Prema podacima servisa MojaPlaća, žene i dalje imaju prosječno 16% nižu plaću od muškaraca. Konkretno, prosječna neto plaća muškaraca u protekloj godini iznosila je 1290 eura, dok je plaća žena bila niža, s prosječnih 1079 eura.
Dok se svijet priprema za obilježavanje ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena, prigodno je na trenutak zastati i razmotriti trenutačnu situaciju u pogledu plaća muškaraca i žena. Naime, jedan od ključnih elemenata borbe za ravnopravnost spolova jest osigurati jednakost plaća za jednak rad, međutim, istraživanja i dalje otkrivaju duboke disparitete u primanjima između muškaraca i žena.
U tom kontekstu, MojPosao već duži niz godina istražuje prosječna primanja muškaraca i žena u Hrvatskoj, analizirajući ih po industrijama, zanimanjima, dobi, stupnju obrazovanja i drugim relevantnim čimbenicima.
Jaz u plaćama najizraženiji u dobi od 45 do 54 godine
Prema podacima servisa MojaPlaća, žene i dalje imaju prosječno 16% nižu plaću od muškaraca. Konkretno, prosječna neto plaća muškaraca u protekloj godini iznosila je 1290 eura, dok je plaća žena bila niža, s prosječnih 1079 eura.
Analizirajući razlike u plaćama po radnim pozicijama, uočavamo da je razlika značajno manja kada se usporede žene i muškarci koji obavljaju iste poslove. Ipak, čak i u takvim slučajevima, razlika je prisutna i iznosi oko 9%.
Istraživanje također pokazuje da su najmanje razlike u plaćama prisutne među najmlađim ispitanicima i onima s manje od godinu dana iskustva. Ovo podržava teoriju da se razlika u plaćama povećava najviše u periodu kada žene uzimaju pauzu od karijere radi obitelji, dok njihovi muški kolege nastavljaju napredovati i stjecati iskustvo.
Najveće razlike u plaćama muškaraca i žena primjećujemo u dobi od 45 do 54 godine, kada su muškarci plaćeni čak 27% više od žena. Iako se ta razlika smanjuje prema kraju karijere, naglasak se stavlja na činjenicu da se s godinama radnog iskustva jaz u plaćama povećava.
Na primjer, žene s manje od godinu dana iskustva plaćene su oko 11% manje od muškaraca, među onima s 3 do 5 godina staža rodni jaz iznosi 16 posto, dok razlika raste na 18% među zaposlenicima s više od šest godina iskustva.
Osim dobi i obrazovanja, geografska lokacija također igra ulogu u razlikama u plaćama.
Najveće razlike su primijećene u Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj i Primorsko-goranskoj županiji, gdje muškarci imaju značajno više plaće od žena, dok su najmanje razlike primijećene u Vukovarsko-srijemskoj i Ličko-senjskoj županiji.
Privatne tvrtke pokazuju veće razlike u plaćama po spolovima u usporedbi s državnim tvrtkama. Na primjer, u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu žene su plaćene 19% manje od muškaraca, dok su u domaćim kompanijama te razlike nešto manje i iznose 15%. U državnim tvrtkama žene su plaćene 13% manje, dok najmanju razliku po spolu bilježi javna i lokalna samouprava (-8%).
Analizirajući razlike u plaćama po djelatnostima, najizraženiji jaz u plaćama muškaraca i žena pronalazimo u sektoru prodaje (-20%) i administrativnih djelatnosti (-19%). S druge strane, najmanje razlike primjećujemo u tvrtkama koje se bave proizvodnjom, prijenosom i distribucijom energije, nafte, vode i otpada (-5%), te u umjetnosti, zabavi i sportu (-6%).
Gdje su najmanje razlike?
Kada se usporede plaće po istim radnim pozicijama, žene su u prosjeku plaćene oko 9% manje od muškaraca.
Gledajući po radnoj poziciji, najveća razliku u plaćama po spolu prisutna je na sljedećim pozicijama: Agent u prometu nekretninama (žene su u prosjeku 33% manje plaćene), Business Development Manager (-29%), Rukovoditelj osiguranja kvalitete (-29%), Voditelj digitalnog marketinga (-29%) te.NET programer (-29%).
S druge strane, žene su u prosjeku više plaćena na poslovima Kemijski laboratorijski tehničar (žene su 17% više plaćene nego muškarci), CSR specijalista (+12%), Pravni savjetnik (+12%), Project planner (+7%) te Poslovni tajnik (+7%).
Postoji niz faktora koji doprinose rodnoj nejednakosti u plaćama, pri čemu diskriminacija nije jedini relevantan čimbenik.
Različite preferencije posla mogu utjecati na ove razlike. Žene su često više zastupljene u sektorima koji su tradicionalno manje plaćeni, kao što su tekstilna industrija, turizam, prodaja i uslužne djelatnosti.
Drugi faktor koji doprinosi rodnoj razlici u plaćama je porodiljni dopust. Žene su često obiteljski orijentirane i češće preuzimaju ulogu glavnog skrbnika za djecu. Porodiljni dopust i odsutnost s posla zbog brige o djeci mogu rezultirati manjkom radnog iskustva i time nižim plaćama za žene.
Također, rodnim stereotipima i dalje se pridaje značaj u mnogim regijama. Žene često nisu poticane da ozbiljno razmišljaju o svojoj karijeri i suočavaju se s očekivanjima koja ih usmjeravaju prema tradicionalnim ulogama.
Tu je i pitanje nedostatka transparentnosti u plaćama što omogućiti diskriminaciju na temelju spola i otežati identifikaciju rodnog jaza u plaćama. Pored toga, povijesne etikete često rezultiraju manjom samouvjerenošću žena na tržištu rada, što može otežati njihove pregovore o plaćama i prilikom zapošljavanja i prilikom traženja povišice.