Od raspisivanja prvih višestranačkih izbora 1990. u svakom izbornom ciklusu na birališta izlazi sve manje i manje birača.
Na tom utabanom putu prema dolje, izuzetak je bila tek 2000. godina, kad je odaziv bio veći nego na prethodnim izborima. Zadnje ankete pak najavljuju kako bi ovaj put apstinencija birača mogla biti veća nego ikada, piše Slobodna Dalmacija.
Prema najnovijem istraživanju Crodemoskop za RTL, čak 42 posto ispitanika izjavilo je kako nemaju namjeru izaći na izbore. Prethodnih su godina istraživanja o izlaznosti uoči izbora čak bila optimističnija od stvarne izlaznosti.
Građani su u velikoj mjeri zgađeni politikom i političarima, pogotovo kad vide da su glasali za članove jedne opcije koji su
međuvremenu u Saboru pretrčali u drugi tabor. A prošli saziv po tome je bio rekorder.
- Ankete pokazuju da bi ovo mogli biti prvi parlamentarni izbori na kojima će izaći manje od 50 posto registriranih birača. To nije dobro i dovodi u pitanje izborni legitimitet. Nedostatak legitimiteta, to je stvar koju svaki političar jako dobro osjeća – kaže profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Goran Čular.
Znanstvene studije su, napominje Čular, detektirale dva tipa apstinenata.
„Jedni su apolitični i njih se nikako ne može izvući na izbore, a drugi razočarani politikom i takvih je iz godine u godinu sve veći broj. Također postoje i situacijski apstinenti. Oni koji glasuju za jednu stranku, ali dođe trenutak i ako ne žele više za nju glasati, neće to učiniti ni za jednu drugu, pa to rješavaju tako da na dan izbora ostaju kući - navodi profesor Čular.
Puno bolja situacija nije ni u drugim europskim zemljama.
U Belgiji, Cipru, Luksemburgu, Bugarskoj i Grčkoj pak primjenjuje se institut obaveznog izlaska na izbore.
Glasanje je osim kao građansko pravo, definirano i kao građanska dužnost te za neizlazak na birališta postoje sankcije.
U Belgiji se, na zahtjev suda birač mora pismeno izjasniti o razlogu neizlaska na izbore. Dva tjedna prije izbora, građani dobiju na svoju adresu glasačku obavijest koja ih podsjeća da će neopravdani neizlazak na izbore biti sankcioniran.
Za prvi neizlazak kazna je 10 eura, a sljedeći 25 eura. Ako birač neopravdano bojkotira glasanje četiri puta briše se iz biračkog popisa na deset godina. To ni je nimalo bezazleno, jer tim činom gube pravo prijave za imenovanje ili napredovanje u državnoj službi što Belgijancima nije nevažno, budući ih skoro 20 posto radi u državnoj službi.
U Belgiji je stopa izlaznosti, za naše prilike potpuno nevjerojatna i kreće se oko 90 posto.
Cipar ima kazne od 340 eura, a najveće su u Luksemburgu – do tisuću eura. Međutim, ondje je glasanje obvezno za birače prijavljene u registar, a prijava u registar nije obvezna.
U Grčkoj je do 2001. godine zakon omogućavao propisivanje i zatvorskih kazni, a ustavnim izmjenama, obaveza glasanja je postala samo "moralna" obveza bez drugih sankcija.
U dalekoj Australiji građani neizlaskom na izbore riskiraju da izgube vozačku dozvolu, dok u Argentini građani koji ne glasuju ne mogu raditi u državnoj upravi.
Istraživanje "Lojalnost, glas ili izlazak: Izborna participacija i potpora novim strankama u Hrvatskoj„ koje je proveo profesor Andrija Henjak s Fakulteta političkih znanosti pokazalo je da su birači koji izlaze na izbore obrazovaniji, politički informiraniji i imaju izraženiji osjećaj vlastite političke efikasnosti od izbornih apstinenata.
Pritom birači novih stranaka imaju nižu percepciju mogućnosti utjecaja na politiku od birača starih stranaka, što je očekivano jer podržavaju stranke koje kritiziraju status quo i traže promjenu. U istraživanju su analizirane promjene izbornog ponašanja na parlamentarnim izborima 2015. i 2016., kada su podrška novim strankama i izborna apstinencija dosegnuli najvišu razinu od 1990. godine, piše Slobodna Dalmacija.