Početkom 2020. jedini ljudi u Putinovu najužem krugu bili su njegovi najstariji, najpouzdaniji i – tragično za Rusiju i Ukrajinu – najradikalniji i najparanoičniji pristaše. Invazija na Ukrajinu kovala se u umovima moćnika iz sovjetske ere, koji su zagovarali i planirali, prije svega, kao preventivni napad za spašavanje Rusije od navodno nadolazeće strateške prijetnje sa Zapada. Četiri čovjeka – od kojih su trojica bili bivši ili sadašnji direktori Federalne sigurnosne službe (FSB) – imali su središnju ulogu u vođenju Rusije u rat. Uz predsjednika Rusije taj uži krug činili su Nikolaj Patrušev, Putinov kolega iz KGB-a iz 1975., i šef moćnog ruskog Vijeća sigurnosti koji je tijekom godina stekao renome "Putinova osobnog špijuna", potom Putinov stari kolega sa Sveučilišta u Sankt Peterburgu i šef FSB-a Aleksandar Bortnikov te ministar obrane Sergej Šojgu, piše Slobodna Dalmacija.
Patrušev i Bortnikov bili su glavni politički pokretači, dok je Šojgu oko svega ipak donekle oklijevao.
Dio je to vrlo zanimljive i detaljne istrage oko početka ukrajinskog rata koju je - od hodnika Kremlja do rovova Mariupolja - proveo nagrađivani novinar i analitičar Owen Matthews. On je boravio u Moskvi više od 25 godina i izgradio je nenadmašnu mrežu kontakata koji su radili u Putinovoj administraciji, sigurnosnim službama, oružanim snagama i propagandnom stroju. Britanski The Times objavio je izvod iz njegove intrigantne knjige „Overreach: The Inside Story of Putin‘s War Against Ukraine“ u kojoj opisuje moć, paranoju i tri prijatelja koji zajedno spletkare s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom. Matthews je razgovarao s nizom insajdera kako bi filigranski precizno posložio što se događalo u političkom odbrojavanju do početka rata.
Ukrajina je bila tek bojno polje gdje su interesi dviju bivših supersila trebali doći u izravni sukob; mjesto koje je Putinov najbliži krug locirao za tisućljetnu bitku između dviju strana.
"Ukrajina ne postoji. To je granica Amerike i Rusije“ - rekao je Viktor Zolotov, Putinov bivši tjelohranitelj koji sada vodi moćnu rusku Nacionalnu gardu, Alekseju Venediktovu, glavnom uredniku radijske postaje Eho Moskve.
Ali to je također bitka za budućnost Rusije, i utjecaj političkih klanova koji su željeli osigurati da njihova moć preživi kraj Putinova mandata kao predsjednika. Ideologiju kasnog putinizma kreiraju ljudi koje je formirao KGB-a iz Brežnjevljeve ere.
Putinov 70 rođendan
Putin je prošlog mjeseca napunio 70 godina, što je tri godine više od prosječnog životnog vijeka ruskog muškarca. Za Putinove moćnike to je bio signal kako preostaje sve manje vremena za nagovaranje predsjednika da se konačno riješi pitanje “zapadne agresije”. Zato je, po njihovom mišljenju, bilo potrebno "konačno riješiti problem Ukrajine".
Izvor iz ruskog vrha potvrdio je kako se sredinom ljeta 2021. u Putinovom najbližem okruženju stvorila "kritična masa" za donošenje odluke o potrebi odlučnog vojnog udara. Pritom format ove vojne operacije tada nije bio određen. Do ljeta Patrušev i Bortnikov donijeli su čvrstu odluku o invaziji. Preostalo je samo okupiti potrebne snage i uvjeriti glavnog donositelja odluke u Rusiji – Putina – da pokrene operaciju. U isto vrijeme većina ruske elite nije znala ništa o planovima za pokretanje rata velikih razmjera i doživljavala je događaje koji su mu prethodili kao Putinov blef.
Sivi kardinal
Tijekom dva desetljeća Putinove vladavine titula “sivog kardinala” odnosno moćnog donositelja odluka ili savjetnika koji djeluje iza kulisa Kremlja pridavana je nekoliko istaknutih osoba. Ta je titula na kraju ispravno pripadala Nikolaju Patruševu koji je u kontinuitetu u Putinovu najužem krugu od kasnih devedesetih naovamo.
Njih su se dvojica upoznali kao mladi časnici u lenjingradskom KGB-u, ali kako se prisjetio jedan bivši general-bojnik KGB-a koji je služio u Londonu tijekom osamdesetih, Putin je bio sivi moljac, nitko i ništa. Njegova karijera u KGB-u bila je potpuno osrednja. Patrušev, a ne Putin, bio je jedna od KGB-ovih zvijezda u usponu osamdesetih. Krajem devedesetih, uloge njih dvojice su zamijenjene, ali Putin nije zaboravio svoje stare kolege iz Lenjingrada.
Kako se Putinov meteorski uspon nastavio promaknućem u tajniku Vijeća sigurnosti, napustio je svoje staro mjesto direktora FSB-a kako bi ga preuzeo Patrušev. Putin je izabran za Jeljčinova premijera, au kolovozu 1999. uoči Nove godine, u noći kad je Jeljčin iznenada objavio da će ga Putin zamijeniti kao vršitelja dužnosti predsjednika, Patrušev i Putin su sa svojim suprugama odletjeli u Čečeniju kako bi pojačali „moral ruskih vojnika“, ispijajući šampanjac dok su letjeli u helikopteru iznad borbene zone. Kako piše Owen Matthews, Putin se našalio pred skupinom veterana KGB-a nakon izbora 2000. kazavši kako je: "Specijalna operacija preuzimanja najviših ešalona vlasti bila uspješna."
Kasnije te godine Patrušev je rekao da su sigurnosne službe rusko "neo-plemstvo". Putin ga je 2008. imenovao na mjesto tajnika Vijeća sigurnosti. Petrušev je uvijek bio jedan od najpričljivijih i najistaknutijih članova Putinova najužeg kruga, ovlašten da ruskom tisku i javnosti objašnjava službenu politiku Kremlja. Bio je to jasan znak povjerenja koje mu je ukazao osobno Putin. U svojim brojnim intervjuima Patrušev je otkrio ne samo izuzetan stupanj paranoje, već i spremnost da povjeruje u neke izvanredne teorije zavjere. U travnju 2022. ustvrdio je tako da je "zločinačka zajednica" uključena u rasprostranjeni posao prodaje siročadi odvedene iz Ukrajine. Kazao je da su trgovinu poticale zapadne vlade, koje su "
U ažuriranoj verziji ruske nacionalne sigurnosne strategije objavljenoj u svibnju 2021. koju je koordinirao Patrušev, ruskoj je državi izričito dopušteno koristiti nasilne metode kako bi “spriječila neprijateljske radnje koje prijete suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ruske Federacije”. Drugim riječima, uporaba vojne sile izvan ruskih granica zapravo je unaprijed odobrena. Bio je to pravni plan za nadolazeću invaziju.
Bunkerski mentalitet
Za vrijeme epidemije COVID-a Putin se posebno izolirao i njegovi osobni kontakti ograničili su se malu skupinu ljudi.
U izolaciji i nepristupačnosti svog Covid bunkera, okruženog ideolozima i ulicama, Putin je razvio duboko uvjerenje da se ruska dominacija nad Ukrajinom mora obnoviti. Njegova sklonost riziku porasla je kako je njegov stisak nad Rusijom jačao. Krug njegovih savjetnika suzio se iu tom malom krugu nikada nije bilo korisno dovoditi u pitanje njegovu prosudbu ili njegovo gotovo mistično uvjerenje da je njegova sudbina vratiti rusku sferu utjecaja.
Tijekom dvije godine izolacije, Putin je razvio dugogodišnji entuzijazam za povijesno teoretiziranje, što će kulminirati u eseju o Rusiji i Ukrajini objavljenom u srpnju 2021.
Što se tiče ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, prema The Timesu, on je bio potpuno svjestan da je Putinov unutarnji krug već imao snažnu želju za ratom, iako niti sam Lavrov nije znao sve do večernjih sati neposredno pred invaziju, da ti planovi uključuju i napad na Kijev. "Putin je naša posljednja nada da spriječimo rat", povjerio se Lavrov starom prijatelju sa sveučilišta. Lavrov je još uvijek gajio neku nadu da bi samog šefa – ako nitko od njegovih tvrdolinijaša nije u blizini – mogao uvjeriti da se povuče s ruba. Ali sve je otišlo predaleko. Lavrov je morao osigurati dramatične i posve nerealne ustupke Zapada.
Putinovi detaljni planovi za invaziju možda nisu bili tajni za CIA-u, ali su držani u tajnosti od svih osim od najviših ruskih vojnih zapovjednika. Puni opseg plana invazije također je držan u tajnosti, za njega je znao samo uski krug Putinovih ljudi od velikog povjerenja.
