Svakakvog li čuda ima zađe li se malo u brdo po općin(ic)ama Splitsko-dalmatinske županije! Jedno takvo, a i više njih, našli smo u zaselku Baranima, u mjestu Kladnjicama, što pripada Općini Lećevica, piše Slobodna Dalmacija.
Mirno je ta općina posljednjih desetljeća napredovala pod vodstvom vazda istog načelnika, HDZ-ova Ante Barana, sve dok na zadnjim izborima monolitnost vlasti nije razbio ulazak dvoje oporbenih vijećnika.
Jedna od njih, isprva iz redova Domovinskog pokreta pa poslije kao nezavisna, vijećnica je Renata Kelam, koja propituje svaku općinsku odluku unatrag i unaprijed, štoviše, poziva revizore i prijavljuje sumnje u razne nepravilnosti.
O dijelu nalaza revizije nedavno smo i mi pisali. Osnaženi njezinom agilnošću, a i medijskim istupima, pomalo su i mještani počeli prijavljivati sve i svašta.
Jedna takva prijava stigla nam je iz spomenutog zaselka, gdje je vlasnik OPG-a Tomislav Baran, zvani Baky, kako bi osigurao struju na nedavno otvorenom ranču koji je registriran kao Centar za jahanje, jednostavno od svoje kuće preko stupova javne rasvjete povukao produžni kabel!
Da, isti kao oni koje od nekih metar do dva dužine vjerojatno imamo svi u svojim stanovima, ali ovaj kabel, koji je dug oko 650 metara te se od kućne utičnice proteže preko stupova, stabala i krovova, što smo zabilježili i fotoaparatom, pravi je kuriozitet. Ili možda, kako ćemo poslije doznati, čak i nije?
Dakle, s uzvisine nedaleko Bakyjeve kuće pruža se pogled na stare kuće čiji crijep na krovovima, zajedno s ostacima nekadašnjih kamenih ploča, svjedoči da se život vraća. Točno preko njih pratimo i putanju kabela koji se preko stabala i vrtova pruža prema udaljenom ranču s konjima.
Objekt je to, vidjeli smo putem, obrubljen prikladnom drvenom ogradom pred kojom su dvije kočije. Ugošćava izletnike, a najčešće djecu, što se vidi i na Facebook stranici na kojoj se reklamira.
Prvi susjed vlasnika OPG-a, Jozo Baran, međutim, upozorava da je opasnost od "strujne" improvizacije velika u slučaju da se kabeli zapletu jer bi kod trenja mogao nastati kratki spoj te je vlasnika već u nekoliko navrata molio da svoju instalaciju nekako fizički uredi.
– Jer vidite, taj kabel ide doli priko krovova, negdi se i po podu vuče, to nikako nije u redu – pokazuje Jozo.
Kabel koji završava na stupu tik uz ranč ne može i nije, kaže, propisno rješenje. Čudi se da to nitko ne sankcionira, što bi, kaže, u Njemačkoj, gdje je živio i radio, bilo nezamislivo.
Tomislav Baran dočekao nas je spreman jer, kaže, već zna da je Jozo zajedno s vijećnicom Kelam zvao i novinare. U malome mistu informacije se gibaju brzinom elektrona u strujnom kabelu.
Ovaj njegov običan je produžni, kaže. Tvrdi kako ide preko njegova i preko vrta jednog sumještanina koji mu je to dopustio i kako je apsolutno bezopasan.
A susjedove prijave smatra zločestima s obzirom da inače normalno komuniciraju i da mu je, kako kaže, obećao da će zvati meštre "s košarom" iz "Elektrodalmacije" da kabel dodatno pričvrste.
– Gledajte, gospodin ima svoje mušice, već godinama me prijavljuje, a ja i moja mlada obitelj trudimo se u ovom kraju preživjeti od svog rada. Već mi je prije par godina prigovarao da mu smrdi moj svinjak pa sam prestao držati svinje. Smeta mu moj traktor, pa onda moji konji jer da blokiram promet u selu s dva auta...
Ta štala dolje na ranču ne zahtijeva previše struje osim žarulja. Već sam zatražio nove priključke struje, ali znate kako to sporo ide u nas. Ovaj moj produžni kabel je isti kakvih ima more po okolici; mogu vam pokazati tu iznad Magistrale kroz Kaštela, uz Malačku posvuda, ljudi to često rade i to neki rade preko dalekovoda.
Taj moj obični produžni kabel je spojen u mene doma na vanjsku utičnicu, a treba mi da dolje upalim sviću ili pumpu za vodu konjima.
Išao sam i u HEP i pitao ljude koji održavaju vanjsku rasvjetu koliko je to opasno. Svi su mi rekli da to nije opasno zato što kabel ne ide preko dalekovoda, nego rasvjetnih stupova. To bilo opasno da se moj kabel dotakne onoga od 220 tisuća volti, a ovako nije.
Zvao sam HEP i rekli su mi da će idući tjedan doći meštri s košarom i moj kabel čvršće zakačit – govori Tomislav.
Po njegovu mišljenju, pozadina susjedova negodovanja je zapravo njegov odnos s nećakom Antom Baranom, koji je načelnik općine Lećevica.
– Gospođa vijećnica i on preko mojih leđa lome koplja s načelnikom i ulaze u konflikt s jednom mladom obitelji koja se bori za život. Ja ovdje muku mučim da opstanemo, da radimo... – već je pomalo uzrujan bio vlasnik OPG-a.
Govori da su nekidan na ranču ugostili djecu s Downovim sindromom, da dolaze djeca vrtićke dobi, djeca s posebnim potrebama...
– Nije mala stvar kad u ovakvo gotovo napušteno selo dolaze autobusi s djecom. Stižu na izlet, na terapijsko jahanje, imali smo ih s cerebralnom paralizom.
Ne bih sad htio da ispadne kako se nešto opravdavam preko djece s problemima, to nipošto, ali mojih troje djece i sami jašu i vole konje, njima to znači. Ta prijava je jedna zločesta priča – kaže Baran.
– Ranč je u pravoj funkciji praktički tek od ove godine, u drugi misec sam dobio fiskalizaciju i počeo, ajmo reć, normalno poslovat. Sjedište mog OPG-a je u kući koja je legalizirana i ima sve papire.
Registrirani smo za usluživanje hrane i sportsko-rekreativnog sadržaja. To je izletište uz seosko domaćinstvo, dakle nije restoran – objašnjava Baran.
Uvjeren je da bi nekima smetalo bilo što da učini i da će se, kad ukloni produžni kabel, naći već nešto drugo.
– Da ja kradem struju i da sam od toga ove godine zaradio, ja bih bio lopov, ali ovako ja sve to plaćam. Konje držim ima tri godine, donedavno sam imao ugostiteljski objekt u Lećevici, ali mi je isto zbog raznih intriga propao, o tome šta mi rade mogao bih vam duže pričati. Sad nam je ovaj ranč ovdje spasio život, inače bismo se morali iseliti u Njemačku... – ogorčen je "sam svoj elektromonter" iz Kladnjica.
Svakako, doduše, priznaje da bi trebalo postojati prikladnije rješenje od produžnoga kabela.
O svemu smo pokušali dobiti objašnjenje iz HEP-a. Pitanja smo poslali njihovoj službi za odnose s javnošću, ali odgovor ćemo objaviti čim nam stigne.