Kad je krajem veljače tijelo Wagnerovog plaćenika iz Ukrajine dopremljeno u njegovo rusko selo, neki su ga željeli pokopati kao istinskog heroja. Drugi, međutim, nisu mogli zaboraviti da je taj bivši robijaš nasmrt izbo vlastitog oca. Ilshat Askarov je za taj zločin 2021. osuđen na 12 godina zatvora, dovoljno nedavno da se svi stanovnici sela još dobro sjećaju zločina, donosi Slobodna Dalmacija.
Slučaj je proizveo niz vrelih rasprava na ruskim društvenim mrežama: dežurni patrioti su zahtijevali sve vojne počasti za njega kao borca, a razumni su glasno upozoravali da bivši robijaši koji su u rat pošli radi oprosta kazne, i za novac, nisu nikakvi domoljubi.
Sporovi poput ovoga izbijaju diljem Rusije dok se poginuli osuđenici u uniformama Wagnera vraćaju na pokop u svoje rodne gradove, piše New York Times. Otpuštanje državnih grijeha kriminalcima i njihovo slanje u rat razbuktalo je masovne moralne dvojbe. Neka su im sela zabranila počasne straže na pokopima, dok su im druga rodbini uskratila korištenje javnih prostora za žalovanja.
U Sibiru je pogrebno poduzeće odbilo prijevoz lijesa čovjeka koji je osuđen jer je zvjerski mlatio svoju djevojku. Neke su obitelji poginulih wagnerovaca morale moliti osobno Jevgenija Prigožina da intervenira u organizaciji pogreba zbog žestokih lokalnih otpora.
Roman Lazaruk (32) poginuo je u jednom od ruskih jurišnih valova u Bahmutu: nekadašnje osuđenike Wagnerovi su časnici tamo slali u masivne samoubilačke proboje, kao ovce na klanje. Nedavno je pokopan u lokalnoj ‘Aleji heroja‘ u jugozapadnoj ruskoj regiji Rostov.
Nasuprot njegovoj ‘herojskoj‘ časti i statusu stoji kolektivno pamćenje i bijes njegovih sumještana: Lazaruk je vlastitu majku i sestru 2014. godine žive spalio. Nekadašnja razrednica njegove sestre je zgrožena što se na prostoru lokalnoga groblja, nekad rezerviranog za sovjetske vojnike iz Drugog svjetskog rata, danas pokapaju takvi poput njega, ordinarni zločinci i bivši kažnjenici.
"Što su učinili ovaj Lazaruk i ti drugi tipovi da zaslužuju počasti?" zapitala je ova učiteljica zajednicu na lokalnom internetskom portalu. “Ubijali su, krali, izboli noževima, silovali. Onda su poslani u zatvor iz kojega su izašli da nastave ubijati. Kakvi su to heroji?” – tvrdi ova hrabra žena.
Rusija je očito zalutala u gusti društveni mrak dopustivši privatnoj vojnoj skupini Wagner da regrutira desetke tisuća osuđenika iz kaznenih kolonija za borbu u Ukrajini. Mnogi od njih su izginuli u ruskoj ofenzivi oko Bahmuta. Taj je potez omogućio Kremlju da popuni vojničke redove i odgodi masovnu regrutaciju do rujna prošle godine, ali sve je to također jako razgnjevilo brojne misleće Ruse.
Vladimir Putin je invazijom na susjednu državu nastojao oko državnoga vodstva zbiti redove, osigurati sebi doživotnu vlast i produbiti militarizaciju ruskog društva. Vojnici su preko noći stavljeni na pijedestal, i to bez obzira na raniju kriminalnu ili zločinačku prošlost. I propagandni stroj Kremlja i utemeljitelj Wagnera Jevgenij Prigožin sve poginule u Ukrajini nastoje plošno prikazati kao heroje koji brane domovinu, bez obzira na to kakvi su stvarno bili i koliko su ih se jeftino riješili na prvoj borbenoj crti.
U ruske škole uvedeni su satovi patriotskog obrazovanja: djeca uče o "Herojima moderne Rusije", a i spomen-ploče na zidovima nekih škola već slave bivše kriminalce koji su ‘herojski pali za Domovinu‘.
"Dizajniranje imidža i statusa heroja uvijek je pitanje državne politike", rekla je Elena Istjagina-Elisejeva, članica Građanske komore, kremaljske organizacije koja upravlja civilnim društvom, na nedavnoj konferenciji u Moskvi.
No, društvena napetost i golem raskorak između šovinističke priče o ratu i sumorne stvarnosti u kojoj se građani suočavaju sa smrtima vojnika posebno su akutna pojava u manjim sredinama. Stanovnici se obično jako dobro sjećaju jezivih detalja zločina koje su počinili muškarci što su u Wagner regrutirani iz zatvora, a sad su proglašeni ‘herojima‘.
"Seljaci dobro znaju tko je među njima kriminalac i opasnost za zajednicu, jer žele od zla zaštititi svoje obitelji i svakodnevne živote", tvrdi ruski profesor političke filozofije na Sveučilištu Princeton Greg Judin. “Moralna zaštita u malenim je zajednicama nerijetko nužnost.”
S druge strane, za moral uopće ne mare državni i regionalni dužnosnici koji su plaćeni da nekritički guraju režimski narativ Kremlja. A obitelji pokojnika uglavnom nastoje oprati ukaljani ugled i kroz status poginulog ‘heroja‘ izvući nešto novca od države: to sve za njih je prilično unosan posao.
Nedavno je Jevgenij Prigožin javno zaprijetio gradonačelniku crnomorskog odmarališta Gorjači Ključ kod Krasnodara da će mu mrtva tijela svojih boraca donijeti i naslagati u njegov privatni dnevni boravak. Prethodno je gradonačelnik zatražio da se pokopi s počastima na službenome groblju grupe Wagner u ovome naselju na neko vrijeme zaustave ‘zbog negativnog publiciteta‘.
U Žirekenu, nekadašnjoj rudarskoj zajednici od 4200 stanovnika na dalekom ruskom istoku, regionalni dužnosnici morali su se umiješati u spor među stanovnicima oko pokopa Nikite Kasatkina (23). Ovaj borac Wagnera bio je 2020. osuđen na 10 godina zatvora jer je uslijed pijanstva nožem devet puta izbo i nasmrt ubio čovjeka. Razmirice su izbile nakon što je lokalna dužnosnica rekla da je gradski rekreacijski centar neprikladno mjesto za sprovod Kasatkina, na što su se javili drugi s tezama da je svojom krvlju u Ukrajini okajao ranije grijehe. Umirovljeni pisac Georgij Bal je napisao u lokalnom glasilu kako u selu postoje grobovi mnogih ljudi koji su znatno vrjedniji javnog sjećanja od bivšeg ubojice koji je u rat otišao za novac.
Ni u jednom društvu, pa tako ni u ruskom, režim ne može lako izbrisati sjećanja na stvarne ljudske odlike službenih ‘heroja‘, bez obzira na količinu državne propagande i pokušaje njihovih naknadnih retuširanja.