Dubrovački branitelji, nekadašnji zatočenici crnogorskog logora Morinj uključeni su, mimo svog znanja i volje, u predizbornu kampanju za lokalne izbore koji će se ovog vikenda održati u Crnoj Gori. Svečanom uključivanju u crnogorske lokalne izbore nazočan je bio i naš gradonačelnik Mato Franković. Njega i dubrovačke žrtve logora Morinj tamo su, na prevaru, doveli ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
Njih dvojica znala su vrlo dobro što će na toj ploči pisati. Znali su da odluku o postavljanju spomen ploče nije donijela ni Vlada Crne Gore, ni općina Kotor, pa je spomen ploča praktički ilegalna. I znali su da se ona postavlja na inicijativu dugogodišnjih koalicijskih partnera današnjeg predsjednika Mila Đukanovića, čija se Demokratska partija socijalista trenutno nalazi u opoziciji.
Evo što je sve tu sporno.
Na ploči postavljenoj u nazočnosti našeg visokog državnog izaslanstva, našeg gradonačelnika i naših civilnih i vojnih žrtava stradalih u tom logoru piše - "Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore".
Dakle, nisu ti zločini počinjeni u pokušaju da se osvoji dio hrvatskog teritorija (od kojeg Crna Gora i danas spori Prevlaku i morski pojas), nego su zločini - a na ploči piše da su velikosrpski - počinjeni da bi se naštetilo Crnoj Gori. Što apsolutno nije točno! Današnji predsjednik, tadašnji premijer Crne Gore objasnio je 22. listopada 1991. godine čitateljima Pobjede da je - "Crna Gora napadnuta od ustaša".
Isto je tako rekao da "jednom za sva vremena treba ispraviti pogrešku komunističkih kartografa" i usput još da mu se šah ogadio zbog hrvatske šahovnice. Te riječi, i činjenica da je tijekom rata u napadu na Dubrovnik sudjelovalo ukupno 60 tisuća građana Crne Gore, da ih je 300 poginulo prilikom osvajanja Dubrovnika govori nam da agresija koju spominje ova ploča nije napravljena da bi se naudilo Crnoj Gori, nego baš Dubrovniku.
Đukanovićevi dugogodišnji krilnici, Krivokapić i Konjević, ovom su se spomen pločom ispričali samima sebi, kako je to lijepo utvrdila novinarka Jovana Kolarić na portalu nomad.ba.
Evo gdje su pogriješili ministri Grlić Radman i Medved.
Hrvatska u Crnoj Gori ima i veleposlanstvo i konzulat. Dakle, naši su ministri vrlo dobro upućeni u kontekst u kojem se spomen ploča postavlja. Svjesno su ušli u diplomatski skandal koji je ovog tjedna eskalirao odlukom Uprave inspekcijskih poslova da se spomen ploča ukloni. Riskirali su ne bi li pružili podršku SDP-ovim čelnicima, bliskima Đukanoviću, jer - doduše s razlogom - smatraju da je Crna Gora s posljednje dvije vlade duboko zakoračila u velikosrpski zagrljaj Aleksandra Vučića, odnosno Vladimira Putina.
Nema sumnje da je interes Hrvatske da Crna Gora ne bude na toj strani, nego da bude članica NATO-a (što već jest) i EU (što još dugo neće biti). Ali to nije razlog da se Hrvatska na taj način, k tome još na razini lokalnih izbora, upliće u političke izbore druge države. Kako je to Tomo Medved, koji je po Milu Đukanoviću, bio general ustaške vojske koja je napala Crnu Goru, zaboravio čija je vlada potpisivala mobilizacijske naloge u Crnoj Gori 90-ih godina?
Đukanović se iz oportuniteta odmaknuo od Miloševića, svog "drugog oka u glavi". Đukanović jest realizirao ideju o samostalnoj Crnoj Gori, ali to je bila ideja ljudi koje je on do tada nazivao izdajnicima. Đukanović je Crnu Goru uveo i u NATO, ali se spoticao pri usvajanju demokratskih i pravnih standarda EU gdje god je mogao.
On je pragmatičan i mudar političar, kakvim bi voljeli postati Radman i Medved. Da, izrazio je žaljenje zbog napada na Dubrovnik, što smo mi preveli kao ispriku jer su tadašnje okolnosti u Crnoj Gori, koja sa odvajala od srpskog šinjela, bile takve. U mnogome je na bolje promijenio sliku Crne Gore, ali mu demokracija, pravna država i slobodno tržište pritom nisu bili nimalo dragi alati.
Ni danas Crna Gora nije dovršena država (kao što ni BiH nije dovršeni sukob), ali se ta država konačno mora uspraviti vlastitim snagama. Bude li se pritom oslanjala na Grlića Radmana, prognoze su joj više nego loše.