U sjedištu Europske pučke stranke (EPP) u Bruxellesu početkom srpnja vodila se žestoka rasprava između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i čelnika EPP-a Manfreda Webera. Tema u centru obračuna bila je budućnost ekološke politike EU, a ovaj sukob dvoje njemačkih čelnika odrazio je smjer kojim će Europa krenuti na međunarodnoj pozornici na predstojećim izborima za EU.
Kao skupina desnog centra europskih konzervativnih stranaka, EPP je na putu da pobijedi na izborima. Von der Leyen je vodila Komisiju kao tehnokrat širokog spektra, dok Weber, poznat po svom asertivnom pristupu, nastoji usmjeriti konzervativnu obitelj dalje udesno. Njegova strategija uključuje obraćanje biračima koji su frustrirani migracijom i provedbom novih zelenih zakona.
Insajderi koji su svjedočili raspravi, održanoj uz večeru i vino, opisali su je kao "hladnu, napetu i bez pomaka s obje strane", saznao je Politico. Unatoč javnim izjavama koje upućuju na harmoniju, napetosti između von der Leyen i Webera su neosporne i postaje sve napetije kako se približavaju europski izbori 2024., kada su svi najviši položaji ponovno u pitanju.
Ishod ove borbe moći odredit će ideološki smjer Europe u godinama koje dolaze. Dok je von der Leyen zauzela više centrističko stajalište o ključnim pitanjima, Weberovo povlačenje udesno utjecalo je na politike EU, posebno u pogledu migracija i klimatskih promjena.
Weber je imao ambiciju postati predsjednik Komisije, međutim, želju mu je ukrala von der Leyen 2019. Od tada nastoji povećati broj konzervativaca na parlamentarnim izborima, surađujući s desničarskim strankama kako bi ojačao njihov utjecaj unutar EPP-a. Njegov plan da povuče EPP dalje udesno naišao je, međutim, na značajno protivljenje drugih čelnika EPP-a.
Nedavni pokušaj Webera da potkopa zeleno naslijeđe von der Leyen tako da uništi Zakon o obnovi prirode, dio ključnog dokumenta Europskog zelenog plana, nije uspio kada je naišao na otpor 15 članova Europskog parlamenta iz vlastite stranačke skupine. Ovo otvoreno neslaganje ne samo da je povećalo napetosti između dvoje čelnika nego je i narušilo njihov položaj unutar EPP-a.
Unatoč eskalaciji svađe, i von der Leyen i Weber održavaju javnu podršku jedno drugome. Njihovo javno podržavanje jedno drugoga opovrgava njihovu unutarnju borbu za kontrolu nad europskim konzervativcima.
Budućnost Ursule von der Leyen kao predsjednice Komisije ovisi o osiguravanju potpore EPP-a s obzirom na očekivanja da bi se kandidati za najvišu funkciju u EU trebali kandidirati kao "Spitzenkandidat", vodeći kandidat njihove političke stranke u cijeloj EU. Međutim, Weberove predsjedničke ambicije mogle bi ugroziti poziciju von der Leyen ako dobije veću podršku unutar EPP-a.
I dok von der Leyen ostaje najvjerojatniji "plan A" za vođenje izvršne vlasti EU nakon izbora 2024., rastuća neizvjesnost oko njezinih namjera otvara polje drugim kandidatima, uključujući Thierryja Bretona. Bivši ministar i izvršni direktor za tehnologiju, koji je bio drugi izbor Francuske za europskog povjerenika, izgradio je utjecaj i moć u Bruxellesu.
Breton je bio u centru oblikovanja ključnih politika, od cjepiva protiv covida do digitalnih pravila. Njegovi snažni stavovi protiv velikih tehnoloških kompanija i digitalne uloge EU također su ga doveli u središte pozornosti.
Breton kao "plan B" za vrhovnu dužnost dobiva na snazi, unatoč tome što ga neki smatraju nevjerojatnim. Smatra se da je Breton politička figura vješta u radu iza kulisa, kao što se pokazalo tijekom nedavne kontroverze oko imenovanja američkog ekonomista Scotta Mortona na poziciju glavnog ekonomista za Antimonopolski odjel Komisije. Breton se protivio postavljanju Amerikanca na poziciju, a njegov ured bio je ključan u okupljanju kolega povjerenika da potpišu pismo protiv imenovanja.
Međutim, njegova bi potencijalna kandidatura mogla uznemiriti manje zemlje EU zbog zabrinutosti nad utjecajem Francuske u EU, što će mu umanjiti šanse. Također, Bretonovo nasljedstvo ovisit će o potpori europskih čelnika i Parlamenta. Ono što je sigurno jest da Breton cilja na visoku poziciju, a čak i ako ne bude predsjednik, ciljat će na mjesto potpredsjednika.