Bio je to ritual Vladimira Putina - ruski predsjednik u prosincu obično održi maratonsku tiskovnu konferenciju, dijelom izrežiranu predstavu s prividom otvorenosti za razna pitanja na kojoj želi pokati kako vlada čitavim nizom raznih tema, donosi Slobodna Dalmacija.
Ali, čini se da je - nakon niza vojnih neuspjeha u ratu u Ukrajini, s rastućim brojem žrtava na ruskoj strani i posrnulim gospodarstvom pod sankcijama - Putin odlučio zanemariti tradiciju - piše New Yor Times.
Glasnogovornik Dmitri Peskov nije rekao razlog kada je novinarima na brifingu u ponedjeljak priopćio da se konferencija neće održati ovog mjeeca, najavljujući mogućnost da je ipak bude početkom iduće godine.
Putin je prvi put održao konferenciju za novinare na kraju godine 2001., dvije godine nakon što je postao predsjednik. Obustavio je tu praksu nakon što je postao premijer 2008., ali ju je nastavio nakon povratka na predsjedničku dužnost 2012. Posljednji put kada je odustao od tog događaja, kao predsjednik, bilo je 2005.
Često se protežući na četiri sata ili čak više, konferencija za medije u prosincu bila je jedna od rijetkih prilika kada bi izvjestitelji izvan kremaljskog kruga, uključujući strane dopisnike, dobili priliku nešto izravno pitivati Putina - ako su bili pozvani. Ali, Kremlj također unaprijed pita novinare što bi mogli pitati predsjdnika.
Redovi novinara u Rusiji koji nisu potčinjeni vlasti su prorjeđeniji nego ikad od pada Sovjetskog Saveza, a ove je godine vlada kriminalizirala kritiku rata ili vojske. Svi neovisni ruski mediji su ili zatvoreni ili su se redakcije preselile u inozemstvo, a mnoge strane novinske kuće također su protjerane iz zemlje.
Unatoč tome, na konfereciji bi bilo bi moguće da neki ruski ili strani izvjestitelj detaljno opiše neke od neuspjeha u Ukrajini i postavi Putinu neugodna pitanja o njima - uživo na nacionalnoj televiziji.
Peskov je rekao da Putin "redovito razgovara s novinarima, uključujući i inozemne", ali t0 je ograničeno na grupu izvjestitelja koji su redovito akreditirani u Kremlju.
Politički analitičari su na ovu "odgodu" su različito reagirali.
Jedna od njih, Tatjana Stanovaja, napisala je na svom Telegram kanalu da je otkazivanje znak da se Putin ne želi baviti onim što smatra manje bitnim unutrašnjim stvarima ili odgovarati na dosadna, rutinska pitanja.
Politilog Mihail Vinogradov je rekao da je ovaj potez pridonio općem osjećaju stagnacije u zemlji. Iako se puno toga događa, rekao je, otkazivanje konferencije nameće osjećaj da je "situacija redovna".
Invazija koju je Putin naredio u veljači učinila je Rusiju sve više izoliranom, ekonomski i politički, jer su se zapadne nacije i drugi okupili oko Ukrajine, pokazujući u tome doad neviđeno jeinstvo.
Putin se trudi prikazati život u Rusiji kao uobičajen za većinu ljudi, ali tu je sliku sve teže održavati. Tisuće vojnika su ubijene ili ranjene, što se uglavnom ne spominje u državnim medijima. Loše organizirana mobilizacija 300.000 vojnih obveznika ove jeseni potaknula je nezadovoljstvo pa i demnstracije i potaknula tisuće muškaraca na bijeg iz zemlje.
Konferencija za novinare mogla bi, dakle, Putina izložiti pitanjima o žrtvama, novačenju ili neuspjesima na bojnom polju poput desetkovanja bojne Wagner ili povlačenja iz ranije osvojenog grada Hersona, dok on i dalje tvrdi da se rat u Ukrajini odvija po planu.
Putinova godišnja konferencija za novinare gospodina obično se odvija u cirkuskoj atmosferi, s domaćim novinarima koji mašu natpisima s nekima od poznatih iskaza ruskog vođe ili nose nošnje iz svojih rodnih krajeva, u nadi da će mu privući pozornost i moći postaviti pitanje.
Ti skupovi su sastavni dio njegovog kalendara, prilika da pokaže svoje vladanje činjenicama koje utječu na sve aspekte ruskog života, i da je tobože otvoren za sva pitanja. Međutim, Putin preferira izrežirane događaje, a upravo proteklog tjedna imao je nekoliko precizno insceniranih javnih istupa s ciljem potvrđivanja njegove verzije stvarnosti, u vrijeme kada se ruska pobjeda u Ukrajini čini daljom nego ikada. Ti događaji koje je prenosila državna televizija predstavili su Putina kao odlučnog vođu, koji još uvijek ima punu vlast. Očito se ne želi sada dovoditi u situacju da pkvari taj dojam.