U pet dana ukrajinska sjeverna kontraofenziva sve je promijenila. Ono što je započelo kao prodor na dijelu fronte koji su vojni analitičari većinom zanemarili preraslo je u napredovanje od čak 70 kilometara po dubini. Ukrajinci su oko Harkiva zauzeli više teritorija nego što su ruske snage zauzele u svim svojim operacijama od travnja, tvrdi britanski Institut za proučavanje rata, piše Slobodna Dalmacija.
Sve do srijede, snage Kijeva s mukom su se borile postići veliki napredak u oslobađanju svoga teritorija. Ukrajinska vojska na kraju je pokazala da može dinamično iskoristiti vojne okolnosti u svoju korist i otvoriti velike izglede za daljnje dramatične dobitke prije nego što nastupi zima, navodi i vojni ekspert britanskog Guardiana.
Rusija je preusmjerila tisuće svojih najboljih boraca na obranu južnog grada Hersona, jer ih je briljantnim komunikacijsko-taktičkim blefom Ukrajina uvjerila da im je ova regija glavni cilj udara. Iscrpljene višemjesečnim kontinuiranim ratom, snage Kremlja su ostavile sektor jugoistočno od Harkova slabo branjenim.
Druga faza ukrajinskog dvosmjernog protunapada ih je očito na sjeveru iznenadila: trupe Volodimira Zelenskog uspjele su se tiho i neprimjetno pregrupirati i koncentrirati prema Harkivu, što je veliki propust ruskih vojnih obavještajaca. Ukrajinci su prvo opkolili Balakliju, 70 kilometara jugoistočno od Harkiva, a zatim su prodrle prema sjeveru kako bi došle do široke rijeke Oskil južno od željezničkog i opskrbnog čvorišta Kupjanska.
Tim je manevrom odsječen Izjum, ključno vojno središte, i Rusi su se iz grada zauzetog koncem ožujka morali hitno evakuirati.
Uspjeh Ukrajine djelomično je postignut i upotrebom tenkova i pješaštva, nakon što je neprijatelj oslabljen topničkim udarima dugog dometa (najvjerojatnije američkim i drugim raketnim topništvom). Dobro su radili i ukrajinski obavještajci, precizno uočavali ruske slabe točke i vješto koristili reljef, rijeku i ostale konfiguracijske prednosti u planovima napredovanja.
No, ukrajinski uspjeh oko Harkiva prije svega je demonstrirao snagu djelovanja kombiniranog oružja u snazi kakva dosad s njihove strane nije viđena, smatra Guardianov vojni analitičar Dann Sabbagh.
Rusija je polazila od pretpostavke da bi, uz nemilosrdnu upotrebu teškog topništva od oko 15 do 20 tisuća granata dnevno, iz okupiranih istočnih područja mogla probiti svoj daljnji put prema zapadu. Sad se njihova procjena doima promašenom, jer se odjednom čini da je Rusija potrošila mjesece na iscrpljujući sukob koji joj je isprva donio samo ograničene dobitke kao što je Sjeverodonjeck, a kasnije gotovo ništa vrijedno spomena.
Najnovija bitka za Izjum pokazuje koliko su se ruski osvajači prorijedili. Ukupna kvaliteta ruskih snaga postupno je degradirala na oko 100.000 vojnika koji se rijetko odmaraju a moraju pokrivati golemu ukrajinsku frontu. Moskva očito još može mobilizirati samo jako ograničene dodatne resurse.
Unatoč tome, nije najjasnije koliko Ukrajina može održati svoj zamah. Čini se da kombinacija obavještajnih podataka dobivenih sa zapada, oružja i kvalitetne obuke konačno rađa ratnim plodovima, ali guranje predaleko u jednom potezu može im donijeti velike rizike. Karte koje je objavilo rusko ministarstvo obrane pokazuju da se planiraju povući do linije rijeke Oskil duž pokrajine Harkiv, no nije jasno hoće li se front tamo stabilizirati.
Ukrajina sad može ciljati ruske opskrbne linije u sjevernoj pokrajini Lugansk. Zauzimanje Izjuma ublažava pritisak na Slovjansk sa sjeverozapada i otvara nove prilike Kijevu da pokuša preokrenuti gubitke koje su svojedobno imali u Donbasu. Istodobno, sad bi im se mogla otvoriti prilika za napredak oko Hersona na jugu, odakle će Rusija vjerojatno morati povući svoje snage.
Usprkos izvanrednim napredovanjima na bojnom polju, malo je izgledno da će Ukrajina doći u priliku definitivno poraziti Rusiju prije zime.
Međutim, Kijev je pokazao kakve napretke može omogućiti kvalitetna zapadna potpora, pa bi nove velike oslobodilačke akcije mogao odgoditi do iduće godine, otklanjajući time i potencijalne vanjske kritike dok bude rasla cijena energije ove zime. Visoki moral koji im donose zadnje pobjede omogućuje im strateški predah.
Ruski vrh je, s druge strane, postao predmetom kritika čak i najodanijih slugu kao što je čečenski vođa Ramzan Kadirov. Bijes u Moskvi kulminira, baš kao i strah među zapovjednicima u ruskoj vojsci. Način na koji će Kremlj odgovoriti na zadnje matirajuće poteze Kijeva mogao bi dati jasno naslutiti može li Putin, realno, još dobiti ukrajinski rat.