Vakcina je, ako ne jednoglasno, a ono većinski proglašena riječju godine 2021. Doduše, prosinac je tek započeo, popularni svetac dvovarijantnog imena – Mikula uz obalu, Nikola iza brda – slavi se tek preksutra, ali većina važnijih svjetskih rječnika i jezikoslovnih ustanova već se opredijelila za ovogodišnji odabir. Japanski kanji (ideogram) godine čekat ćemo još desetak dana. Ali gotovo svi ini "veliki" su se već odlučili: među rječnicima Webster, Oxford i Cambridge, a drugdje nacionalni instituti za jezik raznih tipova, ili vodeći medijski naslovi. U 192 države na svijetu ima ih "i za Paićevu dicu".
Ne koriste svi isti kriterij. Neki naprosto, poput većine rječničkih portala, broje koliko je puta ondje potražena koja riječ pa je njihov odabir zapravo puka statistika; neki se bave samo riječima koje su se prvi put u povijesti pojavile te godine (tako čini, na primjer, australski Macquariejev rječnik); neki se pak opredjeljuju po društvenom utjecaju i odjeku riječi (tako u Hrvatskoj čini Jutarnji list).
Posljednje dvije godine, otkako je nahrupila pandemija koronavirusnoga covida-19, postignuta je poprilična jednodušnost bilo po kojemu od navedenih kriterija: lani je riječ godine bila najčešće pandemija odnosno covid (Društvo za njemački jezik ih je tada spojilo u jedan pojam ali, za njemački neuobičajeno, razdvojivši ih crticom a ne u jednu slovnu kobasicu, ovako: Corona-Pandemia).
Australska 'šetnja'
Evo kako su se ove godine izjasnili najrazglašeniji.
Merriam-Webster's se opredijelio za imenicu vaccine, objasnivši da se potraga za tom riječju ove godine na njihovu portalu povećala za više od 600 posto.
Oxford Languages je odabrao žargonsku skraćenicu iste imenice: vax.
Društvo za njemački jezik izabralo je imenicu Wellenbrecher (lukobran, valobran), koja se u posljednje doba koristi i kao metafora za skup mjera zaštite od covida-19 i njegovih valova zaraze. Taj lukobran "ne utjelovljuje jedna osoba, nego mnoštvo takvih pojedinaca, čitavo društvo, koje se nada da će svojim racionalnim ponašanjem smanjiti opasnost", objašnjava jučer filolog Knut Cordsen.
Državni institut ruskog jezika, nazvan po Puškinu, izglasao je imenicu sputnik – ali to se ove godine ne odnosi na satelit, ni prirodni, ni umjetni, nego baš na rusku vakcinu, veoma popularnu u ruskoj interesnoj sferi (uključujući i susjednu Srbiju), kojoj je Evropska unija odlučno zatvorila svoja vrata.
Po istoj logici je u Australiji Macquariejev rječnik odabrao imenicu strollout (šetnja), ne zato što su se uželjeli prohodati nakon zatvorenosti u kući uslijed pandemije, nego zato što se tako zove australska federalna vakcina protiv covida-19.
Lani je taj rječnik za riječ godine odabrao slikovitu složenicu covidiot, koja je pak bila reakcija na temu pandemije i ne uvijek inteligentnih reakcija na nju.
Dakle, i te različite riječi godine su varijante na istu temu: straha koji drma čovječanstvo.
Razlozi za taj odabir riječî godine čini se očitim. Dok su mnogi, ne bez razloga, povjerovali medicinskim slučajevima da im samo vakcina pruža djelotvornu iako ne i apsolutnu zaštitu od covida-19, da ih vakcina štiti od zaraze ili barem od najpogibeljnijih njezinih manifestacija, dotle je manjina, ali izrazito glasna i spremna na sukobe, ustrajala u stavu da vakcina škodi ili barem ne koristi, ili čak da je pandemija izmišljotina farmaceutske industrije kako bi nas sve opljačkala ubrizgavajući nam nešto beskorisno ili čak štetno. Podjela na provaksere i antivaksere poderala je mnoge evropske nacije (u Hrvatskoj je znakovito da ona ide gotovo istom granicom koja dijeli "partizane" od "ustaša", ali analizu tog fenomena ostavljamo sociopsiholozima).
Sa svime time je u stanovitoj vezi što je Cambridge Dictionary za riječ godine odabrao ustrajnost (perseverance). Pišu da je ustrajnost "kontinuirani napor da se nešto učini ili postigne, čak i kada to traje teško ili dugo". Objašnjavaju da "često govorimo o pokazivanju ustrajnosti u suočavanju s nedaćama (usprkos teškoj ili nesretnoj situaciji ili događaju). U 2021. godini ljudi diljem svijeta morali su pokazati ustrajnost suočeni s izazovima i poremećajima u našim životima zbog covida-19 i drugih problema."
Sveti Jerolim je govorio da je griješiti ljudski, Katolička crkva je kasnije dodala da je ustrajati (valjda: u tome) vražja rabota. Oko toga, naravno, nema podjele među ljudima. Podjela je, i to temeljita, i u samoj najužoj obitelji, tko je od njih u pravu, a tko ustrajava u pogrešci (kad su u nas hvalili ustrajnost nekoga bivšeg političara, cinici su dometnuli da je i Hitler bio ustrajan).
Beskompromisno ustrajni vuku društvo naprijed, katkad i u propast. Oni drugi, skloni kompromisu, podržavaju harmoniju, katkad i u stagnaciji. U tom kontekstu, ustrajnost bi mogla biti riječ milenija, osobito oko prihvatimo da je kriza riječ ovih posljednjih stoljeća.
Kravlje boginje
Collins Dictionary, pecajući među novim leksičkim tvorbama, opredijelio se za NFT (non-fungible token, dakle nezamjenjivi jedinstven identifikator), kadar spasiti nas od lozinki i pinova, te očuvati od krađe identiteta – što je nesumnjivo spasonosan pronalazak, pod uvjetom da funkcionira. Ali on je okrenut sutrašnjici, a covid-19 nas ugrožava danas, egzistencijalno.
Možemo se zapitati: jesmo li trebali preuzeti od drugih latinizam vakcina, ili bi bilo bolje da smo slijedili kriterij preferiranja riječi hrvatskoga ili barem slavenskog korijena, pa pisali o cjepivu (osim kada nas tradicija vabi da ipak izaberemo tuđicu, pa radije govorimo o dupinu nego o pliskavici, ali pišemo o porodici pliskavica)?
U neobvezatnu razgovoru osjećamo ih kao inačice, jer se referiramo na unošenje antigena u organizam. Ipak – značenja im se ne podudaraju sasvim. Anić daje vakcini prednost pred cjepivom.
Naziv vakcina predložio je Louis Pasteur kao izraz poštovanja spram Edwarda Jennera, koji je provjeravao pučko vjerovanje da oboljeli od kravljih boginja neće dobiti ljudske, pa je 1796. kravljim boginjama zarazio 8-godišnjega Jamesa Pippsa, ustanovivši zatim da je dečko imun na pokušaje zaraze boginjama. Kravlje boginje se latinski zovu "variola vaccina" ("vaccinus" = kravlji, od "vacca" = krava).
Pasteur je generalizirao postupak te uveo antitoksinsku vakcinu protiv bjesnila. Na produženje prosječnoga ljudskog života utjecale su vakcine protiv sušice (tuberkuloze), difterije, šarlaha itd., a na kvalitetu života antipolio protiv dječje paralize.
Cijepljenje (navrtanje, kalemljenje) primarno je postupak genetskog modificiranja biljke tako da se grančica jedne biljke (cijepnica, kalem, navrtak, pelcer, plemka) ucijepi (usadi) na drugu biljku kao podlogu – odakle hrvatska inačica vakcinacije. Uostalom, ne tako davno, u splitskom govoru se vakciniranje protiv tada još postojećih velikih boginja, pučki: patulâ, zvalo "navrtanje patula".