Plastična folija postala je popularna na polovici prošlog stoljeća, budući da se pokazala vrlo praktičnom u kuhinji. Proziran i podatan omot izvrstan je za čuvanje hrane i održavanje njezine svježine.
Prije više od pola stoljeća hvalilo se njezinu djelotvornost i razgovor je tu završavao, no s obzirom na količinu otpada koji se otad nagomilao te ekološke prijetnje i klimatske promjene koje su uslijedile, danas se sve više govori o tome kako se njezino korištenje odražava na okoliš, prenosi N1.
Plastičnu foliju gotovo je nemoguće reciklirati. Kemijske komponente otporne su na uklanjanje tijekom tog procesa, a struktura plastične folija može oštetiti strojeve, navodi 'House digest'. S obzirom na golemu količinu nezbrinute plastike, staklenički plinovi i otrovne kemikalije neprestano se oslobađaju, zagađujući zrak i oceane. Plastične mikročestice su u pitkoj vodi, plodovima mora, medu, soli, a plastična folija daje znatan doprinos onečišćenju okoliša.
Sadrži ili PVC (poliviniliden klorid) ili polietilen niske gustoće, a niti jedna od tih kemikalija nije bezopasna. Ako se koristi u mikrovalnoj pećnici, štetne kemikalije dospijevaju u hranu. PVC u plastičnoj foliji sadrži otrovne elemente, uključujući olovo i kadmij, kao i plastifikator poznat kao DEHA. Postoji povezanost s hormonskim poremećajima i mogući je kancerogen.
Pristupačna cijena i jednostavnost korištenja ne smiju zasjeniti negativne karakteristike ovog proizvoda.
Neki proizvođači su PVC zamijenili benignijim PVDC-om (polietilenom niske gustoće), koji nije jednako učinkovit. Ipak, drugi proizvođači nastavljaju koristiti PVC, prenosi N1.