Pod teretom sankcija zbog invazije na Ukrajinu, Rusi su objavili novi video lansiranja svoje hipersonične rakete 3M22 Cirkon s ratnog broda u Bijelom moru (zaljevu na jugu Barentsovog mora na sjeverozapadu Rusije). Još 20. veljače 2020., Putin je najavio da će Cirkon letjeti devet puta brže od zvuka, a snimka koja se sada pojavila, po svemu sudeći datira još iz prosinca prošle godine. Domet projektila je oko 1045 kilometara, no zapovjednik fregate kapetan Igor Krokhmal tvrdi kako može pogoditi mete na udaljenosti i do 1500 kilometara, piše Slobodna Dalmacija.
Ruska TV postaja Ministarstva obrane naglasila je da je Cirkon doslovce nevidljiv za zapadne protuzračne sustave i da bi raketa bila otkrivena tek kad pogodi cilj. Slično se dogodilo i hrvatskoj protuzračnoj obrani sa sovjetskim dronom koji je, međutim, letio značajno sporije od zvuka.
Kako zapravo funkcionira Cirkon?
Riječ je o dvostupanjskoj raketi. Prvi stupanj s krutim gorivom ubrzava raketu do supersoničnih brzina. Nakon toga se uključuje mlazni motor u kojem specijalno tekuće gorivo izgara pri nadzvučnim brzinama zraka. Samo tijelo rakete aerodinamički je tako oblikovano da stvara uzgon, pa joj krilca služe samo za upravljanje ka cilju. Ako Cirkon leti 11.000 km na sat, onda u minuti preleti 183 kilometra.
Moćni američki radar SPY-1, kakvog nose raketne krstarice klase Ticonderoga i koji je dio protuzračnog/proturaketnog sustava Aegis, otkrivaju ciljeve na udaljenosti od 300 km. To znači da bi za otkrivanje i rušenje Cirkona posadi broda jedva ostale dvije minute. Presretačkim raketama sustava Aegis treba 8-10 sekundi od otkrivanja cilja do ispaljenja, no u tih 10 sekundi, Cirkon se pomaknuo za 29 kilometara. Rakete Aegisa nisu dovoljno brze da bi sustigle Cirkon na tom putu.
Teoretski, Aegisov radar bi na mogao raketu otkriti na vrijeme jer mu je domet 300 km, ali u praksi neće zbog zakona fizike. Naime, zbog izuzetno velikog tlaka kojeg nos Cirkona stvara probijajući se tolikom brzinom kroz zrak, taj se zrak ispred rakete ionizira, pa Cirkon praktično leti u oblaku plazme koja upija radarske zrake Aegisa i raketa time ostaje nevidljiva. Sve do 50 km prije udara u cilj, ali tada potencijalnoj meti ne bi ostale ni dvije sekunde da se oproste od života.
Zapadnim vojnim zapovjednicima u borbi protiv Cirkona ostaju dvije mogućnosti. Prva da se ograde umreženim radarskim sustavom JLENS (Land Attack Cruise Missile Defense Elevated Netted Sensor System) koji trenutno štiti Washington od interkontinentalnih balističkih raketa. Druga stvar koju bi trebali napraviti jest povezati PZO rakete s upravljačkim sustavom kojim neće upravljati čovjek nego umjetna inteligencija. Kao što je sovjetski dron koji je pao na Zagreb pokazao, prirodna inteligencija ponekad reagira i s nekoliko dana zakašnjenja.
Čemu je Cirkon zapravo namijenjen?
Ruska vojna TV postaja apostrofirala je zapadne kopnene ciljeve. Pritom su izravno spomenuli London, u ruskom mafijaškom žargonu Londongrad, u kojem je trenutno pod sankcijama blokiran ogroman kapital ruskih oligarha i mafijaša. Međutim, Cirkon je izvorno mornaričko, protubrodsko oružje. Sjedinjene Države imaju 20 nosača zrakoplova (11 nosača aviona i 9 nosača helikoptera). Rusi imaju jednog. A i taj jedan iz luke isplovljava uz pomoć remorkera za slučaj da mu se pokvari porivni stroj ili kormilo.
Ta disproporcija Putinu je odavno trn u oku, tim više što SAD svoju doktrinu doista grade na snazi nosača zrakoplova. Cirkon se može lansirati s kopna i mora. Rusi imaju trenutno 12 aktivnih fregata klase Bujan koje plove od 2006. godine. Portal military.com procjenjuje da bi svaki od tih brodova mogao nositi po 25 raketa Cirkon, a samo njih 6 bi bilo dovoljno da i najveći američki nosač aviona pretvori u buduću ronilačku atrakciju.
Nema dvojbe, Cirkon je kao i ostale hipersonične rakete proizvod nove utrke u naoružanju. I to onog dijela utrke u kojoj trenutno vodi Kina i Rusija. Međutim, tajnik američkog Ratnog zrakoplovstva, donedavni potpredsjednik Rayteona, svjetskog giganta u proizvodnji radarskih i raketnih sustava, rekao je 15. veljače da će hipersonične rakete još neko vrijeme biti preskupe. Jasno da i Amerikanci imaju hipersonične rakete poput AGM-183 i HACM, ali njihov će broj još neko vrijeme ostati razmjerno mali.
Kendal je ponovio da je Kina usmjerena na to da američku flotu drži na pristojnoj udaljenosti, dok su Amerikancima hipersonične rakete potrebne kao sredstvo odvraćanja. K tome je naglasio da Amerikanci moraju biti u stanju pogoditi veliki broj pokretnih ciljeva, dok su dosadašnje hipersonične rakete fokusirane na velike i razmjerno statične ciljeve. Zato se Amrikanci više fokusiraju na "nevidljivo" STEALTH naoružanje, elektroničko ratovanje i protumjere, te razvoj umjetne inteligencije.