Ubojstva, zlostavljanja, progoni, okupacija, razaranja, iseljavanje…, redom su riječi koje danas automatski asociraju na Ukrajinu. Invazija na tu zemlju sa sobom je donijela stradanja u razmjerima kakvi su neviđeni na europskom tlu od Drugog svjetskog rata, a u svim tim užasima pomalo se zaboravilo na to da su žene (pa i muškarci) koji rade u ukrajinskoj industriji seksa također postali žrtve vojnog sukoba, piše Jutarnji list.
- Vojnici me zovu: ‘Tanja, dođi na sat vremena‘. Dođem i moram ih zabavljati cijelu noć za isti novac kao za sat - izjava je ukrajinske prostitutke koju donosi New York Times u ekstenzivnoj reportaži iz Ukrajine, koja upozorava na nezavidnu sudbinu većeg dijela 53.000 radnika ukrajinske industrije seksa, koji su nakon početka sukoba postali jedan od najranjivijih dijelova ukrajinske populacije. Mnoge žene koje su prodavale seksualne usluge za novac tijekom rata doslovno su počele strahovati za vlastite živote, izložene su prijetnjama, ucjenama i iznudama, dok se zaradama više ne mogu izdići iznad razine siromaštva.
Ukrajina je prije zadnjeg rata bilo poznata kao velika destinacija seks-turizma te je razvila mrežu institucija koje su skrbile o seksualnim radnicama, kao i ogromnom broju zaraženih HIV-om. Sad se ta mreža raspala. Značajni udio oboljelih od HIV-a, primjerice, više nema osigurane adekvatne terapije jer su institucije poput Ukrajinskog centra za javno zdravlje smanjile ili ukinule aktivnosti vezane uz zaštitu osoba na dnu prostitucijskog lanca.
Kako bi se bolje razumjela razina problema s kojom se sad suočavaju "zaposlenice" ukrajinske industrije seksa, treba razumjeti razmjere problema. Primjerice, ukupno je u Ukrajini 240.000 odraslih i djece zaraženo HIV-om, od čega ih je polovina žena starijih od 15 godina. Broj zaraženih HIV-om rastao je dramatično iz godine u godinu. Samo u 2021. prebrojali su 6700 novozaraženih. Sad više od trećine od ukupnog broja inficiranih više ne dobiva pomoć koju su im prije rata osiguravale ukrajinske institucije, a više se ne provode niti edukacije o smanjivanju rizika zaraze. Četrdesetak ukrajinskih centara za HIV prestalo je s radom, više ih je oštećeno tijekom bombardiranja.
Kako su se rizici posla dramatično povećali, početkom rata niz seksualnih radnica pokušao je preživjeti bez prostitucije, ali mnoge od njih nisu izdržale. Sad one koje su nastavile sa starim biznisom preživljavaju uz niže cijene, ali i nižu potražnju. Smanjila se platežna moć jer su se smanjili prihodi Ukrajinaca. NYT donosi izjavu prostitutke Ljudmile koja tvrdi kako sad radi za samo 6 dolara na sat, što je upola jeftinije u odnosu na cijenu koju je postizala prije rata. Ljudmila se žali: "Čak niti moji stalni klijenti više ne dolaze jer nemaju novca".
Prema Ljudmilinim svjedočanstvima, prilika za zaradu su vojnici. Mnogi od njih su ljubazni; daju napojnice, pa čak i donose cvijeće. Ali stotine tisuća naoružanih muškaraca u uniformama koji su prošli visoku razinu stresa, za ukrajinsku industriju seksa sa sobom donose veliku razinu straha od nasilja te incidenata raznih vrsta. Sad se pojedine seksualne radnice u Ukrajini sustežu sjesti u automobil ako primijete da je u vozilu više od jedne osobe.
Ukrajinske seksualne radnice žale se američkim novinarima i zbog toga što se sve češće susreću s osobama koje nisu voljne platiti punu cijenu usluge.
- Ponekad mi muškarci obećaju 12 dolara, ja obavim posao, a on mi plati samo 7 dolara. Kaže mi kako ‘sad zarađuje manje‘, a ja mu velim ‘pa nemoj mi dolaziti‘. Nekad su nam klijenti davali dobre napojnice, a sad je 40 dolara sve što nam ostane nakon što pola damo vlasnicima.
"Vlasnici" su u ovoj ispovijesti organizatori prostitucije, tj. svodnici.
NYT donosi i priču muškarca koji je prije rata pružao seksualne usluge homoseksualcima. On je početkom rata živio u podzemnoj željeznici jer se bojao bombardiranja, a potražnja za njegovim uslugama potpuno je pukla, pa se priključio socijalnim radnicama te tako pokušava nadoknaditi prihode koje je izgubio.
Poseban problem predstavljaju brojne ovisnice među ukrajinskim prostitutkama, među kojima mnoge upravo hodaju po tankoj liniji između života i smrti. Sad su im nedostupni čak i programi koji su im osiguravali barem čiste igle za ubrizgavanje droge.