sudjelovao je na sajmovima te ima brojne planove za širenje posla u zemljama regije.
Ali ono što je zanimljivo jest da je upravo Domaćica bila njegov diplomski rad i prvijenac u konditorskoj industriji. Taj najprodavaniji keks nakon Plazme kasnije je doživio različite varijacije, ali osnova je ostala onakva kakvu je zamislio Petar Tutatavc u svom diplomskom radu dalekih pedesetih godina prošlog stoljeća.
No, sudbina je htjela da se ne zadrži dugo u Zagrebu. Nekako u to doba osnivale su se mnoge konditorske industrije a među njima i Lasta u Čapljini koja će biti njegovo odredište.
Kako nije mogao riješiti stambeno pitanje za svoju obitelj u Zagrebu, krajem 1958. godine Petar se vraća u dolinu Neretve u Čapljinu, u tvornicu "Lasta" koja je u to vrijeme proizvodila kruh, oblatne i medene pogače, sa 27 zaposlenika. Po dolasku u tvornicu, na mjesto tehničkog direktora, proširio je proizvodnju, nabavio snove linije i uveo nove proizvode, među kojima i štrudel od smokava. Budući da na tom području ima puno smokava bila je prava šteta to ne iskoristiti-kazao nam je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju u ožujku prošle godine.
Iako je uspješno organizirao proizvodnju, u Čapljini se nije dugo zadržao. Odlazi u Leskovac u tvornicu "Toma Kostić" gdje su nabavili liniju za grisine i koju je trebalo pustiti u proizvodnju. I naravno tko će to bolje učiniti od Petra.
Cilj je bio napraviti nešto novo do tada neviđeno. Tada pekarska industrija nije imala peciva kao danas. Pekao se kruh i kifle i to je to. Inovativan sa vizionarskim pogledima Petar, je u
u konditorskoj industriji bivše Jugoslavije uveo doslovno revoluciju, prvi je počeo koristiti soju i surutku (koja je tretirana kao otpad) u recepturama slastica.
Tako je došla i ideja za plazminu recepturu koja se poklopilo sa njegovim dolaskom u Požarevac gdje je osnovao tvornicu keksa Bambi, čiji je zaštitni znak lik iz Disnijeva crtića.
Da nije bilo Petra Tutavca generacije starih i mladih sredinom prošlog stoljeća ne bi uživali u plazmi, domaćici, štrudelu od smokava, belvit keksu. Sve su to njegovih ruku djela a i danas pola stoljeća kasnije receptura je manje više ista na zadovoljstvo svih ljubitelja ovih slatkih zalogaja.