Ruski premijer Mihail Mišustin ovoga je tjedna napustio Kinu bez ‘plijena‘ koji Moskva dugo priželjkuje - jasne predanosti Pekinga izgradnji plinovoda Snaga Sibira 2, velikom projektu koji bi predstavljao transformaciju tokova energije diljem azijskog kontinenta. Projekt je zamišljen prije više od deset godina, kako bi pomogao Rusiji da se "okrene prema istoku" - plinovod kroz Mongoliju do Kine bio bi način da se diversificira trgovina plinom, povećaju prihodi i poraste diplomatska moć Kremlja.
Taj projekt, prvotno nazvan "Altaj", po planinskoj regiji južnog Sibira, Altajskom gorju, postao je još važniji, a njegova realizacija još hitnija nakon početka ruske invazije na Ukrajinu jer Moskva sada traži nova tržišta za plin koji je tekao u Europu prije nego što su Kremlju nametnute zapadne sankcije bez presedana.
Problem za Moskvu je u tome što se Pekingu - koji je postao njezin ključni ruski gospodarski partner od početka invazije punog opsega na Ukrajinu - čini da ne treba žuriti sa svojim ulaskom u projekt. Radi se o suzdržanosti za koju analitičari kažu da jasno pokazuje koliko je pregovaračka moć Moskve u ratno doba oslabjela u poslovanju s ekonomski moćnijim susjedom, kako piše Financial Times.
Još jedan ruski plinovod, Snaga Sibira, pušten je u rad 2019. godine i očekuje se da će dosegnuti svoj maksimalni kapacitet od 38 milijardi kubnih metara godišnje do 2024. No, ovaj se plinovod oslanja na razvoj novih plinskih polja u istočnom Sibiru, s kojih se energent nikada nije slao u Europu, što ga je činilo manje korisnim za kremaljsku strategiju diverzifikacije.
Traženje alternative jedina ruska opcija
Suprotno tome, plinovod Snaga Sibira 2 opskrbljivao bi Kinu plinom sa sjeveroistočnog poluotoka Yamal, koji je kroz povijest opskrbljivao europsko tržište putem nekoliko plinovoda, uključujući i Sjeverni tok, kroz koji je plin prestao teći prošle godine zbog sankcija koje su nametnule europske zemlje, da bi potom bio uništen u sabotaži. Traženje alternative je od strateškog izbora za Rusiju postalo njezina jedina opcija.
"Peking ima povijest odugovlačenja pregovora kako bi postigao bolji dogovor - tako je bilo kada se pregovaralo o Snazi Sibira 1", kaže Alicja Bachulska, stručnjakinja za kinesku politiku pri Europskom vijeću za vanjske odnose. "Kako se ruska agresija protiv Ukrajine pretvorila u dugotrajni rat, Peking vjeruje da njegova pregovaračka pozicija u odnosu na Moskvu može samo jačati", dodaje. Odugovlačenje bi moglo omogućiti Kini da osigura nižu cijenu plina koji bi dobivala kroz plinovod, kaže Bachulska.
Kinesko-ruski pregovori o plinovodu intenzivirali su se u mjesecima prije početka rata. Tijekom Olimpijskih igara u Pekingu, Vladimir Putin i Xi Jinping potpisali su 25-godišnji ugovor za dalekoistočnu rutu i "definitivno su razgovarali o Snazi Sibira 2", kako navodi Tatjana Mitrova, istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia.
No, sve od tada, dok je Rusija u više navrata isticala svoju spremnost da krene s projektom, Peking je istovremeno upadljivo šutio. Tijekom posjeta Kremlju u ožujku, Xi je zaobišao temu Snage Sibira 2, dok je Putin govorio o planu kao da se radi o gotovoj stvari, rekavši da su "praktički svi parametri... finalizirani".
Produljenje partnerstva pitanje vremena?
Pomno pazeći da ne ovisi previše o bilo kojem dobavljaču, Kina je bila vrlo aktivna u osiguravanju ugovora o prirodnom plinu za veće količine nego što su joj zapravo potrebne, objašnjava Gergely Molnar, analitičar za pitanja plinskog poslovanja Međunarodne agencije za energiju. Kina se oslanja na Rusiju za nešto više od 5 posto svoje opskrbe plinom, ističe on. Zajedno s planiranim povećanjem opskrbe kroz postojeće trase iz Rusije, sporazum o Snazi Sibira 2 povećao bi taj udio na oko 20 posto do ranih 2030-ih godina, prenosi Jutarnji.hr.
Kina bi imala koristi od plinovoda. Namjera joj je diversificirati izvore energije u zemlji, posebno opskrbu kopnom iz Rusije i središnje Azije, koja bi bila sigurnija od morskih ruta u slučaju geopolitičkih ili vojnih napetosti sa Zapadom. "Sigurnije je da transport plina ide preko Rusije, kopnenim putem, u usporedbi s udaljenim Bliskim istokom", ističe Lin Boqiang, voditelj Kineskog instituta za studije energetske politike pri Sveučilištu Xiamen.
Iako postoje neke geopolitičke komplikacije pri dogovaranju sporazuma u kontekstu rata u Ukrajini, neki dobri poznavaoci kineske politike vjeruju da je produbljenje energetskog partnerstva s Rusijom samo pitanje vremena. "Nitko ne bi trebao očekivati da Kina doista treba prerezati svoj pristup ruskoj nafti i plinu", kaže Victor Gao, potpredsjednik Centra za Kinu i globalizaciju sa sjedištem u Pekingu. "Ova vrsta trgovine je normalna, to je miroljubiva trgovina". On navodi da će golema trgovina energijom između Rusije i Kine na kraju dovesti do rekonfiguracije opskrbe naftom i plinom u svijetu i da se, kako kaže, Zapad tome ne treba čuditi".
Za Rusiju je izgradnja Snage Sibira 2 jedini način da nadoknadi barem dio izgubljenog tržišta EU-a. Na to tržište odlazila je većina plina proizvedenog na poluotoku Yamal. No, to isto tako znači da sada nema posebnog poticaja za Kinu da pristane na novi plinovod.
Nadoknada gubitka u Europi nedostižna
U međuvremenu, pak, Kina je također bila zauzeta razvojem drugih kopnenih puteva opskrbe. Na summitu sa srednjoazijskim zemljama prošlog tjedna, Xi je zagovarao izgradnju tzv. plinovoda Linija D, koji bi bio četvrti kineski plinovod u regiji kojim bi tekao plin iz Turkmenistana.
Oko 35 milijardi kubnih metara plina prošle je godine izvezeno iz Turkmenistana u Kinu putem tri plinovoda, u usporedbi sa 16 milijardi kubičnih metara koje je poslala Rusija putem Snage Sibira. Čak i s plinovodom Snaga Sibira 2, Rusija ne bi mogla nadoknaditi ono što je s prekidom isporuka u Europu. K tome, cijena tog plina također bi bila niža. Plin koji se šalje kroz plinovod Snaga Sibira - prema uvjetima postignutim kada je ruska pregovaračka pozicija bila mnogo jača - ima cijenu znatno nižu od nekadašnje europske tržišne cijene.
Sergej Vakulenko, bivši direktor strategija ruskog energetskog diva Gazprom, kaže da Rusija ne uspijeva postići niti cijenu koju Kina plaća za uvoz putem plinovoda od drugih dobavljača. S obzirom na te čimbenike, plinovod Snaga Sibira 2 bi Gazpromu donio oko 12 milijardi dolara godišnje, od čega bi država utržila oko 4,6 milijardi dolara kroz carine i poreze, kaže Ronald Smith, viši analitičar za naftu i plin u investicijskoj kompaniji BCS Global Markets.
Ovaj iznos, ekvivalentan iznosu manjem od polovice ruskih prosječnih mjesečnih prihoda od energije u 2023. godini, teško da može zadovoljiti Moskvu. No, Kremlj očajnički traži dodatne prihode dok mu raste proračunski deficit i ratni troškovi, a prodaja plina u Europi opada. "Ovaj plin nema gdje drugdje ići", zaključuje Tatjana Mitrova.