Duhovi u Berlinu su se uznemirili: krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD) zadnjih tjedana bilježi takav rast popularnosti da je postala druga partija po snazi u zemlji. Svaki peti Nijemac danas bi glasao za ovu ekstremističku partiju.
Prema zadnjem ispitivanju javnog mnijenja koje je njemački javni servis ARD objavio 2. lipnja, AfD bi danas dobio 18 posto glasova, točno oliko je Hitlerova Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP) dobila na izborima za Reichstag 1930. godine, postavši druga partija po snazi u zemlji, piše Slobodna Dalmacija.
Kako znamo, već na idućim izborima 1932. NSDAP je postao najjača stranka u Reichstagu, a već 1933. Hitler preuzima potpunu vlast u Njemačkoj, sa svim poznatim posljedicama.
Znači li to da smo samo tri godine udaljeni od novog trijumfa radikalne desnice u Berlinu?
Nismo proroci, ali povijesne paralele je nemoguće izbjeći: Hitler je na vlast došao velikim dijelom zbog katastrofalne ekonomske situacije u tadašnjoj Weimarskoj Republici, a danas je Savezna Republika Njemačka baš nekidan službeno ušla u recesiju.
Da cijela stvar poprimi još zlokobnije konotacije, tu su i personalne analogije između partijskih vođa: Hitler je bio (neuspješni) slikar, dok je predsjednik AfD-a Tino Chrupalla po struci – soboslikar.
Nezadovoljstvo aktualnom vladom
Na saveznim izborima iz 2021. AfD je s 10 posto glasova postao peta stranka u Bundestagu, iza vladajućeg trolista (SPD, Zeleni, FDP) i oporbenih demokršćana (CDU/CSU). Bio je to pad u odnosu na prethodne izbore iz 2017. godine – kada je AfD s 13 posto glasova prvi put ušao u Bundestag, kao treća partija po snazi, iza CDU-a i SPD-a – pa se činilo da je stranka u silaznoj putanji. Međutim, recentne ankete ukazuju da se AfD ponovo diže.
Prije mjesec dana, početkom svibnja, AfD je porastao na 16 posto glasova, te je preskočio liberale (FDP) i približio se Zelenima na trećem mjestu, da bi već krajem svibnja skočio na 17 posto i pretekao Zelene, približivši se SPD-u, s kojim se konačno prošlog tjedna izjednačio s 18 posto glasova (najpopularnija stranka je oporbeni CDU s 29 posto).
Rečeni predsjednik AfD-a Tino Chrupalla rastuću popularnost svoje stranke objasnio je masovnim nezadovoljstvom njemačkih građana vladajućom koalicijom, a osobito politikom stranke Zelenih.
- Građani vide kuda vodi politika Zelenih: prema gospodarskom ratu, poskupljenjima i deindustrijalizaciji - rekao je Chrupalla.
Institut Infratest-dimap, koji je proveo ovu zadnju anketu za ARD, u svom je upitniku posvetio posebnu pozornost simpatizerima AfD-a, pitajući ih zašto bi birali baš tu stranku. Iz odgovora se vidi da se doista mahom radi o nezadovoljstvu aktualnom vladom: čak dvije trećine ispitanika (67%) navodi da bi birala AfD jer je razočarana drugim strankama, dok ih samo trećina (32%) navodi da AfD biraju iz uvjerenja.
Mrzitelji stranaca
„Tako nezadovoljni saveznom vladom i trima strankama koje ju čine, SPD-om, Zelenima i FDP-om, građani Njemačke nisu još nikad bili: dvije trećine ispitanika sumnja da je Njemačka sa sadašnjom vladom u pravim rukama”, piše ovih dana Deutsche Welle, ocjenjujući da „od nezadovoljstva građana vladom profitira prije svega desno-populistička Alternativa za Njemačku (AfD)”.
Spomenuti institut Infratest-dimap u anketi je postavio i pitanje koje su teme najvažnije za odluku da se bira AfD. Dvije trećine simpatizera AfD-a u odgovoru je navelo da im je najvažniji negativni stav stranke prema doseljavanju stranaca.
Takav odgovor ne treba čuditi: AfD je osnovan 2013. kao euroskeptična stranka koja traži monetarnu samostalnost Njemačke, ali je popularnost stekla tek svojim antiimigrantskim stavovima za vrijeme izbjegličke krize 2015. i 2016. godine, kada je tadašnja kancelarka Angela Merkel u sklopu svoje politike „otvorenih vrata” pozvala izbjeglice s Bliskog istoka da dođu u Njemačku.
AfD je tada odlučio podilaziti ksenofobnom dijelu njemačkog društva, koji je u dolasku muslimanskih izbjeglica vidio ugrozu za Njemačku, pa je tadašnja čelnica stranke Frauke Petry javno pozvala na sprečavanje prelaska izbjeglica preko granice, „ako je nužno i upotrebom oružja”.
Tako je mržnja prema Drugima od početka bila pogonsko gorivo za uspon ove partije.
Prvaci njemačkog istoka
Čini se da je upravo novi izbjeglički val koji posljednjih mjeseci pogađa Njemačku – a čine ga ratne izbjeglice ne samo iz Ukrajine, nego i ponovo iz zemalja poput Sirije i Afganistana, kao i iz afričkih država – predstavlja onaj društveni i psihološki faktor koji je doveo do novog uspona AfD-a.
Pritom je stranka osobito ojačala na istoku zemlje, na prostoru nekadašnjeg DDR-a, bilježeći u pojedinim saveznim pokrajinama i preko 30 posto glasova.
Tako je anketa koju je početkom svibnja za Bild proveo Institut za istraživanje javnog mnijenja INSA pokazao da je AfD sada najjača stranka na istoku: u pet istočnonjemačkih saveznih država (bez Berlina) osvajaju u prosjeku 26 posto glasova, ispred CDU-a (23%), SPD-a (20%), Zelenih (10%) i stranke Die Linke (Ljevica), koja na istoku dobiva devet posto glasova.
Britanski Times tada je ustvrdio da je „radikalna desničarska Alternativa za Njemačku ponovno zauzela svoje mjesto najjače stranke na istoku zemlje, jašući na valu ogorčenosti zbog pada životnog standarda, distanciranja od Rusije i odnarođene političke elite”.
Njemački mediji, pak, navode da AfD „kapitalizira bijes birača zbog rasta cijena energije nakon sankcija Rusiji”.
CDU: AfD je antisemitski
Ono što je u cijeloj priči pozitivno (zasad) jest činjenica da druge njemačke stranke ne žele surađivati ni koalirati s AfD - ni u Bundestagu niti u pokrajinskim parlamentima - jer smatraju da ta partija izlazi izvan ustavnog okvira, odnosno da svojim stavovima prelazi granicu prihvatljivog u demokraciji.
Indikativno je da svaki oblik suradnje s AfD-om rezolutno odbija i stožerna njemačka stranka desnog centra, demokršćanski CDU. O tome se prošlog tjedna, nakon što je objavljeno da se AfD po rejtingu izjednačio s vladajućim socijaldemokratima, decidirano odredio predsjednik CDU-a Friedrich Merz:
- Tako dugo dok sam ja predsjednik CDU-a, neće biti nikakve suradnje s tom strankom. AfD je nastrojen antisemitski i neprijateljski prema strancima - poručio je Merz na javnoj televiziji ZDF.
O kakvoj se partiji i ideologiji tu radi, govori i nedavni potez njemačkog Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka, koji je u travnju, nakon četverogodišnjeg promatranja, proglasio podmladak AfD-a „ekstremističkom organizacijom”, s obzirom da „šire neprijateljstvo i mržnju prema useljenicima”.
- Više nema nikakvih dvojbi da pomladak stranke Alternativa za Njemačku slijedi ciljeve koji se protive ustavnom poretku SR Njemačke – rekao je direktor Ureda za zaštitu ustavnog poretka Thomas Haldewang.
Partija bez žena
Kako se navodi u obrazloženju te odluke, pomladak AfD-a pokušava useljenike koji dolaze iz zemalja izvan Europe okarakterizirati kao skupine koje je nemoguće integrirati u njemačko društvo, čime se širi neprijateljstvo i raspiruje mržnja protiv tih skupina.
„Zadatak je Ureda za zaštitu ustavnog poretka, u svrhu zaštite slobodnog demokratskog poretka, jasno ukazati na ovakva nastojanja”, stoji u objašnjenju.
I dok je stranački podmladak okvalificiran „ekstremističkim”, sama stranka je u izvještaju Ureda za zaštitu ustavnog poretka u ožujku 2021. označena kao „sumnjivi slučaj desnog ekstremizma”, pri čemu nacionalističko krilo AfD-a (poznato kao „Der Flügel”) predstavlja „dokazano desničarsko-ekstremističku skupinu”.
Ekstremistički potencijal AfD-a očitovao se i u reprezentativnom online-istraživanju koje je u ljeto 2020. provela Zaklada Bertelsmann, kada se pokazalo da 29 posto birača AfD-a ima desno-ekstremističke stavove, odnosno da su ksenofobija, antisemitizam i sklonost autoritarnim režimima puno rašireniji među biračima AfD-a nego među simpatizerima drugih stranaka.
Uostalom, da nešto suštinski i dubinski nije u redu s ovom strankom, vidi se već iz spolno-rodne strukture njezina članstva: među gotovo 80.000 članova AFD-a ima više od 80 posto muškaraca. Kakvo dobro jednom društvu može donijeti partija s tako malo žena?
Soboslikar iz DDR-a
Kako je u veljači ove godine za Deutsche Welle istaknula njemačka politologinja Ursula Münch, AfD se u ovih deset godina postojanja razvio u „sveukupno desničarsku radikalnu stranku” koja je danas „ekstremistička, antisemitska i rasistička”.
Podsjetivši da je u srpnju 2018. tadašnji šef Kluba zastupnika AfD-a u Bundestagu Alexander Gauland na jednom stranačkom okupljanju rekao: „Hitler i nacisti samo su ptičji izmet u više od 1000 godina uspješne njemačke povijesti” – čime je minorizirao i relativizirao Holokaust – Münch je u tom razgovoru za DW ocijenila da je za uspjeh AfD-a zaslužna i činjenica da „takve radikalne izjave dio stanovništva dobro prihvaća”.
U takvu se sliku uklapa i prvi čovjek AfD-a, ranije spomenuti 48-godišnji Tino Chrupalla – rodom iz istočne njemačke države Saske, s prostora nekadašnjeg DDR-a – po struci „majstor soboslikar-lakirer” (stručni ispit je položio 2003.), koji je stranku preuzeo u studenome 2019.godine.
Njemački mediji zabilježili su njegov odlazak na konferenciju u Moskvu u ljeto 2021., gdje je na poziv ruskog Ministarstva obrane održao govor u kojem je kritizirao savezničko „psihološko ratovanje” nakon Drugog svjetskog rata, ustvrdivši da je „preodgajanje” njemačke omladine imalo trajan utjecaj na njemački nacionalni identitet.
Štoviše, kako je tada prenio Die Welt, Chruppalla je tom prilikom politiku zapadnih saveznika prema Njemačkoj nakon 1945. usporedio s nacističkom propagandom.
Antivakser i neznalica
Vođa AfD-a iskazao se i kao antivakser: u prosincu 2021. u emisiji ZDF-a usprotivio se obaveznom cijepljenju protiv COVID-a, osim za starije i bolesne osobe. Kada su ga novinari ZDF-a upozorili na izjave liječnika da je 80 do 90 posto COVID pacijenata na jedinicama intenzivne njege necijepljeno, Chrupalla je odvratio da su te brojke „nepotvrđene”.
No svu šupljikavost i laž nacionalističke priče Chrupalla je i nehotice iskazao u rujnu 2021., prilikom gostovanja u u informativnom programu za djecu nacionalne javne televizije ZDF.
Tada je, propagirajući AfD-ovu tezu da se u njemačkim školama ne uči dovoljno o njemačkoj kulturi, Chrupalla tumačio kako AfD želi da se u školama uči više njemačkih narodnih pjesama i poema, te kako bi njemačke pjesnike i mislioce trebalo više cijeniti, kada mu je mladi novinar, i sâm školarac, postavio fatalno pitanje:
- A koja Vam je njemačka pjesma najdraža?
I tada se dogodila ta spektakularna ilustracija nacionalističke laži: vođa partije Alternativa za Njemačku, politički prvak svih njemačkih desničara, nije se u studiju ZDF-a uspio sjetiti ama baš nijedne njemačke pjesme.
To je taj „diskretni šarm nacionalizma” u punom smislu svoje praznine.