Mama Sofija Antonijević, rodila je bebu s Turnerovim sindromom, a za mondo.rs se osvrnula na svoj prvi porod 2017. godine. Iako je s bebom sve bilo u redu, rodila je zdravog dječaka, iz poroda i trudnoće sjeća se samo ružnih stvari. Da stvar bude gora, pala je u postporođajnu depresiju s kojom se borila 3 godine, prenosi Slobodna Dalmacija.
Bila je studentica kada je ostala trudna, a prve preglede obavila je u Studentskoj poliklinici, dok se porodila u Višegradskoj i, kako kaže, zaklela se da tamo više nikada neće kročiti.
-U studentskoj poliklinici prošla sam torturu vrlo neugodnim pitanjima poput: 'Znate li čije je dijete?', zatim preventivnim davanjem utrogestana, što mi je kasnije znatno otežalo otvaranje vrata maternice. Nakon toga ,prebačena sam u Dom zdravlja na vođenje trudnoće i tu sam imala super doktoricu.
Međutim na dan poroda idem u Višegradsku gdje pokušavaju ručno izazvati trudove. Nisu me na to uopće pripremili, pa sam skoro pala u nesvijest od iznenadnih bolova, na što sam dobila klasičan odgovor: 'A bilo ti je dobro dok si se j**ala'.
Šalju me u boks za rađanje, klistirali me i ostavili pet sati da ležim da bi na kraju shvatili da poroda još neće biti i poslali me na patologiju s rečenicom: 'Ovaj se još neće roditi', priča Sofia.
Drugi dan opet je prolazila kroz muke, a vrijeđali su je čak i zato što se nije mogla kretati kako su zamislili jer je imala problema s kukovima.
-Sutradan su mi opet dali klistir, uključili indukciju i nastao je pakao. Bila sam 12 sati priključena na indukciju i u tih 12 sati sam imala više od 15 pregleda i nisam se smjela micati.
Komentar jedne liječnice da sam ja sam krava jer ne mogu lijepo micati kukom (imam problema s njima), a onda joj je to bilo zanimljivo jer sam počela vikati da izađe van i da ću je tužiti i da će dobiti 'batina' u isto vrijeme,i srećom nije se više pojavila.
Gurala sam 45 minuta dijete kako su mi rekli kažu jer od iscrpljenosti nisam osjećala trudove. Dvije babice su mi skočile na trbuh,nisam mogla disati.
Tražila sam vode, ali su me poljevali vodom i stavljali mi gazu u usta. Šivanje je bilo na živo i obavio ga je vrlo mlad liječnik koji je ljubazan, ali neprofesionalan. Nije mi dobro zatvorio ranu, pa sam imala mali otvor, zbog čega je jedna velika usna sad niža od druge. Završila sam na Gentamicinu idućih tjedan dana jer sam dobila infekciju od previše pregleda, naravno, s nesterilnim rukavicama”, kaže Sofia.
Nažalost, njezinim mukama ni ovdje nije bio kraj. Na prvom pregledu uvidjeli su da su joj u maternici ostali ugrušci.
-Nakon prvog kontrolnog pregleda liječnici su odlučili napraviti kiretažu zbog zaostalih ugrušaka. Dok su radili intervenciju pala sam u nesvijest od bolova i pala sa stolca.
Nisam smjela ići na ponovno šivanje zbog straha koji sam razvila pa sam zahvaljujući patronažnoj sestri uspjela 'zatvoriti' ranu od epiziotomije.
Nakon tjedan dana mlijeko je prestalo, a nakon tri mjeseca razvila mi se postporođajna depresija s kojom sam se borila tri godine, a na kraju sam dobila i panični poremećaj od kojeg sam danas uspješno izliječena, zaključila je mama Sofia za mondo.rs.