Nove naftne sankcije prema Rusiji, Europska unija i Hrvatska trebale bi maksimalno iskoristiti da ubrzaju implementaciju Zelenog plana (2020.) koji predviđa da kontinent najkasnije 2050. bude energetski nezavisan i klimatski neutralan, ukazuje Vjeran Piršić, poznati ekološki aktivist s otoka Krka, piše Slobodna Dalmacija.
Jezgra zelenog plana je energetska tranzicija generirana sa četiri “D”: dekarbonizacija (napuštanje ugljena, plina i nafte), decentralizacija (milijuni malih potrošača/proizvođača s vlastitim malim fotonaponskim elektranama), digitalizacija (pametne mreže) i demokratizacija (pretvaranje energetskog sektora iz monopola velikih kompanija u građansku energiju ili energetsku demokraciju).
Za cijelu tu priču Europska unija je predvidjela 1000 milijardi i još 100 milijardi za pravednu tranziciju (npr. zbrinjavanje poljskih rudara koji će izgubiti posao napuštanjem ugljena). Prošlog tjedna napravljen je i RE-power EU, ubrzanje tranzicije kao posljedica rata u Ukrajini, uz novih 300 milijardi eura.
- Mi se nalazimo na jednom veoma sigurnom i utabanom putu energetske tranzicije koja ne samo da je tehnički i tehnološki moguća i realizira se na stotinama mjesta u Europi, najmanje možda u Hrvatskoj, nego je usto i izdašno financirana. Ono što je sporno jest jesmo li mi u Hrvatskoj to shvatili i hoćemo li to primijeniti. Odgovor je: ne i ne – kategoričan je Piršić.
- Kad naš premijer dođe s nekog događaja iz Bruxellesa on govori o širim cijevima za fosilna goriva, širim naftovodima i plinovodima, a to nije poanta tranzicije - poanta je napuštanje nafte, plina i ugljena. Na koji način to napraviti? Tako da više koristimo izvore obnovljive energije koji već desetljećima nisu alternativni nego primarni izvori, da se pritom organiziramo tako da se obnovi hrvatska industrija. Ključno je da se lokalne zajednice organiziraju tako da se maksimalizira dobit od takve tranzicije, a koliko vidim, jedine dvije lokalne zajednice u Hrvatskoj koje su potpuno razumjele i prihvatile taj proces su Križevci i Krk.
Embargo na uvoz ruske nafte u praksi znači da stotine građana Hrvatske svaki dan traži informacije kako da se skine s grijanja naftom i plinom, kao i stotine gospodarstvenika koji traže rješenje da smanje višestruko uvećane račune za električnu energiju...
- Odgovor je izuzetno jednostavan. Staviti fotonaponske panele na svoje krovove. I za razliku od nuklearke od koje energiju možete očekivati za pet-deset godina, s panelima sljedeće jutro imate električnu energiju, a za grijanje i hlađenje stavite dizalice topline koje su izuzetno efikasne. S dizalicom topline za jedan kWh električne energije koji možete dobiti besplatno sa svog krova, dobijete četiri kWh topline ako je na zrak, odnosno šest ako je na vodu. Na isti način se situacija može dramatično poboljšati u gospodarskom sektoru.
►VODIČ O TOME KAKO STAVITI ELEKTRANU NA KROV I KOLIKO VAM NOVACA, ŽIVACA I VREMENA TREBA, PROČITAJTE NA KRAJU TEKSTA →
Ključno u tom procesu, naglašava Piršić, jest da država objasni građanima što je energetska tranzicija i da država bude katalizator cijelog procesa koji je jasno i kvalitetno definiran europskim direktivama i više nego uspješno testiran u mnogim zemljama EU-a.
Neizbježan proces
- Osim izuzetno izdašnih EU sredstava imamo i inertirani kapital građana. Građani i gospodarstvenici u bankama drže 234 milijarde kuna, a po podacima HNB-a još je u čarapama oko 36 milijardi kuna. Onaj tko ima kapital ne može trenutno naći bolji način da ga oplodi nego da stvori energetsku nezavisnost vlastitog doma, kao što smo napravili nas skoro 200 na otoku Krku - govori Piršić koji je na svojoj kući uspješno primijenio praksu “zelene tranzicije”.
Vidite li krizu kao priliku da Hrvatska prije provede zelenu tranziciju?
- Apsolutno da, i to je proces koji je neizbježan. Neizbježan je kao prvo da spasimo klimu na planetu, da ne uništimo naše jedino stanište. Drugo, neizbježan je jer je fosilno gorivo u velikoj mjeri iscrpljeno i zato što su fosilna goriva očito postala političko-ratni argument. Proces je trenutno ubrzan do bola računima koje građani plaćaju za električnu energiju od fosilnih goriva, a bit će još ubrzaniji na jesen kada ta priča radikalno poskupi.
Hrvatska kao energetski hub?
- Hrvatska je već dugo energetski hub s glavnom točkom u Omišlju zbog LNG-a i Janafa i to nije sporno. Ali nije sporno ni da premijer i njegova svita uopće ne razumiju procese. Nije poanta staviti širu cijev i jače pumpe. Bizarno je kada naši političari na vlasti kažu da je novi dobavni pravac ili tehnički ulaz za fosilna goriva garancija energetske nezavisnosti Hrvatske! Hello? To je uvreda zdravom razumu. To što možeš kupiti gorivo od države y umjesto države x, od Amerikanaca umjesto Rusa, ili od Arapa, a ne od Rusa, pa to nije energetska nezavisnost! Jedina energetska nezavisnost je da građani kod vas u Dalmaciji stave fotonaponske panele na svoje krovove i dizalice topline koje hlade i griju naše domove, a na krovovima industrijskih pogona pokreću strojeve.
Koliko Hrvatskoj treba vremena za samoodrživu tranziciju?
- Ljudi koji su radili doktorate prije deset godina izračunali su da Hrvatskoj uz već postojeći realizirani hidropotencijal i nove reverzibilne hidroelektrane kojih nemamo dovoljno - imamo samo Obrovac i Fužine - treba 2 GW vjetra i 2 GW solara. To se može realizirati do kraja desetljeća. To znači otprilike 2000 novih radnih mjesta, taman Brodosplit i 3. maj. Koliko bi taj proces koštao ne znam, ali znam precizno za otok Krk koji je 2012. godine na temelju studije plaćene od njemačke vlade donio političku odluku da do 2030. bude energetski nezavisan i klimatski neutralan. Prevedeno na hrvatski, ono što je Europska unija donijela 2020. Krk je donio 2012., a ono što je za EU cilj bio 2050., Krku je 2030. Po sadašnjim cijenama taj proces na Krku košta 72 milijuna eura. Da napravimo 100 megavata obnovljivih izvora u miksu od 60 megavata fotonapona, 30 megavata vjetra i 10 megavata bioplina, s čime bismo proizvodili oko 150 GW sati električne energije godišnje. Trenutno trošimo 112 GW i to će prvo pasti, ali i porasti kad se transport elektrificira, prije svega trajekti. Jer 52 posto zagađenja na otoku Krku imamo od transporta, a na otoku Cresu od trajekata. Imamo veliki zadatak, to je epohalna šansa da se riješimo energetske ovisnosti s čime bi deseci milijuna ostali lokalnim zajednicama, a ne da plaćamo Arapima ili Amerikancima naftu, Rusima plin, Bosni i Srbiji struju iz termoelektrana na ugljen koje prekogranično zagađuju Hrvatsku. Možemo zapravo spasiti ostatke hrvatske industrije i razviti IT sektor u domeni pametnih mreža koje su jako bitne u svemu tome.
Ostao samo Solvis
Fundamentalno je, na koncu, da Hrvatska iskoristi trenutne geopolitičke prednosti koje ima, ali da taj prihod ulazi u realnu energetsku tranziciju, u razvoj hrvatske industrije za obnovljive izvore energije i u pametne mreže, ali prije svega u pametnu tranziciju jer ovo što se sada događa je kaotična tranzicija i mi tu opet financiramo kineske proizvođače panela. Naime, u Hrvatskoj smo imali tri tvornice solarnih panela. Prva je bila Končareva u Splitu napravljena 1988. godine kao šesta u svijetu i ona je bankrotirala. Imali smo Solaris u Novigradu koji je bankrotirao zato što država nije uskočila na par mjeseci da se prebrodi razdoblje do ulaska Hrvatske u EU, a od tri proizvodne linije jedna je završila u Brazilu, jedna u Kanadi i jedna u Rusiji.
Trenutno još uvijek imamo Solvis u Varaždinu koji radi veoma dobre panele i koji je prodao 120.000 panela Googleu jer Hrvatska nije probudila vlastito tržište. •