StoryEditorOCM

O ovoj drami cijeli svijet šuti: osmero ljudi se bori za život u dubini zemlje, sve je manje nade da će ikad ugledati svjetlo dana. Zarobljeni su pola kilometra pod zemljom

Piše dv
13. svibnja 2022. - 20:28

Jedna tužna priča još nije došla na naslovnice svjestkih medija, a vjerojatno ni neće. 

Naime, iako im napokon pristiže oprema za spašavanje iz inozemstva, sve su manje šanse da će osmero rudara zatočenih više od pola kilometra pod zemljom u rudniku cinka Perkoa u Burkini Faso preživjeti. Ranije ove godine u toj je zemlji poginulo šezdeset rudara, u eksploziji u rudniku zlata kod grada Gaoua. Rudari u Perkou su pod zemljom skoro četiri tjedna, zarobljeni nakon što su jake oluje izazvale velike poplave sredinom travnja, pišu Novosti, a prenosi Slobodna Dalmacija.

image
Jacques Pion
image
Jacques Pion

 Voda je prodrla u podzemni dio rudnika, prekinula struju i komunikacijske kanale. Oprema za crpljenje vode pristigla je nedavno iz Gane, a još pumpi uskoro treba stići iz Južne Afrike. Šestero rudara je iz Burkine Faso, po jedan iz Tanzanije i Zambije.

Rudnik je u vlasništvu kanadske kompanije Trevali Mining Corp. Vlada Burkine Faso priopćila je da voditeljima rudnika neće dozvoliti da napuste zemlju dok je u tijeku istraga o ovom slučaju. Premijer Albert Ouedraogo u nedavnom je posjetu rudniku naveo da se sumnja u neodgovorno postupanje voditelja – moguće je da je poplava učinila više štete zbog slabljenja tla uzrokovanog neadekvatnom upotrebom dinamita na otvorenom. 

image
Ahmed Ouoba
image
Ahmed Ouoba

Akcija spašavanja rudara traje tjednima, šanse da će završiti uspješno sve su manje, ali o njoj se dade naći te pokoja informacija samo u manjim svjetskim medijima. O Hrvatskoj da ne govorimo, ovdje to naprosto nije tema. Ako situaciju usporedimo sa spašavanjem 33 rudara koji su prije dvanaest godina više od dva mjeseca bili zarobljeni u rudniku San José u Čileu, brzo ćemo vidjeti da je razlika enormna. Spašavanje rudara u Čileu milijuni su ljudi diljem svijeta iz dana u dan pratili na televiziji, portalima, u novinama. Za njihovo spašavanje izrađene su specijalne kapsule Feniks, proizvod čileanske brodograditeljske firme Astilleros y Maestranzas de la Armada uz projektiranje NASA-e. Događaji su to koji se još pamte.

image
John Wessels
image
John Wessels

Iako su rudari iz Čilea, zato što nisu crni i zato što nisu iz jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta, dobili veliku medijsku pažnju, nešto im je ipak zajedničko s rudarima u Burkini Faso. To je da su, kao radnici, nakon što su spektakularno spašeni, brzo zaboravljeni i zanemareni. Sudski proces protiv firme koja je vodila rudnik obustavljen je bez presude, rudari dobivaju bijednu penziju, obećane odštete još nisu dočekali. Ipak su živi, a za ove iz Burkine Faso vjerojatno se ni to neće moći reći, donose Novosti

image
SHUTTERSTOCK

Profil Burkine Faso

Za Burkinu Faso Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža kaže: 

Burkina Faso (do 1984. Gornja Volta), država u zapadnoj Africi; 270 764 km². Leži između Malija (duljina granice 1000 km) na sjeveru i sjeverozapadu, Nigera (628 km) na sjeveroistoku, Benina (306 km) na jugoistoku, Toga (126 km), Gane (548 km) i Obale Bjelokosti (584 km) na jugu.

Burkina Faso ima tropsku klimu s jednim kišnim razdobljem (srpanj–listopad); u suhom, vrućem dijelu godine (veljača–lipanj) puše vruć, sjeveroistočni vjetar harmatan. Srednja temperatura u prosincu i siječnju iznosi od 24 °C do 26 °C, a u travnju i svibnju od 30 °C do 35 °C. U većem dijelu zemlje, koji ima 500 do 1000 mm oborina, prevladavaju suhe savane, koje na sjeveroistoku (oko 400 mm oborina) prelaze u stepe i polupustinje.

Savane obuhvaćaju 30% teritorija, stepe 13,5%, šume 3,5%, a obrađeno je (žitarice, pamuk, orašac) 38% površine (2002).

Stanovništvo

U Burkini Faso živi 14 017 262 st. prema popisu iz 2006., odnosno 17 322 796 st. prema procjeni iz 2013.

Službeni je jezik francuski, a govorni su jezici mosi (mooré), dioula (dyula) i dr. Islam ispovijeda 60,5% populacije, katolici čine 19,0%, protestanti 4,2%, a tradicionalnim animističkim vjerovanjima privrženo je 15,3% stanovništva (2006). 

Ekonomski je aktivno 7 588 200 st. (2011). U poljodjelstvu, ribarstvu i šumarstvu radi 81,0%, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 4,9%, a u uslužnim djelatnostima 14,1% radne snage (2010).

Povijest

Narod Mosi (Mossi) osnovao je u XI. st. državu na prostoru Burkine Faso. Država je na vrhuncu u XIV. st. Europljani dolaze na taj prostor tek potkraj XIX. st. Louis-Gustave Binger istraživao je 1888–90. područje naroda Mosi. Nakon francuskog osvajanja Timbuktua i prodora do jezera Čada, Paul Voulet ishodio je 1896. od vladara naroda Mosi priznanje francuskog protektorata. Burkina Faso uklopljena je 1904–19. u koloniju Gornja Volta–Niger kao dio Francuske Zapadne Afrike. Godine 1919–32. Gornja Volta bila je samostalna upravna jedinica. Francuska je 1932. podijelila Gornju Voltu između Francuskoga Sudana, Nigera i Obale Bjelokosti. Najprije je bila francuski prekomorski teritorij (od 1947) i imala unutarnju samoupravu (od 1956), da bi postala autonomna republika u sastavu Francuske zajednice (1958). Neovisna je od 5. VIII. 1960., kada je Maurice Yaméogo (Demokratska unija Volte) postao predsjednik republike i vlade. On politički sputava oporbeni Pokret nacionalnog oslobođenja, a to izaziva nemire i generalni štrajk, koji prethodi vojnom udaru 1966. Vlast preuzima Sangoulé Lamizana, koji pobjeđuje i na predsjedničkim izborima 1970 (premijer postaje Gérard Kango Ouedraogo iz Demokratske unije Volte). Novim državnim udarom 1974. Lamizana preuzima svu vlast, raspušta parlament i sastavlja vojnu vladu. Pod pritiskom sindikata i općega štrajka, uvodi reforme – osniva Nacionalni pokret za obnovu i dijelom civilnu vladu (1976) te odobrava novi ustav (1977). Na predsjedničkim izborima 1978. Lamizana je ponovno pobijedio, no nakon nemira 1979–80. srušen je s vlasti. Nakon učestalih vojnih udara (1980., 1982., 1983) uspostavljen je revolucionarni vojni režim Thomasa Sankare (1983–87). U njegovu Nacionalnom vijeću revolucije sudjelovao je i Soumane Touré (Patriotska liga za razvoj – LIPAD), jedan od najuglednijih sindikalnih vođa. Sankara je vodio radikalnu politiku putem Komiteta za obranu revolucije i narodnih sudova. Nakon neuspjeloga državnog udara 1984., optužuje LIPAD za kontrarevoluciju, ograničava njegov utjecaj u vladi te progoni sindikalne čelnike. Do 1984. zemlja se nazivala Gornja Volta. Političke napetosti rezultirale su novim vojnim udarom i Sankarinim ubojstvom (1987). Vlast je preuzeo Blaise Compaoré, koji se održao i nakon pokušaja državnog udara 1989. te pobijedio na predsjedničkim izborima 1991., koje je oporba bojkotirala. Višegodišnji pogranični spor s Malijem (oružani sukobi 1974–75., 1985) riješen je međunarodnom arbitražom 1986. Odnose s Ganom opterećuju hidroenergetski planovi Burkine Faso na rijeci Volti. Compaoré je reizabran 1998., 2005. i 2010. Godine 2011. suzbijeni su proturežimski prosvjedi i pobuna dijela vojske. Političku nestabilnost uzrokuje i znatna ekonomska nerazvijenost. Nakon masovnih prosvjeda Compaoré je odstupio s položaja potkraj listopada 2014; potom je uspostavljena prijelazna vojno-civilna vlast.

Politički sustav

Ustavom od 2. VI. 1991 (zadnja izmjena 2002), Burkina Faso određena je kao republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države. Biraju ga građani na izravnim izborima za mandat od 5 godina, i na najviše dva mandata. Predsjednik imenuje premijera i Vijeće ministara (vladu), koji imaju izvršnu vlast. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (Assemblée nationale), sa 127 zastupnika izravno izabranih za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života, te stranci koji stalno borave u državi više od 10 godina. Vrhovnu sudbenu vlast imaju Vrhovni sud i Apelacijski sud. Administrativno je država podijeljena na 13 regija. Nacionalni praznik: Dan republike, 11. prosinca (1958).

16. studeni 2024 02:58