Nema dvorane kako treba, a imamo košarkaše u Americi. Evo ti Babe Bogdanovića. Nema bazena da valja, a naša Mostarka Lana Pudar osvaja svjetske i europske medalje. Mala Ćamila Mičijević ti je isto Mostarka, ova što igra rukomet za Hrvatsku, pa što u njezinu gradu ne bi bila dvorana i za rukomet, piše Slobodna Dalmacija.
- Zato imamo ovih spomenika, mašala, samo što se slabo održavaju.
- Kakvih spomenika?
- Ha, ha, ha, ovih iz rata! Gledaj preda se...
- Bogami, same ruševine!
- Ja! Pa to ti i kažemo: porušene zgrade iz rata, kuće, evo staklene banke bez stakala, vidi kako strši, ko da ima puna usta zubiju. To su ti spomenici, pun grad ih ima, samo niko živ da ih sastavi sa zemljom i napravi druge il‘ da popravi te stare.
Kako izmiriti narod?
- A kazalište, HNK ga krstili, u bunkeru...
- Nisu, bolan, političari zainteresovani za život.
- Lako je narod zavađat, haj ga ti izmiri!
- Gledaj izbora sada, svak dobio izbore, samo što nam još ne dijele pare u zahvalu!
A na nazubljenoj staklenoj banci, iz koje strše betonske ploče, koje dijele kat od kata, gomila grafita. Naprimjer: "Vrati mi moje krpice", "Zavadi pa vladaju" ili "Sloboda".
Dan je osunčan, za kraj babljeg ljeta, Mostarci po kavama i trgovima zbrajaju izborne dojmove. Još jedni historijski izbori su prošli, a nitko ne zna što će donijeti običnom svakidašnjem čovjeku u Bosni i Hercegovini.
Upravo ste pročitali komentare šarenog društva s kave u kafiću blizu velikog parka, Španjolskog trga, staklene banke, Gimnazije i Bulevara. Uglavnom, mostarska je ovo priča sa zapadne strane. Ne zato što bismo imali išta protiv istočne obale, već je zadatak bio na zapadnoj. Uz sitnu iznimku, pa tko bi živ propustio barem đir onom kaldrmom punom oblutaka, svaki poput malešnog sunca, koja vodi na Stari Most?!
U Starom gradu još je dosta gostiju. Ne biste vjerovali, Mostar je 2019. godine obišlo milijun turista! Većina njih prethodno je bila u Dubrovniku i Splitu, brojni i u Sarajevu, a o Međugorju da i ne govorimo. Hoćemo reći, a potvrđuju i Mostarci: "Brata, ima kod nas potencijala, samo da nam dadnu da se uputimo malo, da nam politika vazda noge ne sapliće."
Evo nas kod Borisa Čerkuča, poznatog radijskog voditelja i kolumnista:
- Još je kod nas sve fino, mirno, gledaj ljepote. Vjeruj, da je nekoj drugoj državi u Europi bilo posudit Daytonski sporazum na mjesec, dva dana, izgorjela bi ko šibica. Kod nas ima ta jedna nevjerojatna lakoća preživljavanja u ovakvim uvjetima. Nama treba mostarizacija Bosne i Hercegovine...
Pojavila se i lova
- Kako to misliš?
- Fino, mi smo u Mostaru konačno priznali jedni druge. I grad je napokon pošo naprijed. Pojavljuje se i neka lova, nešto se i sređuje, gradi. U Bosni Hercegovini se čitava izborna kampanja vodila na nepriznavanju prava onom drugom da bude ono što on hoće. I stalno se izbori dobivaju na tom strahu da se onaj drugi ne pretvori baš u ono što mi ne želimo da on bude. A Mostar je konačno priznao da je jedinstveno podijeljen grad: tamo je SDA, ovamo HDZ. I nijedni ne rade ono što i drugi ne odobre. I mir božji, mirnije nego u Splitu!
- Sad zezaš?!
- Jok! Ozbiljno ti kažem, mir nastaje kad se zna što je čije. Pa i prije rata, za vrijeme Juge, isto je bio nacionalni ključ, pa znala je partija sa čim i sa kim posla ima, samo se to zaboravilo. Jebiga, to ti je realnost, stvarnost, život.
Uključuje se i Bernard Jurič, novinar i urednik popularnog portala bljesak.info:
- U Bosni je nastupio mir, a nije završio rat. Što je bio problem 1992. godine, to je problem i danas. A prođe 30 godina, ode život. Onda dođu novi historijski izbori i nova lakrdija. Vidiš nemoć države. Problem nastaje tek poslije 19 sati, izbori se dobivaju iza sedam navečer, ne kad prođe crtani film, nego kad se birališta zatvore.
- Kako to misliš?
- Lijepo, ne biraju građani, već stanke. A najveći brojači su Dodikov SNSD u Republici Srpskoj i SDA u Federaciji. Pa Bakir ima rezultate prije Centralne izborne komisije.
- Nije mu pomoglo...
- Ja, šamarčinu je dobio Bakir zarad velike korupcije, bahatosti, vlastite žene Sebije i njezina kadroviranja. Zato se i glasalo protiv Bakira. A za Bećirovića i opoziciju. Kod Bošnjaka. Da je pokojni Alija u sinu vidio potencijal, ne bi bio stavio umjerenog Sulejmana Tihića na čelo stranke.
Komšićev inat Hrvatima
- Bi li Tihić bio bolji od Bakira danas?
- Da se danas vodi Tihićeva umjerena politika, ja vjerujem da ovakvih problema ne bi bilo.
Kažu naši sugovornici da se širom Bosne i Hercegovine vazda tjera inat na inat. Netko je tamo nekom Bošnjaku rekao da će ga Hrvati pojesti ili odcijepiti pola države, pa on glasa za Željka Komšića. A taj nesretni Komšić želi stvarati građansku državu sa SDA, nacionalnom strankom Bošnjaka. Evo, kunu se u ZAVNOBiH, kao, Bosna nije ni hrvatska, ni srpska, ni muslimanska, već i muslimanska, i srpska, i hrvatska. A kad je vlast u pitanju, onda kažu da je nas Hrvata malo za toliko vlasti. Da svi možemo stati u dva vagona. Misle neki da imaju više prava na ovu državu od Hrvata i Srba. Meni se čini ko da je 1939. godina, svak bi negdje nešto tuđe htio - kaže Jurič.
A Čerkuč veli da je Komšić propustio priliku biti hrvatski "inat" član Predsjedništva, da preotme hrvatske glasove HDZ-u, pa je postao bošnjački "inat" član Predsjedništva, u inat Hrvatima:
- Komšićev DF je produkt SDA. A SDP je to s Komšićem prvi započeo. Smislio kako bi isticanjem Hrvata dobio hrvatske glasove, jer sam SDP nije mogao pobijediti SDA. Uspjelo im je. Onda je SDA skonto da tu formulu može iskoristiti protiv Hrvata. Komšić je prvo bio u SDP-u, tek kasnije je otišao i formirao DF.
Eto, ispada Komšić borac protiv hrvatske babaroge, a politike nikakve druge u njega nema za sve ove godine. Nije teško od Mostaraca čuti da iz svega korist izvlači i HDZ, odnosno Čović:
- Draganu i HDZ-u je dovoljno da Komšić postoji. Ne treba im trošit pare za kampanju, oglase i reklame, samo prstom pokazat Komšića i eto glasova. Na koncu opet nacionalne stranke dobiju izbore. I sada isto: SNSD, SDA i HDZ - ističe Čerkuč.
- A zašto svi Hrvati na ovoj strani zvuče kao da su u HDZ-u?!
- Dobro pitanje, ha, ha,ha...
Nigdje programa!
Nismo nikako htjeli propustiti kavu s Markom Tomašem, poznatim mostarskim pjesnikom i novinarom. Neće ni vama biti žao. Evo kako razmišlja:
- Nikad tako oštra i radikalna kampanja, ali opet se pričalo samo o naciji, nek smo mi Hrvati, nek smo mi Bošnjaci ili Srbi, a niko nije ponudio nikakav program, da mi vidimo šta će oni radit kad dođu na vlast. Ima li ikakav program za ekonomiju, ima li za kulturu?! Pa niko živ je nije ni spomenuo. Šta ti možeš očekivat od politike koja se ne bavi realnošću, stvarnim životom ljudi, ništa! Ona je potpuno odvojena od stvarnosti.
- Živi svoj život na leđima građana, je l‘ to?
- Ima jedna začkoljica, koliko god BiH bila raslojena i uređena na čudan način, to isto daytonsko uređenje daje mogućnost lokalnim politikama da se istaknu i da se samostalno pozabave životom, mimo državne razine. Zato imamo županije i kantone. Oni jesu pravljeni s nacionalnim zamislima, ali bez obzira – to se može iskoristit baš za ovo, za stvaranje lokalnih mikroekonomija, za razvoj infrastrukture, kulturnih projekata, svega onoga što narodu treba, a državna razina ne pruža jer su nacionalne politike ispražnjene od ikakva životnog sadržaja.
A kako visoka nacionalna politika prevari običnog čovjeka u susjedstvu i namami ga uvijek u etničke priče, veliko je pitanje. Tomaš kaže da pred izbore običan svijet govori kako nema šanse da glasaju za nacionalne partije, da treba nešto novo i životno, al‘ onda dođu rezultati izbora i opet isplivaju isti:
- Sjaši Kurta da uzjaši Murta, to ti je.
- Čujem da se u Mostaru počelo nešto pomicati s mjesta?
- Istina je, ovaj novi gradonačelnik Mario Kordić pokušava i nekih rezultata ima. Mi se u Mostaru borimo, drugo je sve odavno počišćeno.
- Pa koji je to onda danas najviše multietnički grad u BiH, grad u kojem ima suživota u etničkoj različitosti: je li to Sarajevo, Banja Luka...?
Ustaška etiketa
- Mostar! Jedini, ovo drugo je odavno etnički počišćeno, i Sarajevo, i Banja Luka. A Mostar bi mogao bit ključ rješenja za čitavu državu.
- A jesu li onda, da karikiramo malo, svi Hrvati ustaše koje žele rasturiti BiH?
- Pa šta ti je, đe će svi bit ustaše?! Al dotle je došlo da se Dragana Markovinu i mene naziva ustašom u Sarajevu. Ja sam reko, ako smo ja i Dragan ustaše, onda je ovo idealan svijet. Kažeš li išta protiv Komšića, samo ti se zalijepi ta ustaška etiketa.
- A je li onda svaki Bošnjak balija ili Srbin četnik?
- Glupost, naravno da nije. Po meni, budala nema nacionalnost. Glup čovjek na Zemlji, glup je i na Mjesecu.
Marko veli da bi zbilja trebalo baciti pogled na Mostar: od grada koji nije imao lokalnu vlast i izbore kroz četiri mandata, ipak je pokazao da se može okrenuti stranica za novi početak.
Još je nešto uočio mostarski pjesnik, čime ćemo i završiti ovu mostarsku priču, priču iz grada prekrasnog, "rođenog" i voljenog. Poharanog i krvlju tisuća nevinih Mostaraca poškropljenog. U ime nacije ili vjere, takozvanih kolektivnih vrijednosti za koje su pogubljeni toliki individualni životi:
- Velika greška, ključna greška međunarodne zajednice je što su dozvolili da partije koje su uvele zemlju u rat ostanu i dalje na vlasti. I dan-danas. To je povijesni paradoks, pa je li se to igdje ikada dogodilo? Da ti garant mira postane politička struktura koja je zemlju uvela u rat?! Šta oni drugo mogu ponuditi ikome od nas, kad ništa drugo i nemaju....
Ima jedna pjesma, nije o Mostaru. Al kao da jest. Povezuje ih ona kaldrma. Davno Zabranjeno pušenje: "Zamišljam, nedjelja je i lijepo smo se obukli, dvije djevojke hodaju sa nama
po toploj prizrenskoj kaldrmi. Ponosni i jaki, k‘o dva mlada jelena, biće mi žao što smo se sreli na straži, na straži pored Prizrena..."
Jasno vam je: volimo Mostar. Čitav!