MIHAIL GORBAČOV: Ovo je priča o čovjeku koji i danas žali što je ‘srušio‘ SSSR

Je li Mihail Gorbačov poštenjak ili hulja? Progresivni demokrat koji je uspio ili naivni komunist koji se prekombinirao?

Je li on grobar plemenite ideje i otac zločinačkog modela društva, ili je grobar zločinačke ideje i otac plemenitog društva?

U ključnim trenucima prije trideset godina, kad se stari svijet slomio i postao ovo što danas živimo, je li taj tip postupao kao komunistički idealist koji je htio poboljšati socijalizam u SSSR-u, nesvjestan katastrofe koju će njegovi postupci skriviti, ili je djelovao kao plaćenik Zapada koji je hladnokrvno odradio svoj zadatak uništenja SSSR-a i europskog komunizma?

Ukratko: je li Mihail Gorbačov heroj, zločinac ili tragičar? Zbog golemih posljedica njegova djela, mora biti nešto od toga.

Što god bio, zadnji vođa SSSR-a u utorak je napunio 90 godina. S visokih zapadnih adresa stigle su mu tople rođendanske čestitke, jer on je na Zapadu demokratski heroj Hladnog rata: kao posljednjigeneralni sekretar Komunističke partije SSSR-a, svojim reformskim politikama „glasnosti” (političko otvaranje) i „perestrojke” (ekonomske promjene) uspio je krajem 80-ih olabaviti okoštalo sovjetsko društvo, što je dovelo do pada komunističkog režima u Moskvi i disolucije SSSR-a, čime je završen Hladni rat, a demokracija stigla i na europski Istok, donosi Slobodna Dalmacija.

No u samoj Rusiji Gorbačov kotira dosta drukčije. U anketi koju je uoči njegova 90. rođendana proveo Sveruski centar za istraživanje mišljenja, čak 51 posto ispitanika ocijenilo je da je naciji donio „više štete nego koristi”, a samo sedam posto smatra da je obrnuto (za njih 32 posto napravio je „približno jednako” štete i koristi, a ostali su neodlučni).

Kako vidimo, drastična razlika u odnosu na Zapad. Gorak je taj poklon ruskog naroda za jubilarni rođendan.

Kriminalac, agent Zapada

Slične je rezultate dala i anketa iz 2016., upriličena povodom njegova 85. rođendana, koju je provela ruska državna agencija VTSIOM – skoro pola Rusa tada je reklo da Gorbačov ništa dobro nije učinio za svoju zemlju, a četvrtina (24%) ga je čak ocijenila „kriminalcem” koji je svjesno i namjerno uništio veliku državu.

Svega 12 posto Rusa tada ga je ocijenilo kao rezolutnog i hrabrog čovjeka koji je učinio sve što je mogao za SSSR, dok ostali drže da je imao dobre namjere, ali da je pogrešna implementacija spriječila njihovo provođenje, što je prouzročilo slom SSSR-a.

Anketa ruske istraživačke agencije Levada centar iz 2013. pokazala se još poraznija po Gorbačova. Na pitanje tko im je omiljeni vođa u 20. stoljeću, anketirani Rusi su na prva tri mjesta stavili Brežnjeva, Lenjina i Staljina, dok se Gorbačov našao na zadnjem mjestu, najnepopularniji od svih: čak dvije trećine (66%) Rusa je izjavilo da ga „ne voli”; a tek je petina (20%) izrazila simpatije prema njemu.

Evidentno je da mnogi Rusi nisu Gorbačovu oprostili raspad SSSR-a, odnosno da za taj raspad krive upravo njegove reformske politike. I današnji predsjednik Rusije Vladimir Putin svojedobno je raspad SSSR-a nazvao „najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća”.

I dok ga liberali širom svijeta slave kao društvenog emancipatora koji je doprinio razvoju demokracije, mnogi ljevičari baš po tom pitanju imaju negativan stav o Gorbačovu, smatrajući da je raspad SSSR-a unazadio borbu za radnička prava širom Starog kontinenta, jer je padom komunističkog konkurenta Zapadna Europa odustala od države blagostanja – koju je dotad njegovala iz straha od prodora komunizma na Zapad – i okrenula se neoliberalnom kapitalizmu.

Štoviše, na svjetskoj ljevici nije rijedak stav da je Gorbačov bio agent zapadnih službi čija je misija bila uništiti SSSR.

Dobri čovjek Gorbi

S druge strane, i sâm Gorbačov u javnosti je često duboko žalio zbog propasti SSSR-a:

„Žalim što više nema te velike zemlje koja je imala neograničene mogućnosti i resurse. Nisam htio uništiti Sovjetski Savez. Htio sam ga reformirati”, reći će u jednom intervjuu mnogo godina kasnije.

I doista, kad čovjek pogleda dokumentarac „Susret s Gorbačovom” („Meeting Gorbačov”) iz 2018. godine, koji je slavni njemački redatelj Werner Herzog napravio na temelju niza razgovora s Gorbačovom tokom 2017. i 2018., teško je oteti se dojmu da je posljednji generalni sekretar KP SSSR-a jedan tragični junak kojeg je povijest iznenadila, iako su svi mislili da je baš on stvara.

Ono što tada 87-godišnji Gorbačov govori Herzogu zapravo je jednako onome što u svojoj knjizi „Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka” donosi bjeloruska književnica i nobelovka Svjetlana Aleksijevič. Iako ne prikriva da je antikomunist, Aleksijevič je pošteno u knjizi iznijela stotine razgovora koje je s bivšim građanima SSSR-a vodila u godinama nakon raspada te države, pokazavši jasno da većina njih nije željela raspad SSSR-a i socijalizma, nego reformirani SSSR i reformirani socijalizam.

To je ono što je većina sovjetskih građana vidjela u Gorbačovu. Prema onome što je ispričao Herzogu, to isto je želio i sâm Gorbačov. Ispada da je crveni čovjek pao kao žrtva nesporazuma između Gorbačovljevih vizija i stvarnosti.

U tom smislu, Gorbačov se nadaje kao tragičar antičkih razmjera – htio je ostati upamćen u povijesti kao čovjek koji je unaprijedio Sovjetski Savez (i svjetski socijalizam), a ispao je njegov povijesni grobar.

Dobri čovjek Gorbi. Sovjetski (i istočnoeuropski) put u kapitalistički pakao bio je popločan njegovim najboljim namjerama.

Osim, naravno, ako nije zapadni agent, donosi Slobodna Dalmacija.