Imaju 1.213 godina staža a ne mogu dobiti obeštećenje za izloženost smrtonosnom azbestu

Mirko Ostojić radio je u pločanskome „Azbestu“ punih 36 godina, od 1956. do 1992., kao i Željko Glučina (1957.-1993.), Vida Draganić sakupila je 34 godine, (1955.-1989.), Jure Radić 33 godine (1960.-1993.). No oni, kao i deseci drugih bivših radnika pločanske tvrtke za proizvodnju kočionih obloga, neće dobiti po 219 tisuća kuna zbog izloženosti azbestu, jer su u toj tvornici radili u „pogrešno“ vrijeme.

Pisali peticije

Njih 56 koji su potpisali peticiju i uputili je na brojne adrese sakupili su ukupno 1.213 godina rada u „Azbestu“, a njima treba pridodati i mnoge koji peticiju nisu potpisali, kao i neutvrđeni ali značajan broj preminulih azbestaša. Sve to izazvalo je njihovo ogorčenje, jer se ne slažu s činjenicom da će obeštećenje za rad u pločanskoj tvornici dobiti samo onih 566 koji su sakupili pet godina rada u periodu između 8. listopada 1991. do 21 listopada 2002. godine. Naime, početkom referentnog razdoblja određen je dan proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada 1991., kada je Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza RH s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, zaključno s 21. listopada 2002., danom prije otvaranja društva Novi plobest d.o.o., za proizvodnju obloga kočnica, brtvenih i izolacionih proizvoda, koje nije registrirano za rad s azbestom. No, u pisanom apelu predsjedniku Vlade RH i saborskim zastupnicima, razočarani bivši azbestaši ističu kako ta tvrtka, osnovana davne 1955. godine, „nikada nije bila van granica Republike Hrvatske, niti u bivšoj SFRJ, a niti u sadašnjoj RH“, te im je nejasno „u kakvu vezu se dovodi navedeni datum kao bitna stavka pri određivanju dodjele obeštećenja onima koji su i prije tog datuma bili izloženi trovanju“. Podsjećaju da se Ustav RH poziva na zasjedanje ZAVNOH-a iz 1943., „kao početak suvremene i demokratske Republike Hrvatske, te navodi da je odcjepljenje od SFRJ-a nastalo temeljem Ustava iz 1974. godine koji dozvoljava da se tadašnje socijalističke republike odvoje od SFRJ“. Iz toga zaključuju „da je Hrvatska nastala iz SR Hrvatske kojoj je pravna slijednica“, te da je važno podsjetiti na Zakon o odgovornosti RH za štetu nastalu u bivšoj državi.

Beneficirani staž

Osim ovoga, dijelu bivših azbestaša smeta i što su za obeštećenje planirani i oni koji su radili u upravnoj zgradi, pravnoj i kadrovskoj službi, financijskom sektoru, prodaji i nabavi, te čak i predstavnici firme po većim gradovima bivše države. „To su službe koje nisu radile u otežanim uvjetima, niti su, kad im pogledate radne knjižice, imali beneficirani radni staž koji se dobije direktnom izloženošću azbestu. Zapitajmo se kao su ovi bez beneficiranog radnog staža i bez izloženosti azbestu uspjeli dobiti (lažirati) dokumentaciju temeljem koje žele ostvariti lažno obeštećenje. Nadalje, predlagatelj daje mogućnost da i njihovi nasljednici mogu dobiti obeštećenje, dok drugu skupinu radnika sa stvarnim radom u pogonima marginaliziraju i uskraćuju im stečena prava“, smatraju bivši azbestaši koji ostaju bez obeštećenja i naglašavaju da je ugroženost takvih identična ugroženosti drugih građana Ploča, kao i radnika iz obližnje Luke Ploče, posebice onih iz Održavanja, jer su ventilacijski otvori iz pogona „Azbesta“ bili direktno usmjereni u njihove prostore i radionice. „Zakidaju se radnici koji su iznijeli najveći teret izloženosti azbestu. Ja i ostali radnici kojima može nedostajati tjedan dana, mjesec ili godina na ovaj način se ponižavaju, marginaliziraju, odbacuju i svrstavaju među otpisane. U „Azbest“ sam došao s 19 godina, početkom studenoga 1972. i radio preko 20 godina po pogonima, kao radnik, majstor, poslovođa, kontrolor i šef Pripreme rada. Zbog ove nepravde tražit ćemo pravnu zadovoljštinu“, rekao je Branko Barbir, jedan od mnogih bivših djelatnika „Azbesta“ na kojeg se ne odnosi planirano obeštećenje, čija se prva rata od 73 tisuće kuna očekuje tijekom ove godine.