Čudna je to praksa u Hrvatskoj. Vlasnici autobusnih kolodvora, djelatnosti od javnoga interesa o kojoj ovise brojni građani, mahom su privatne osobe, piše Slobodna Dalmacija.
Takvo je stanje u Splitu, Sinju, Makarskoj... Drukčije nije ni u Imotskom. Autobusni kolodvor u gradiću u istočnom dijelu Dalmatinske zagore kupio je poduzetnik iz Posušja.
Antonio Marić, čiji je otac vlasnik hercegovačke građevinske tvrtke "Brina", 8. lipnja 2022. od Marinka Zovka kupio je određene dijelove kolodvora u Imotskom. Kako je Zovko uspio dobiti tu nekretninu, opisat ćemo naknadno u tekstu. Sada ćemo prvo pojasniti aktualni problem.
Novopečeni kupac je nakon kupnje autobusima domaćih prijevoznika koji posluju unutar međunarodne prijevozničke platforme "FlixBus" zabranio pristup kolodvoru. Premda lokalno stanovništvo neupitno ovisi o prijevozničkim linijama koje ih povezuju s udaljenijim mjestima.
Odvjetničko društvo "Potočnjak & Šušnjar" iz Zagreba, koje je Marić angažirao, poslalo je dopis "FlixBusu" u kojem su prijevoznika obavijestili da od 30. studenoga 2022. ne smije više pristupiti kolodvoru. Što se tiče iskrcavanja putnika, predložili su im da koriste – alternativna stajališta!
– Obaviješteni smo od strane opunomoćenika gospodina Marića da nam se uskraćuje daljnje korištenje kolodvora. Zbog trenutno važećeg, ali zastarjelog zakona, mnoge gradove je teško povezati zbog nedostatka licenciranih kolodvora, a objekti koji se koriste uglavnom su u privatnom vlasništvu – odgovorili su nam iz "FlixBusa".
Iako, napominjeno, Antonio Marić nije vlasnik autobusnoga kolodvora. Nigdje u zemljišniku na ovoj parceli nije zavedeno njegovo ime i prezime. Kao ni ime i prezime osobe od koje je kolodvor "kupio". Marić ima tek kupoprodajni ugovor. Kojim ograničava pristup kolodvoru, ali ne samo "FlixBusu", već i suvlasnicima kolodvora koji unutar njega imaju poslovne prostore.
Da dobijete dojam o kakvoj se nesređenoj građevini radi, "zagrebimo" malo u povijest. Stanje u zemljišnim knjigama poprilično je konfuzno. Naišli smo na brojna imena, mahom su to pokojni ljudi, na čijem je nekadašnjem zemljištu izgrađen kolodvor.
Za tadašnje "Autopoduzeće" iz Imotskog još ga je 1989. godine izgradila zagrebačka "Industrogradnja", u sklopu njega nalaze se 32 poslovna prostora, čiji su vlasnici pomogli financirati projekt proporcionalno kvadratima prostora koje su dobili.
Davnih dana objektom je upravljalo danas pokojno "Autopoduzeće", koje je nakon privatizacije prešlo u ruke poduzetnika Ivice Zovka. Poduzeće je, potom, otišlo u stečaj, a druga je tvrtka, "Autobusni promet", u stečajnom postupku 2008. kupila kolodvor.
Da slikovito objasnimo, tvrtku "Autobusni promet" osnovalo je "Autopoduzeće", stoga, sve je ostalo "u obitelji". Koji mjesec poslije, Zovkova druga tvrtka, "Zovko Zagreb", kupuje kolodvor od "Autobusnog prometa". No i "Zovko Zagreb" završava u stečaju. Da stvar bude zanimljivija, ovrhu nad tvrtkom pokrenuo je Marinko Zovko, sin Ivice Zovka.
U stečajnom postupku, osim ovrhovoditelja, Zovko mlađi bio je i razlučni vjerovnik stečajnog dužnika, što znači da je imao određena potraživanja prema vlastitoj tvrtki. Na javnoj dražbi u rujnu 2019. Marinko Zovko bio je i jedini kupac kolodvora.
Njegova tražbina iznosila je više od kupoprodajne cijene kolodvora, točnije Zovko mlađi potraživao je nešto više od dva milijuna kuna, a cijena kolodvora iznosila je milijun i pol kuna. Zbog toga je Zovko na dražbi, kako se navodi u dokumentu u čijem smo posjedu, predložio prebijanje iznosa kupoprodajne cijene s iznosom njegove tražbine. Stečajni je upravitelj odlučio da podmiri samo troškove postupka. Tako je Zovko, navodi se u rješenju o dosudi Trgovačkoga suda u Zagrebu iz 2019., uplatio tek 75 tisuća kuna.
Plastično rečeno, čovjek je pokrenuo ovrhu protiv vlastite tvrtke, "potopio" je, kupio kolodvor za "siću", a onda ga u lipnju prošle godine prodao Antoniju Mariću za 200 tisuća eura. Kada 200 tisuća eura preračunamo u kune, dolazimo do iznosa od milijun i pol kuna, koliko je kolodvor koštao na javnoj dražbi, a za što se u Splitu jedva može kupiti pošteni stan.
Također, u jednom od stečajnih postupaka svojih tvrtki, Zovko mlađi je odlučio sam sebi dodijeliti kvadrate koji ga na kolodvoru pripadaju. Pa mu je 2006., bez da je o tome obavijestio ostale suvlasnike, sudski vještak Dinko Vučak izradio elaborat o etažiranju prema kojem ga dopada "cijeli suvlasnički dio nekretnine, što uključuje 15 tisuća kvadrata, potom površinu od 2360 kvadrata, poslovni prostor površine 1144 kvadrata uz zemljište i zajedničke prostorije u zgradi". Kolodvor ima otprilike 20 tisuća četvornih metara, pa je jasna Zovkova namjera da postane vlasnik cijeloga kompleksa u srcu Imotskog.
Nejasno je iz toga, međutim, gdje se točno nalaze Zovkovi, a sada Marićevi kvadrati. Postupak etažiranja kolodvora nikada nije proveden, stoga može biti riječ isključivo o idealnom dijelu nekretnine.
Na poziv nekolicine građana nezadovoljnih stanjem kolodvora, došli smo ga posjetiti. Veleban je to kompleks, ali oronuo, zapušten. Tamo smo zatekli nekoliko vlasnika poslovnih prostora.
– Želimo da kolodvor radi i da se uredi. Kome ovo stanje odgovara? Ni nama koji tu poslujemo, ni građanima. "Industrogradnja", od koje smo kupili prostore, obvezala se uknjižiti nas i provesti etažiranje, ali to nikada nije napravila i stanje je ostalo neriješeno. Svakako, najveći je problem taj što novi kupac kolodvora, koji nikako nije mogao kupiti cijeli objekt jer su u njemu i naši prostori, koči normalan rad. Zabranjuje pristup "FlixBusu". Putnici se ukrcavaju na stanici u Bleiburškoj ulici, dva kilometra odavde. Nemaju ni čekaonicu, ni zahod, ni šalter – govore naši sugovornici.
Tomislav Grančić, Ivica Biočić i Denis Ćapin spadaju među suvlasnike kolodvora koji su se uspjeli uknjižiti na zemljište. Jer kolodvorska zgrada u zemljišnim knjigama ne postoji. Ta se čestica još uvijek vodi kao – vinograd.
– Površina ispred kolodvora mora biti zajednička jer moramo imati pristup zgradi. Novi kupac želi, čini se, nas suvlasnike potpuno izbaciti iz te nekretnine, kao da ne postojimo. Osim toga, postoji i stari ugovor o održavanju zajedničkih prostorija koji smo sklopili s bivšim prijevozničkim poduzećem, gdje je vidljivo da smo plaćali održavanje kolodvora. Nejasno je i kako je sudac u stečaju prijevozničke tvrtke odobrio elaborat o etažiranju bez našeg saznanja... – tvrdi trojac suvlasnika.
U kuloarima se govori da Marić želi vlasništvo nad cijelim kolodvorom, negirajući pritom ostale suvlasnike. Neslužbeno smo doznali i da na tom mjestu u budućnosti ne bi želio kolodvor. Radije bi, načuli smo, da se kompleks izmjesti, a na tom lokalitetu "nikne" zgrada.
I Zovko, Marićev prethodnik, pokušao je legalnim putem postati suvlasnik zemljišta. U zemljišnim knjigama uočili smo da se "Autopoduzeće" prije 16 godina pokušalo uknjižiti, no zahtjev je bio odbijen.
Namjere koje su Marićevi prethodnici imali s ovom nekretninom i nisu baš najčišće. Primjerice, Marinko Zovko je u ožujku 2021. godine imotskoj ispostavi Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije uputio zahtjev za utvrđivanjem građevne čestice za zemljište na kojem je izgrađen kolodvor.
Prema skici u čijem smo posjedu vidljivo je da je htio promijeniti izgled i veličinu kolodvora tako da postojeću zgradu odvoji u zasebnu parcelu od okolnog zemljišta i pristupnih putova.
Županijski ured u Imotskom, nejasno je na temelju čega, odobrio je ovaj zahtjev. Međutim, suvlasnici kolodvora žalbu su uputili Ministarstvu prostornog uređenja, koje je u siječnju 2022. poništilo rješenje.
U odbijenici se navodi da "tako formirana građevina, odsječena od okolnog zemljišta, ne omogućava redovitu uporabu nekretnine jer je kolodvoru nužna ulazna i izlazna prometna komunikacija sa zgradom". Dalje je naznačeno da "ispostava u Imotskom nije vodila računa o imovinskopravnim odnosima na toj čestici te o zaštiti interesa suvlasnika zemljišta".
Papir koji je ključan Zovku i Mariću je rješenje o dosudi Trgovačkoga suda u Zagrebu iz 2019. u kojem je Zovku dodijeljen suvlasnički dio kolodvora. Odvjetnik Damir Đapić, koji zastupa vlasnike poslovnih prostora, pojasnio je zašto to rješenje nije dokaz o vlasništvu.
– Rješenje je neprovedivo jer se ovršni postupak na sudu u Zagrebu nije vodio protiv uknjiženih vlasnika ni drugih suvlasnika i posjednika poslovnih prostora, već je Marinko Zovko ovršni postupak vodio protiv svoje tvrtke "Zovko Zagreb", a donesena sudska odluka ima učinke samo između stranaka u postupku.
Također, vlasništvo se stječe uknjižbom u zemljišne knjige, a uknjižba se može provesti samo ako je nekretnina stečena od uknjižene osobe. Drugim riječima, Trgovački sud u Zagrebu ne može naložiti sudu u Imotskome da Zovka uknjiži kao vlasnika pored već uknjiženih vlasnika – pojasnio je.
U čemu je onda nastao problem? Vlasnici poslovnih prostora ističu da su za mirno rješavanje problema. Odnosno provedbu etažiranja i "svakome svoje", dok zajedničke prostorije, hodnici, čekaonica i javni zahod, ostaju na korištenje svim suvlasnicima. Druga strana nije bila zainteresirana da se definiraju suvlasnički odnosi.
– Nitko nema cijelo vlasništvo, svi smo u suvlasništvu. S Marićevim posrednikom pokušali smo dogovoriti etažiranje. Ne protivimo se tome da on ima svoj udjel na kolodvoru, no to ne mogu biti naši prostori ni zajedničke prostorije. Nakon razgovora s posrednikom nitko nam se više nije javljao. Nužno je da se kolodvor što prije počne održavati jer ovako samo propada – ističu suvlasnici.
Zanimalo nas je i što o ovome misli Ivan Budalić, imotski gradonačelnik. Pitali smo ga kako gleda na to što je privatna osoba ograničila pristup objektu od javne važnosti kao što je kolodvor te ima li saznanja o Marićevim namjerama.
– S obzirom na to da se radi o djelatnosti od javnog interesa, Grad je upoznat sa situacijom te pokušava pronaći rješenje u skladu s ovlastima. Grad je započeo određene procese koji još nisu završeni te ih trenutno ne možemo komentirati. Grad ne posjeduje informaciju o rušenju kolodvora – poručio je Budalić, koji, unatoč našim pouzdanim izvorima koji tvrde suprotno, kaže da nije nazočio sastanku predstavnika "FlixBusa" i Marićeva opunomoćenika, a kamoli da je takav sastanak održan u njegovu uredu.
Od kolodvora u ovakvom stanju nitko nema financijske koristi, pa ni sam Marić, stoga se postavlja pitanje kakve su mu točno namjere s ovom nekretninom koja svakoga dana sve više propada.
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.