Kada je inflacija ove godine u Litvi dosegnula gotovo nezamislivih 20 posto, stanovnici juga te baltičke zemlje počeli su ne stezati nego sjeći remen.
"Ljudi sve manje kupuju. Teško je. Nosi se ono što se ima, ne kupuje se ništa", kaže Laima, 58-godišnja Litvanka koja prodaje čarape i drugu odjeću iz prtljažnika svog automobila.
S druge strane glavne ceste u Sangrūdi, uspavanom selu od 200 ljudi blizu granice s Poljskom, ista priča, piše Financial Times.
"Kad je izbio rat, ljudima je pala kupovna moć i počeli su štedjeti", priča Gintarė, 32-godišnja blagajnica. "Poskupjelo je sve, gorivo i grijanje, struja porezi... A hrana je ostavljena kao zadnja stvar na koju treba misliti. Ljudi kupuju samo najjeftiniju robu, sniženu."
Inflacija raste na čitavom Zapadu, ali malo je zemalja doživjelo takvu galopirajuću inflaciju poput Estonije, Latvije i Litve, gdje je inflacija porasla iznad 20 posto ovog ljeta i još uvijek je iznad 21 posto u sve tri zemlje, prenosi Jutarnji list
Iako postoje neki lokalni čimbenici koji bi objasnili dio inflacije, kreatori politike na Baltiku upozoravaju kako bi se drastičan cjenovni pritisak mogao razviti diljem Europe tijekom sljedeće godine, čak i ako glavna stopa inflacije dostigne vrhunac.
Mārtiņš Kazāks, guverner središnje banke Latvije, kaže da je Baltik "kanarinac u rudniku ugljena" u kontekstu vala inflacije koji je pogodio Europu.
To je zabrinjavajuća poruka za ostatak kontinenta na kojem bi inflatorni pritisak mogao ostati visok tijekom zime i proljeća jer se cijene energenata povećavaju.
Ekonomisti na Baltiku komentiraju kako su analitičari iz drugih europskih zemalja zapanjeni prividnim prihvaćanjem s kojim je javnost dočekala tako ekstremnu inflaciju.
"Pitaju me kolege iz inozemstva: Zašto nema protesta?", kaže Greta Ilekytė, ekonomistica u švedskoj banci Swedbank, najvećoj banci na Baltiku.
Nedavna iskustva
Odgovor se možda krije u navici. Baltičke zemlje iskusili su relativno visoku inflaciju usred snažnog rasta plaća dok njihova gospodarstva hvataju korak s ostatkom Europe. Drugo, sjećanja na prisilnu okupaciju od strane Sovjetskog Saveza znače da ljudi kolektivno lakše prihvaćaju posljedice trenutačne brutalnosti koja stiže iz Moskve, čak i onda kada postoje zabrinutosti oko toga da bi nastalu situaciju mogli iskoristiti politički populisti.
"Ovo razumijevanje je znatno jače ovdje nego u drugim dijelovima svijeta", kaže Ingrida Šimonytė, premijerka Litve.
Za razliku od većeg dijela Europe, baltičke zemlje imaju nedavno iskustvo visoke inflacije iz 2008., kada je ista u Latviji dosegla 18 posto pa je posljednji skok cijena mogao imati manji utjecaj na nacionalnu psihu.
"Kada smo stekli neovisnost, 1992. godine, inflacija je bila 950 posto! Nije to kao u Nijemaca koji generacijama nisu vidjeli dvoznamenkastu inflaciju. Znamo da je gadno, ali nije da nemamo iskustva...", tvrdi guverner središnje banke.
Među lokalnim stanovništvom i dalje postoji velika zabrinutost. Posebice strahuju od toga što će se dogoditi tijekom zime. "Inflacija je učinila svoje - elementi koje, recimo, koristimo za uzgoj cvijeća postali su jako skupi. Za nas su se troškovi udvostručili!", kaže Raimonda Skeberdienė, 33-godišnja vlasnica male farme cvijeća na zemljanoj stazi izvan Sangrūde.
Vida, 63-godišnji poljoprivrednik, dodaje: "Kada posjetite lokalnu trgovinu ne vidite mnogo ljudi. Narod bira što će kupiti."
S druge strane postoji opravdana zabrinutost oko rađanja ekstremnijih političkih sila. U Estoniji, na primjer, krajnje desna stranka Ekre učvrstila je svoju poziciju druge najveće političke snage u zemlji, odmah iza Reformista premijerke Kaje Kallas. Parlamentarni izbori su u ožujku.
Margarita Šešelgytė, ravnateljica Instituta za međunarodne odnose i političke znanosti na Sveučilištu Vilnius, kaže da je u Litvi jedan od najpopularnijih političara u posljednjim anketama Ignas Vėgėlė, odvjetnik koji je privukao pozornost svojim antivaxxerskim komentarima o Covid-19.
"Osjetit ćemo političke posljedice zbog svega ovoga", objašnjava, "radikalne snage su u usponu."