Ukrajinci su objavili novi video uništavanja ruskih tenkova. Vojska objašnjava da su na videu američke M777 haubice, koje su napokon ušle u upotrebu u Ukrajini. Vojnici su obuku imali u Njemačkoj, a haubice su im poslali Amerikanci.
A koliko su uspješni viidi se na videu - uništili su sedam od 11 tenkova. Korišteni su navođeni projektili.
Pogledajte video:
U Hrvatskom vojniku, časopisu MORH-a, objašnjavaju što su te haubice:
Od početnog koncepta do danas, tijekom 30 godina, na lakoj haubici M777 155 mm mnogo je toga postignuto u dizajnu, razvoju, a provode se i opsežna testiranja kako bi se stvorio jedan od najkvalitetnijih današnjih topničkih sustava…
Haubicu nisu razvile američke tvrtke, nego britanska Vickers Shipbuilding and Engineering Ltd. (VSEL) iz Barrow-in-Furnessa, lučkog grada na sjeverozapadu Engleske. Radni joj je naziv iz osamdesetih godina bio ultralaka poljska haubica (UltraLight Field Howitzer).
Nakon što je BAE Systems 1999. preuzeo VSEL, razvoj je nastavljen pod plaštom BAE Systems Landa and Armamentsa i ultralaka haubica postala je laka. Iako se proizvodila u Velikoj Britaniji, završni dio obavljao se u američkoj tvornici United Defense LP u Pascagouli, Mississippi. Kada je BAE Systems 2005. preuzeo i tu tvrtku, završna se montaža nastavila obavljati u pogonu BAE-a u Hattiesburgu u Mississippiju. Oko 70 % dijelova haubice američkog je podrijetla uključujući i cijev koju proizvodi Watervliet Arsenal iz Watervlieta, New York.
Haubica je pokazala izvrsnu pouzdanost, ispunila ili premašila sve operativne zahtjeve. Tim nezavisnih ocjenjivača utvrdio je da je operativno učinkovita.
Američka je vojska s prvih 18 haubica opremila 2. bojnu 11. pukovnije poljskog topništva na Havajima u listopadu 2006. Uglavnom je haubica M777 topnički sustav za borbene timove brigada opremljenih vozilima Stryker (Stryker Brigade Combat Teams).
Konstrukcija haubice uvelike se zasniva na suvremenim materijalima, od kojih znatan dio podrazumijeva titanij i njegove slitine. Taj metal ima veliku mehaničku čvrstoću, kao čelik, ali mu je specifična masa malih 4506 kg/m3 u odnosu na čelik (oko 7850 kg/m3). Osim toga vrlo je otporan na koroziju, a i na visoku temperaturu. Međutim, problem je cijena, višestruko je skuplji od čelika. Problem je djelomice riješen novijim slitinama iz obitelji Ti-6Al-4V (legirane sa 6 % aluminija i 4 % vanadija), znatno niže cijene, što je otvorilo vrata za širu uporabu. Najnovija inačica M777A2 napravljena je od slitina titanija i aluminija.
Osim naprednih materijala primijenjena su i posebna konstrukcijska rješenja. Prije svega, drugačije je koncipiran lafet, koji najveći dio energije trzaja preusmjerava preko potporne platforme okomito na tlo, pri čemu mu znatno pomaže i vrlo efikasna dvokomorna plinska kočnica. Potporna platforma ima dva stabilizatora s prednje strane i dva preklopiva kraka sa stražnje strane. Krakovi su opskrbljeni potpornim lopatama i imaju mogućnost preklapanja za smanjenje gabarita u prevoženju. Potporni sustav ima mogućnost hidrauličnog samoprilagođavanja. Dva zadnja kraka preklapaju se prema gore, dok se prednji stabilizatori preklapaju bočno uzduž tijela oružja.
Tako je ostvarena osnovna prednost M777, iznimno mala masa od početnih 3745, a sadašnjih 4220 kg i to je nevjerojatno jer je masa donedavno najlakšeg topničkog oružja kalibra 155 mm, M198, bila nešto veća od sedam tona (7154 kg), dakle, gotovo dvostruko veća. Masa drugih, naprednijih oružja, opremljenih vlastitim pogonom za sklapanje lafeta i brzu promjenu paljbenog položaja, prelazi devet tona (francuski TRF1 i europski FH-70), a kod nekih dostiže čak i 14 tona (G-5)! Teža topnička oružja zahtijevaju vučna vozila od preko 10 tona koja imaju ograničenu mobilnost.
Masa omogućava transportiranje M777 Ospreyem, modernim transportnim sredstvom marinaca, zajedno s poslugom od osam članova i borbenim kompletom. Može se prevoziti i unutar brojnih transportnih zrakoplova uključujući C-130, C-141, C-5 i C-160 Transall, te ispod helikoptera poput UH-60L/UH-60M Black Hawk i CH-53e/CH-53d, te amfibijskim brodovima.
Haubicu se može vući različitim vozilima. Njezin klirens (prostor od najniže točke vozila do površine zemlje) od 660 mm osigurava haubici “sveterensku” sposobnost. Haubica se kvači i tegli preko oka za vuču ugrađenog na plinsku kočnicu, na sličan način kao u OSRH dobro poznata haubica 122 mm D-30.
Američka vojska vuče M777 s 5-tonskim kamionima iz serije M939, kamionima srednjih taktičkih vozila (FMTV) i sa zamjenama za srednja taktička vozila (MTVR) brzinama od 88 km/h na glavnim cestama, 56 km/h na sporednim cestama i 24 km/h izvan putova. Za pomicanje M777 lokalno ili dalje, mogu se koristiti manja vozila kao što je sveterenska mobilna platforma (ATMP) ‘Supacat 6 x 6. Osim toga M777 može se transportirati, odnosno vući i terenskim vozilom mase 2,5 tone opremljenim zračnim kočnicama, a teoretski i vozilima HMMWV. Olakšavajuća okolnost jest i mogućnost upotrebe oružja čak i s poslugom od pet članova.
M777 može se bez problema transportirati helikopterom ili srednjim vozilom na udaljenosti od 100 i više kilometara od smještaja. Ta sposobnost omogućuje haubici učinkovitiju upotrebu u svim područjima na bojnom polju što se dokazalo u Afganistanu. U gotovo deset godina dokazanog djelovanja američke i kanadske haubice M777 svakodnevno su razmještane helikopterima za potporu operacija izvan dometa tradicionalnog topništva. Vučna oružja većeg kalibra ili samohodna oružja morala su ostati na svojim paljbenim položajima u središtu operacije zbog prijetnje IED-a i bombi na cestama.
Paljbena moć
Cijev haubice duga je 39 kalibara, čime je omogućena početna brzina s najsnažnijim ”8” barutnim punjenjem od 827 m/s. Time se postiže maksimalni domet od 24 km s nepotpomognutim, odnosno od 30 km, sa streljivom potpomognutim raketnim motorom. Domet na zadnjoj inačici M777A2 (starije inačice M777 i M777A1 nadograđene su) povećan je na 40 km. To je posljedica uporabe najsuvremenijeg navođenog streljiva M982 Excalibur. Štoviše, može se postići i 100 km s novim BAE-ovim MS-SGP projektilom (Multi Service-Standard Guided Projectile). Prva inačica haubice M777 imala je samo optički, a inačica M777A1 digitalni sustav upravljanja paljbom. Najnovija inačica M777A2 ima nadograđen softver pa može ispaljivati Excalibur projektile i u stalnoj je upotrebi od 2007. godine.
Američki marinci objavili su da upotreba haubice M777 za 70 % povećava preživljavanje u borbi u usporedbi s prethodnikom M198 zbog brzine rada i jedinstvenih značajki (Foto: USMC)
S više od 1200 konstruiranih haubica i više od 350 000 ispaljenih projektila M777 dokazano je oružje američke vojske, marinskog korpusa, kanadskog i australskog topništva. M777 je iznimno laka oružna platforma, koja se može razmjestiti kao bitnica ili samostalno kao jedno oružje u potpori specijalnih operacija. Ima sposobnost ući u bitku prije nego bilo koji drugi usporedivi vučni topnički sustav i pružiti brzu i odlučnu paljbenu potporu preciznim udarima, plotunima, općom i bliskom potporom za ostvarivanje strateških ciljeva. Haubica je posebno dizajnirana za brzu taktičku upotrebu na nepristupačnim planinskim područjima, zapravo u svim operativnim scenarijima.