Roditeljski pritisak počinje sve ranije. Mora li moje dijete biti uspješno? Među zaposlenima u sustavu obrazovanja može se čuti kako je imperativ uspjeha, izvrsnosti u školi, sve češća pojava, pa se djecu priprema za školu učenjem pisanja, čitanja, engleskog jezika,… No, dijete prije polaska u prvi razred, prilikom procjene spremnosti ili zrelosti, takvo što ne mora znati.
Vidjet ćeš ti!
- Polazak u školu je važan trenutak i za dijete i za roditelje. S obzirom da je riječ o novoj i nepoznatoj situaciji, za očekivati je uzbuđenje, radost, kao i nelagodu i strah. Roditelji mogu olakšati djeci pozitivnim stavom prema školi i pokazivanjem povjerenja u dijete, vjere da će se njihovo dijete uspješno snaći u novoj situaciji. Navike i vještine koje djeca razvijaju još od malih nogu također olakšavaju prilagodbu na školu. To je, na primjer, samostalno odijevanje, samostalnost u jelu i higijenskim navikama, ustrajnost, odgovornost, prihvaćanje pravila, primjereno kontroliranje postupaka te komuniciranje s vršnjacima i odraslima. Važno je naglasiti da većina djece prihvati školu s veseljem, vrlo brzo stekne nove prijatelje i prihvati školske obveze. Često su roditelji zabrinuti kako će se njihovo dijete prilagoditi zahtjevima škole, hoće li biti uspješno i hoće li naći prijatelje, ali trebamo imati povjerenja u njih, oni to mogu – objašnjava Danijela Kekez, magistra psihologije.
Iako žele dobro djeci i rade najbolje što znaju, roditelji znaju i griješiti. Prilagodbu otežava negativan stav o školi, plašenje školom izjavama: „vidjet ćeš ti kad pođeš u školu“, „nećeš moći tako učiteljici“ i sl., i prisiljavanje na neke neželjene aktivnosti samo zato jer je to važno za školu, upozorava psihologinja. Ističe kako prevelika zabrinutost ili strah roditelja nisu poželjni jer djetetu time šalju poruku kako nemaju povjerenja u njega i njegove sposobnosti.
Čovječe, ne ljuti se
Treba li djecu koja ne pokazuju zanimanje za slova i brojeve poticati na učenje još u vrtićkoj dobi i, treba li obeshrabrivati djecu koja žele naučiti čitati jer bi im sutra moglo biti dosadno u školi?
- Nije potrebno da dijete unaprijed zna gradivo prvog razreda. Poželjno je da ima priliku vidjeti i sudjelovati u aktivnostima kao što su crtanje, učenje slova, brojeva i slično, ali ih ne treba prisiljavati na učenje. Oni još uvijek najbolje uče kroz igru, a prisila sigurno nije dio igre. Ako je dijete zainteresirano i želi znati više, potrebno ga je poticati kako ne bi izgubilo interes i volju. Važno je da dijete ima vremena za igru i da se roditelji igraju s njime. Možda ne razmišljamo previše o igrama, ali primjerene igre razvijaju sva područja razvoja i izvrsno pripremaju dijete za školu. Čitanje priča, prepričavanje, izmišljanje priča, pa i uobičajeni razgovor, razvijaju djetetove verbalne sposobnosti i obogaćuju rječnik. 'Čovječe, ne ljuti se' i domino pomažu u razvoju numeričkih sposobnosti i kontroli emocija. Memory razvija pamćenje i pažnju. Igre na otvorenom razvijaju tjelesnu spremnost. Crtanje i igra s plastelinom razvijaju grafomotoriku koja je važna za svladavanje pisanja… To je samo mali dio aktivnosti kojima se djeca kroz igru pripremaju za školu – preporučuje Danijela Kekez.
Na tom se testu ne pada
Zbog čega se onda na testiranju za upis djece u prvi razred daju zadaci zbrajanja i oduzimanja?
- Procjena spremnosti za školu je timski posao u koji su najčešće uključeni liječnica školske medicine i stručni suradnici škole. Može se reći da spremnost za školu uključuje tjelesnu, psihičku i emocionalno-socijalnu zrelost. Područje koje se provjerava, pa tako i zadatci, ovise o profilu stručnjaka koji razgovara s djetetom. Postoji više vrsta psiholoških i drugih testova za procjenu tako da i tu postoje razlike. Svakako je zajednički cilj procijeniti je li dijete spremno za zahtjeve prvog razreda. Vrlo veliki postotak djece je spreman za polazak, što je i očekivano, ali važno je vidjeti koja djeca nisu u potpunosti spremna kako im ne bismo napravili višestruku štetu stavljajući prevelik teret na njih – kaže magistra psihologije i naglašava kako je, između ostaloga, svrha cijelog postupka, koji uključuje razgovor s djetetom i roditeljima, testove, liječničke i druge preglede, upoznati dijete i njegove karakteristike kako bi se pravilno formirala razredna odjeljenja.
- Ako dijete prepriča neobično ili „teško“ pitanje koje su ga pitali, radi se samo o malom dijelu raznolikih pitanja koje neki test sadrži. Ako postoji zadatak zbrajanja i oduzimanja, on pomaže u boljem razlikovanju karakteristika budućih prvaša, ali nipošto nije nužan uvjet, dapače očekuje se da ga većina neće riješiti. Nama odraslima testiranje zvuči kao nešto stresno što se prolazi ili pada, međutim, procjena spremnosti za školu nije strašni test za koji se treba pripremati. Dobro je da je dijete upoznato s tim da će ići u školu i razgovarati s nekim, nešto crtati i rješavati, ali podrška i pozitivan stav roditelja su ključni kako bi dijete došlo opušteno i uspješno pokazalo što sve može – objašnjava Kekez.
Testiranja, dakle, pomažu u formiranju heterogenih razreda. Jedna učiteljica svjedoči kako postoje djeca koja se tijekom školovanja pokažu u posve novom svjetlu u odnosu na prvi dojam s upisa u školu, pa neke ustanove s roditeljima uopće ne dijele rezultate testiranja.