Nekad im se čini da je prošlo tek 6 dana ili 6 godina, a zapravo su Šimun i Frane Franka Bašica sudbonosno “da” izrekli prije točno 60 godina. Bračne zavjete jednom drugom dali su 9. kolovoza 1964. u crkvi sv. Vida u Koritima na Mljetu, odakle oboje potječu. Iz tog braka izašla su tri sina, najstariji Joško, potom Ante Toni i najmlađi Šime. Tu je i nevjesta Ružica, ali i tri prekrasna unuka: Nikola, Luka i Franko.
Iako su iz istog sela, nisu rođaci, što je tad bilo posebno važno.
- Meni je prezime bilo Franić, ali smo bili različite loze. Moj otac je bio glava sela, govorio je sedam jezika, a nije učio škole. Govorio mi je: ‘Slušaj ćerce, nemoj da bude kapi krvi u rodu... Možeš uzet samo mladića iz dvije kuće - Dabelić i Bašica. Moj je muž Bašica...’ Bilo je tad 36 kuća u selu, bilo je mladosti, a sad je nema... Najviše sam voljela kad bi Šimun stao za prozor i kad bi lijepo svirao na harmonici koju je tad imao. Prozor je bio okrenut prema mojoj kući tako da sam ga slušala, voljela sam slušati harmoniku jer inače volim muziku... Udala sam se mlada, pošla u veliku familiju, a muž je treći dan nakon vjenčanja pošao na brod. Tad se na brod išlo po 10 mjeseci... Mati mi je uvijek govorila da treba šutati, biti dobar, poštovati kuću u koju si pošao..., započinje Franka...
Više pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!