Za Burkinu Faso Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža kaže:
Burkina Faso (do 1984. Gornja Volta), država u zapadnoj Africi; 270 764 km². Leži između Malija (duljina granice 1000 km) na sjeveru i sjeverozapadu, Nigera (628 km) na sjeveroistoku, Benina (306 km) na jugoistoku, Toga (126 km), Gane (548 km) i Obale Bjelokosti (584 km) na jugu.
Burkina Faso ima tropsku klimu s jednim kišnim razdobljem (srpanj–listopad); u suhom, vrućem dijelu godine (veljača–lipanj) puše vruć, sjeveroistočni vjetar harmatan. Srednja temperatura u prosincu i siječnju iznosi od 24 °C do 26 °C, a u travnju i svibnju od 30 °C do 35 °C. U većem dijelu zemlje, koji ima 500 do 1000 mm oborina, prevladavaju suhe savane, koje na sjeveroistoku (oko 400 mm oborina) prelaze u stepe i polupustinje.
Savane obuhvaćaju 30% teritorija, stepe 13,5%, šume 3,5%, a obrađeno je (žitarice, pamuk, orašac) 38% površine (2002).
Stanovništvo
U Burkini Faso živi 14 017 262 st. prema popisu iz 2006., odnosno 17 322 796 st. prema procjeni iz 2013.
Službeni je jezik francuski, a govorni su jezici mosi (mooré), dioula (dyula) i dr. Islam ispovijeda 60,5% populacije, katolici čine 19,0%, protestanti 4,2%, a tradicionalnim animističkim vjerovanjima privrženo je 15,3% stanovništva (2006).
Ekonomski je aktivno 7 588 200 st. (2011). U poljodjelstvu, ribarstvu i šumarstvu radi 81,0%, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 4,9%, a u uslužnim djelatnostima 14,1% radne snage (2010).
Povijest
Narod Mosi (Mossi) osnovao je u XI. st. državu na prostoru Burkine Faso. Država je na vrhuncu u XIV. st. Europljani dolaze na taj prostor tek potkraj XIX. st. Louis-Gustave Binger istraživao je 1888–90. područje naroda Mosi. Nakon francuskog osvajanja Timbuktua i prodora do jezera Čada, Paul Voulet ishodio je 1896. od vladara naroda Mosi priznanje francuskog protektorata. Burkina Faso uklopljena je 1904–19. u koloniju Gornja Volta–Niger kao dio Francuske Zapadne Afrike. Godine 1919–32. Gornja Volta bila je samostalna upravna jedinica. Francuska je 1932. podijelila Gornju Voltu između Francuskoga Sudana, Nigera i Obale Bjelokosti. Najprije je bila francuski prekomorski teritorij (od 1947) i imala unutarnju samoupravu (od 1956), da bi postala autonomna republika u sastavu Francuske zajednice (1958). Neovisna je od 5. VIII. 1960., kada je Maurice Yaméogo (Demokratska unija Volte) postao predsjednik republike i vlade. On politički sputava oporbeni Pokret nacionalnog oslobođenja, a to izaziva nemire i generalni štrajk, koji prethodi vojnom udaru 1966. Vlast preuzima Sangoulé Lamizana, koji pobjeđuje i na predsjedničkim izborima 1970 (premijer postaje Gérard Kango Ouedraogo iz Demokratske unije Volte). Novim državnim udarom 1974. Lamizana preuzima svu vlast, raspušta parlament i sastavlja vojnu vladu. Pod pritiskom sindikata i općega štrajka, uvodi reforme – osniva Nacionalni pokret za obnovu i dijelom civilnu vladu (1976) te odobrava novi ustav (1977). Na predsjedničkim izborima 1978. Lamizana je ponovno pobijedio, no nakon nemira 1979–80. srušen je s vlasti. Nakon učestalih vojnih udara (1980., 1982., 1983) uspostavljen je revolucionarni vojni režim Thomasa Sankare (1983–87). U njegovu Nacionalnom vijeću revolucije sudjelovao je i Soumane Touré (Patriotska liga za razvoj – LIPAD), jedan od najuglednijih sindikalnih vođa. Sankara je vodio radikalnu politiku putem Komiteta za obranu revolucije i narodnih sudova. Nakon neuspjeloga državnog udara 1984., optužuje LIPAD za kontrarevoluciju, ograničava njegov utjecaj u vladi te progoni sindikalne čelnike. Do 1984. zemlja se nazivala Gornja Volta. Političke napetosti rezultirale su novim vojnim udarom i Sankarinim ubojstvom (1987). Vlast je preuzeo Blaise Compaoré, koji se održao i nakon pokušaja državnog udara 1989. te pobijedio na predsjedničkim izborima 1991., koje je oporba bojkotirala. Višegodišnji pogranični spor s Malijem (oružani sukobi 1974–75., 1985) riješen je međunarodnom arbitražom 1986. Odnose s Ganom opterećuju hidroenergetski planovi Burkine Faso na rijeci Volti. Compaoré je reizabran 1998., 2005. i 2010. Godine 2011. suzbijeni su proturežimski prosvjedi i pobuna dijela vojske. Političku nestabilnost uzrokuje i znatna ekonomska nerazvijenost. Nakon masovnih prosvjeda Compaoré je odstupio s položaja potkraj listopada 2014; potom je uspostavljena prijelazna vojno-civilna vlast.
Politički sustav
Ustavom od 2. VI. 1991 (zadnja izmjena 2002), Burkina Faso određena je kao republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države. Biraju ga građani na izravnim izborima za mandat od 5 godina, i na najviše dva mandata. Predsjednik imenuje premijera i Vijeće ministara (vladu), koji imaju izvršnu vlast. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (Assemblée nationale), sa 127 zastupnika izravno izabranih za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života, te stranci koji stalno borave u državi više od 10 godina. Vrhovnu sudbenu vlast imaju Vrhovni sud i Apelacijski sud. Administrativno je država podijeljena na 13 regija. Nacionalni praznik: Dan republike, 11. prosinca (1958).