- Muhamed Džavad s majkom stiže u butik u bogatoj četvrti na sjeveru Teherana. Prvi put želi kravatu, koja je u Iranu dugo bila zabranjena kao simbol zapadne dekadencije.
"U našem društvu nošenje kravate je poput nošenja maski prije covida", rekao je dok mu je prodavač birao odijelo. "Ljudi te čudno gledaju jer negativan stav i dalje postoji".
"Mislim da muškarac izgleda šik s kravatom. Nažalost, mi Iranci smo nametnuli čudne i nepotrebne restrikcije sami sebi. Potrebno je vremena da se to promijeni, ali nadamo se da će se to dogoditi."
Pravila odijevanja uzburkavaju strasti u Iranu, posebno kad su u pitanju ograničenja za žene koje su dugo morale nositi skromnu odjeću i maramu.
Većina iranskih muškaraca i dalje odbija kravate. Iranske vlasti taj su modni dodatak zabranile nakon islamske revolucije 1979. smatrajući je simbolom zapadne kulture. Iako se kravata polako vraća, vladini dužnosnici i većina iranskih muškaraca i dalje je ne želi nositi.
U trgovini Zagros u teheranskoj glavnoj aveniji Nelsona Mandele, izložene su kravate u različitim bojama, od vune, pamuka ili svile.
"Prodamo ih oko stotinjak mjesečno", rekao je zamjenik voditelja trgovine Muhamed Ardžmand. "Većinu uvozimo iz Turske, ali neke su napravljene u Iranu".
"Kupci ih kupuju za svečanosti ili za posao. U ovoj četvrti ćete vidjeti da ih nosi svaki peti muškarac. Ovih dana više ljudi nosi kravate u usporedbi s prethodnim desetljećima."
Nedavni nemiri "nisu utjecali na prodaju", rekao je upravitelj podružnice Ali Fatahi, misleći pritom na prosvjede potaknute premlaćivanjem Mashe Admini koju su vlasti uhitile jer je, po njima, bila neprikladno odjevena.
"Naši klijenti koji su nosili kravate prije i dalje to čine te nam redovito dolaze kupovati nove."
Znak dekadencije
Iranski šijitski svećenici koji su došli na vlast 1979. zabranili su nošenje kravata jer je, po njihovom mišljenju, to bilo neislamsko i dekadentno. Kravata je predstavljala suštinu zapadnjačke odjeće koju je nametnuo svrgnuti šah, rekao je trgovac koji je tražio da ostane anoniman.
Nakon što su ih desetljećima nije nigdje bilo kravate su se ponovno pojavile u izlozima nekih trgovina tijekom ere reformističkog predsjednika Muhameda Hatamija od 1997. do 2005. godine.
I danas ministri, visoki državni službenici i čelnici državnih tvrtki ne nose kravate uz svoja odijela, već se odlučuju za košulje sa zakopčanim ili otvorenim ovratnicima.
Pravnik Masud Molapanah kaže da "nošenje kravate ni u kojem slučaju nije zločin" prema ustavu ili islamskom šerijatskom zakonu. "Ali postoje ograničenja odijevanja na određenim mjestima kao što je televizija."
Džavada, dok bira kravatu prati majka koja nosi čador. Ona ne samo da ga potiče da je nosi, već je od prodavača zatražila da je nauči kako je pravilno vezati da bi mogla pomoći sinu.
"U određenim su se fazama neki jako trudili da je uklone", rekao je, smiješeći se pedestogodišnji državni službenik koji je želio ostrati anoniman. "Razlog je bio odbacivanje bilo kojeg znaka zapadnjačkog utjecaja".
No u tom bi slučaju trebalo isključiti i odijelo te se vratiti tradicionalnoj odjeći nošenoj u povijesti što je očito nemoguće, kazao je.
Kravata donosi ugled
Mehan Šarifi, voditelj obližnje trgovine Pierrea Cardina, rekao je da su mnogi mladi ljudi oduševljavljeni kravatom.
"Kravate nose prestiž, mnogi ih kupuju", rekao je sin i unuk krojača, pokazujući na zidu stogodišnju fotografiju svog djeda s kravatom. "Kupci dolaze kupovati odijela, a mi im savjetujemo koju kravate da izaberu uz odijelo. Drugi ih kupuju kao dar."
U nekim elegantnim kafićima crna kravata ili leptir-mašna dio su odore konobara, a liječnici u nekoliko teheranskih četvrti također ih stavljaju.
Kravata je gotovo obavezna Irancima koji rade u veleposlanstvima i nekim stranim tvrtkama, iako ih većina skida kad izađu na ulicu.
Sadik (39), zaposlen u japanskom veleposlanstvu, rekao je da stavlja kravatu tek kad stigne na posao "jer nošenje kravate u javnosti nije uobičajeno u Iranu".
"Ako se tako odjenete i prošećete ulicom, zasigurno ćete privući pažnju. Ljudi će misliti da ste ili stranac ili netko tko ide na vrlo formalan sastanak sa strancima."