Molitva koja se petkom održava u džamiji Al-Aksa u Jeruzalemu velik je izazov za Izraelce. Izazov je i kad je mir, a kamoli sada kad je rat.
U blizini Lavljih vrata, na ulazu u stari grad, Palestinci se klanjaju na ulici. Nakon nekoliko minuta, dolaze teško naoružani policajci i stupaju u akciju. Rastjeruju Palestince, vrlo agresivno, gotovo brutalno. Palestinci ne pružaju otpor. Možda osjećaju da bi otvoreni otpor mogao dovesti do krvoprolića. Napetost je golema. Osjeti se u zraku, u svakoj gradskoj ulici. Čim se na jednom mjestu okupi desetak ljudi, dolazi oklopno vozilo koje prska suzavac, a policajci ispaljuju gumene metke. Bez upozorenja, bez poziva da se raziđu.
Policija je na svakom koraku. Nema niti jednog raskršća u Jeruzalemu na kojem nema dvadesetak policajaca u teškom oklopu. Svakome je prst na obaraču.
Nedaleko od grada Sderot na jugu, ukopane su izraelska vojska, tenkovske brigade i artiljerija. Dalje od ove točke se ne može jer je Gaza udaljena niti dva kilometra. U Gazi odjekuju detonacije, ali ne onim intenzitetom od prije nekoliko dana. Vojska je potpuno spremna i cijelo područje je zatvoreno za novinare.
Svi držimo da se Izrael neće odlučiti da ulazak u Gazu, koliko god političari svaki dan spominjali osvetu, a generali prijetili. U petak je američki general izjavio koliko god da je izraelska vojska bila spremna, i zna što je čeka, to bi za Izraelce moglo biti kao Mogadišu za Amerikance, ali Mogadišu na steroidima, piše Jutarnji list
U Gazi sam posljednji puta bio 2019., kada sam snimao reportažu o Hamasu i Fatahu. Gaza je premrežena podzemnim tunelima, nitko ne može utvrditi koliko je naoružanih pripadnika Hamasa, ni kakvu opremu imaju jer svo oružje dolazi podzemnim hodnicima iz Egipta.
U svakom slučaju, ne sumnjajmo, da su vrlo motivirani i obučeni. Ako se uključe auto bombe, bombaši samoubojice, veliki broj zgrada na malom prostoru, to će sasvim sigurno biti veliki izazov za Izraelce. Vjerujem da Izrael, zemlja koja je potpuno naučena i spremna na rat, može voditi rat s tri susjedne zemlje koje im direktno prijete, ali Gaza je druga priča.
Izrael ima visoko sofisticiranu te vrlo dobro naoružanu i obučenu vojsku, ali ratovanje u gusto naseljenim gradovima poseban je izazov. Tu vojnici imaju prvu i posljednju riječ, ali žrtve će biti vrlo velike, nema sumnje. Gaza bi mogla biti klopka. Izraelci jamačno znaju što ih čeka i ako odluče izvršiti kopnenu ofenzivu, imat će nekakav plan. Koliko dobar, pokazat će vrijeme.
Inače, tijekom prvog dana Hamasovog napada na vojarnu kraj Sderota ukradeni su vojni hard diskovi, koji su sada vjerojatno već u Iranu. Koliko smo uspjeli doznati, na njima su bili i podaci o izraelskim doušnicima iz Gaze. To bi mogao biti veliki udarac za Mosad. A kako će Hamas riješiti pitanje doušnika, to vrlo lako možemo pretpostaviti.
Čini se da je u prvi dan napada trebao biti uključen i libanonski Hezbolah, ali on je u posljednjem trenutku odlučio odustati od napada i sve svesti samo na sporadično ispaljivanje raketa. Izrael mu je jasno poručio da će Bejrut sravniti sa zemljom ako se uključi. I vjerujemo da bi i bilo tako.
U svakom slučaju, Izraelske obrambene snage i Hamas su ostali sami na bojnom polju, oči u oči.
Javno mnijenje se potpuno mijenja zbog brutalnosti napada i nemogućih uvjeta za život u Gazi. Potpuno humano, moralno, etično, neprihvatljiv, odgovor na terorističku akciju Hamasa.
Trenutno je humanitarna kriza na vrhuncu, međunarodni pritisak ogroman, ali se čini da Izraelce ništa neće spriječiti u njihovom naumu.U svakom slučaju lovina se pretvorila u predatora. Srna je postala vuk, ali u ovčjoj koži.