Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić objavio je ovih dana kako je ponovno prema Vladi upućena inicijativa da se u imenu Zračne luke nadoda ime najvećeg hrvatskog znanstvenika Ruđera Boškovića. Većinski vlasnik aerodroma je Republiku Hrvatsku koja ima 55 posto udjela, a tu su još i predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije s 20 posto suvlasništva, Općine Konavle s 15 posto i Grada Dubrovnika s 10 posto udjela u vlasništvu.
- Prvo bih napomenuo kako smo mi u Općini Konavle već u nekoliko navrata spominjali mogućnost da se Zračnoj luci Dubrovnik koja se nalazi na području Konavala da ime Ruđera Boškovića. Ne radi se samo o najpoznatijem hrvatskom znanstveniku, već i o jednom od najvećih intelektualaca svih vremena, prema riječima poznatog engleskog znanstvenika Sir Harolda Hartleya, no ono što je najbitnije za istaknuti, Ruđer Bošković je prije svega bio svećenik odnosno isusovac i zbog toga bi po mojem skromnom mišljenju puni naziv trebao biti Zračna luka Otac Ruđer Bošković.
- Valja napomenuti i kako se radi o osobi čiji život je neraskidivo vezan za Dubrovnik i dubrovački kraj, jer tu je rođen i tu se školovao na Collegium Ragusinum, da bi školovanje nastavio u Rimu. No, cijeloga života je mislio na rodni kraj i bez obzira gdje je bio na službi, uvijek je zastupao interese Dubrovnika i njegove okolice, tada znane kao Dubrovačka Republika. Dakle, Općina Konavle u potpunosti podržava inicijativu Nikole Dobroslavića da se nazivu Zračne luke nadoda ime Ruđera Boškovića, jer ćemo se tako pridružiti brojnim europskim i svjetskim državama koje su na taj način odale priznanje i počast svojim zaslužnim građanima i tako Dubrovnik i njegovu okolicu učiniti još prepoznatljivijim, ističe načelnik Općine Konavle, Božo Lasić.
Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen prokomentirao je inicijativu.
- Čini mi se da je to dobra ideja zato što je to jedan, ne samo izraz poštovanja prema nekoj ličnosti, nego je i odličan način za promociju te ličnosti. Usudio bih se reći da puno više odgovara duhu našeg vremena nego podizanje ogromnog brončanog kipa Ivana Meštrovića na jezuitskoj poljani ako u nekakvim širokim slojevima domaćih i stranaca želimo popularizirati Ruđera Boškovića, njegov lik i djelo. On je sigurno jedan od najvećih Dubrovčana u povijesti. Kao i svi prirodnjaci, mislim da je poznat samo u stručnim krugovima u inozemstvu, sumnjam da neki Talijan, Francuz ili Britanac zna tko je Ruđer Bošković, kao što mi ne znamo tko su njihovi najpoznatiji prirodoslovci, astronomi ili fizičari 18. stoljeća. Znamo svi za Newtona, za Teslu, za Kelvina... Bošković je globalno poznat u stručnim krugovima, što je super, ali u širokim slojevima nije.
- Naziv "Zračna luka Dubrovnik" je kratak i jednostavan i time doprinosimo našem brendiranju Dubrovnika, ali staviti Ruđera Boškovića je nekako najvidljivije, to je daleko više u duhu našeg vremena nego podizanje spomenika, to je najvidljiviji znak koji možeš dati nekome. Jer, što je problem sa spomenicima? Oni su 'jezik' nekih prošlih vremena i to većina ljudi, nažalost, ne razumije. Danas nekome dignuti spomen-ploču jest lijepa gesta, ali ne znači ono što je značilo prije 50 ili 100 godina. Danas će 100 ljudi koji na svojoj avionskoj karti vidi "Ruđer Bošković Airport" možda će njih 20 'guglati' tko je on, a pet će ih znati od prve tko je, objašnjava sugovornik.
Podsjetio je i na nekadašnju inicijativu postavljanja spomenika Boškoviću na današnjoj Boškovićevoj poljani u Gradu.
- Dok je Meštrović živio u Dubrovniku dvije godine, prvo je radio na Mauzoleju obitelji Račić u Cavtatu pa je radio skale na ulazu od Pila, njegov prijatelj, književnik Ernest Katić ga je upoznao s tim i nagovorio ga je da uzme u obzir Ruđera Boškovića i više se puta vraćao na tu inicijativu, čini mi se 1937. posljednji put. To nije išlo odjedanput, kroz 10-15 godina vraćao se na tu temu, a pred sami Drugi svjetski rad je izmodelirao kip Ruđeru Boškoviću i onda je došao rat, kip je izliven 1954. za Institut. Ali, izvorno je bilo zamišljeno da on bude postavljen negdje na jezuitskoj poljani, postojala je ideja, nije bilo projekta... To je imalo svoju logiku, ali danas to nema smisla, pogotovo što imamo na silu stavljenog Meštrovićevog Držića, a onda bi se Dubrovnik pretvorio u 'galeriju' Meštrovićeve skulpture na otvorenom... Recimo, neka Grad Dubrovnik otkupi rodnu kuću Ruđera Boškovića u Boškovićevoj ulici i neka tamo tamo napravi interpretacijski centar, to je u duhu današnjeg vremena, predlaže Viđen.