Da čovjek ne povjeruje: Putin je odlučio biti - mirotvorac?! Da, ali ne u svojoj kući. I svakako ne u Ukrajini.
Ruski predsjednik pozvao je, naime, vlade Kirgistana i Tadžikistana da izbjegnu vojnu eskalaciju nakon graničnih sukoba između tih dviju zemalja, u kojima je poginula 81 osoba, piše Slobodna Dalmacija.
Čuo se s predsjednikom Kirgistana Sadira Japarova i Tadžikistana Emomalija Rahmona i apelirajući da obje strane "poduzmu mjere za brzo i mirno rješenje situacije", navodi se u priopćenju na web stranici Kremlja u nedjelju. Rusija je spremna pružiti pomoć za obnovu stabilnosti, dodaje se. Počevši od prošle srijede, Kirgistan i Tadžikistan sukobili su se duž svoje granice uz uporabu bespilotnih letjelica, tenkova i teškog topništva, prema izvješćima novinske agencije Reuters.
Evakuirano je preko 137.000 ljudi iz pograničnog područja, a primirje se održava od petka unatoč nekoliko navodnih incidenata.
U međuvremenu, "mirojubivi" Putin gura naprijed sa svojim ratom protiv Ukrajine, unatoč nedavnim neuspjesima na sjeveroistoku zemlje. "Plan se neće prilagođavati", rekao je u petak u svojim prvim javnim komentarima o iznenadnoj protuofenzivi koju je pokrenuo Kijev. “Glavni cilj je osloboditi cijeli teritorij Donbasa. Ovaj rad se nastavlja unatoč pokušajima ukrajinske vojske da pokrene protuofenzivu”, rekao je Putin.
No, njega se zapravo sve manje pita jer priča o sukobu Tadžikistana i Kirgistana dio je šireg stanja na obodima bišeg sovjetskog imperija. Kada je Vladimir Putin pokrenuo svoju invaziju na Ukrajinu, nadao se da će obnoviti dane slave Sovjetskog Saveza 1950-ih, kada je bio na vrhuncu svoje moći. Umjesto toga, uveo je kaos u razmjerima koji nisu viđeni od raspada SSSR-a 1991.
Diljem rubova ruske sfere utjecaja, od istočne Europe do Kavkaza i središnje Azije, bivši dijelovi nekad golemog moskovskog carstva su u otvorenoj pobuni ili su prepušteni sami sebi dok se Kremlj usredotočuje na svoj sve katastrofalniji rat.
Kako gubi utjecaj među svojim bivšim podanicima, tak izbijaju novi sukobi, sklapaju se novi savezi i otvaraju stari rascjepi - konstatira Politico.
Evo kako se to ispoljava u zemljama na tim rubovima ruskog utjecaja...
Tadžikistan i Kirgistan
Dugačka i vijugava granica koju dijele Tadžikistan i Kirgistan loše je označena i obje strane se međusobno optužuju za izazivanje vatre. U danima SSSR-a ta granica je bila nevažna, no posljednjih su se godina Tadžikistan i Kirgistan više puta našli na rubu rata. Rusko ministarstvo vanjskih poslova "izrazilo je spremnost pomoći stranama u postizanju dugoročnog, obostrano prihvatljivog rješenja graničnih pitanja" i ponudilo rusko "bogato iskustvo u označavanju granica", no ruska vojna moć u regiji opada.
Rusija je povukla 1500 vojnika iz baza u Tadžikistanu, javlja Radio Slobodna Europa (RSE). Navodno su i ruski vojnici stacionirani u Kirgistanu rotirani.
Armenija i Azerbajdžan
Azerbajdžan je u utorak počeo granatirati gradove i sela duboko u Armeniji, što predstavlja najozbiljniju eskalaciju na južnom Kavkazu otkako su ove dvije bivše sovjetske republike vodile krvavi rat prije dvije godine.
Tadašnjim prekidom vatre uz posredovanje Moskve zaustavljen je sukob 2020., a ruske su trupe raspoređene u kriznoj regiji Nagorno-Karabah. Međutim, izvješća pokazuju da je Kremlj odatle povukao svoje najbolje i najiskusnije vojnike koje je poslao u Ukrajinu, a posljednjih su se tjedana azerbajdžanske snage progurale preko linije razdvajanja i zauzele niz strateških uzvisina, a Rusi ih nisu htjeli ili nisu mogli zaustaviti.
Armenija je članica vojnog saveza Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) koju predvodi Rusija, a premijer zemlje Nikol Pašinjan pozvao je savez da im pošalje "vojnu pomoć za obnovu teritorijalnog integriteta zemlje". Međutim, druge članice nisu pokazale volju intervenirati. Kazahstan je isključio mogućnost da rasporedi svoje trupe, a i Moskva logično oklijeva da se uvuče u još jedan sukob. Stoga će i Putinov poziv na smirivanje graničnog sukoba između Tadžikistana i Kirgistana po svemu sudeći ostati tek na razini apela, uz svu ironiju koju on sa sobom u današnjoj situaciji nosi.
"Ruski neuspjesi u ratu u Ukrajini znače da su njezine mogućnosti sada ograničenije i da je došlo do vakuuma moći u regiji", rekao je armenski politički analitičar Tigran Grigorian, nakon što ODKB nije poslao pomoć. “U ovom trenutku Rusija niti želi niti je sposobna obuzdati Azerbajdžan.” Baku postupno zamjenjuje svoje postsovjetske veze s Moskvom bližim odnosima s Turskom, koja mu osigurava naprednu vojnu opremu i obučava njegove trupe - javlja Politico.
Gruzija
U Tbilisiju je nemoguće ne primijetiti plavo-žutu ukrajinsku zastavu koja visi s poslovnih i vladinih zgrada. Grafiti po zidovima nisu nimalo obzirni prema Putinu, dok jedan kafić od Rusa koji ga posjećuju zahtijeva da potpišu izjave protiv agresije svoje zemlje na Ukrajinu prije nego što im dopusti ulazak.
Otprilike petinu teritorija Gruzije okupirale su ruske trupe i njihovi saveznici u otcijepljenim regijama Abhaziji i Južnoj Osetiji. Nakon što je 2008. izgubila rat protiv Moskve i njezinih kolaboracionista u zemlji, Gruzija je odavno napustila rusku političku orbitu, ali je još uvijek treća na listi njezinih najvećih trgovinskih partnera.
Iako je gruzijska vlada glasno prosvjedovala protiv invazije na Ukrajinu, nije uvela ekonomske sankcije protiv Rusije, što ne znači da ne postoje pritisci da se učini više. Naime, više od 60 posto Gruzijaca anketiranih u nakon početka rata reklo je da vladajući političari nisu zauzimali dovoljno čvrst stav.
Retorika postaje sve žešća. Irakli Kobakhidze, predsjednik vladajuće stranke Gruzijski san, nedavno je ustvrdio da država treba "pustiti ljudima da kažu žele li otvoriti i drugu frontu u Gruziji - protiv Rusije", napadom na Abhaziju i Južnu Osetiju. Kasnije je rekao da se šalio.
Kazahstan
U siječnju ove godine, dakle prije rata u Ukrajini, ruske su trupe sletjele u Kazahstan kao dio "mirovne" misije ODKB-a sa zadatkom gušenja masovnih prosvjeda koji su prijetili svrgavanjem vlade. No, to ne znači da je Kremlj time dobio pouzdanog saveznika. Pojavljujući se na pozornici zajedno s kazahstanskim predsjednikom Kasimom Žomartom Tokajevom na Ekonomskom forumu u St. Petersburgu u lipnju, Putin je od njeg dobio neočekivan prijekor nakon što je bio izjavio da je rat u Ukrajini neophodan kako bi se zaštitile dvije kvazidržave koje podržava Moskva u Donbasu. Kazahstan, odgovorio je Tokajev, ne priznaje "kvazidržavne teritorije kao što su, po našem mišljenju, Lugansk i Donjeck".
Samo nekoliko tjedana kasnije, Tokajev je predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu rekao da je njegova zemlja zabrinuta "zbog rizika za globalnu energetsku sigurnost" koje je donio rat u Ukrajini, te je ponudio kazahstanske "zalihe ugljikovodika za stabilizaciju situacije na svjetskom i europskom tržištu".
Moskva je uzvratila dva dana kasnije zatvaranjem naftnog terminala u Novorosijsku, sprječavajući tako Kazahstan da izveze svoje pozamašne rezerve nafte i plina preko Kaspijskog mora. Formalno su zaostale podmorske mine iz Drugog svjetskog rata navedene kao razlog zatvaranju, ali analitičari smatraju da njihovo iznenadno otkrivanje upravo u tom trenutku nije bilo slučajno.
Kazahstan se formalno pridržava zapadnih sankcija protiv Rusije, a odnosi se samo pogoršavaju. U kolovozu je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev objavio na internetu da je "Kazahstan umjetna država" i ustvrdio da su njegov teritorij izvorno kolonizirali Rusi, što jezivo podsjeća na retoriku Kremlja o Ukrajini. Objava je kasnije izbrisana, a Medvedev - zamjenik predsjedavajućeg ruskog Vijeća sigurnosti koji je dao je niz nacionalističkih i agresivnih komentara o ratu i ulozi Zapada u njemu - rekao je da je bio - hakiran.
Moldavija
S manje od tri milijuna stanovnika, Moldavija se nije uspjela otresti utjecaja Moskve; njezina istočna regija Transnistria otcijepljena je republika koju na terenu podupire 1500 ruskih vojnika. Ali, predsjednica Moldavije Maja Sandu želi da oni odu i snažno podupire Ukrajinu. “Nepravedni rat Rusije protiv Ukrajine jasno nam pokazuje cijenu slobode”, rekla je Sandu.
I Moldaviji i Ukrajini u lipnju je dodijeljen status kandidata za pridruživanje EU-u, a Bruxelles pomaže zemlji da se oslobodi ovisnosti o ruskoj energiji. "Postoji jedna osoba koja zaslužuje sva odličja za dovođenje Moldavije na put europskih integracija", rekao je ranije ove godine Večeslav Ionita, ekonomist i bivši zastupnik u parlamentu, "a to je Vladimir Putin."
Koji, da se vratimo na početak, potpuno suprotno vlastitim ambicijama s kojima je krenuo u rat protiv Ukrajine, doživljava slabljene osobnog i ruskog utjecaja gdje god se okrene po onome što se zove ruskom sferom.
‘Poklopio‘ ga Xi
To se pokazalo i na upravo održanom samitu Šangajske organizacije za suradnju u Uzbekistanu. Putin se u Samarkandu sastao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom i kasnije priznao da njegov kineski kolega ima stanovitih "pitanja" i "zabrinutosti" oko rata u Ukrajini.
To je daleko od partnerstva "bez ograničenja" koje su dvije velike sile najavile neposredno prije ruske invazije na Ukrajinu. Xi je također rekao da će Kina "odlučno podržati Kazahstan u obrani njegove neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta".
Putin svakako mora pažljivije slušati što kaže Xi nego obrnuto, a i mnogi (bivši) ruski vazali sve se manje obaziru na to što moskovski silnik ima za reći.