"Schölz je pokazao puno povjerenje u kinesku ekonomiju i kinesko tržište. Pokazao je kako Njemačka još uvijek ustrajava na politici strateške nezavisnosti Angele Merkel".
Ovako je China Daily, dnevni list Komunističke partije Kine, ocijenio nedavni posjet njemačkog kancelara Olafa Scholza ovoj zemlji, donosi Slobodna Dalmacija.
Iza ovog uvjerenja državnog i partijskog vrha u Pekingu kako se Njemačka nastavlja politički udaljavati od Amerike kriju se imperijalni interesi Kine čiji je globalni utjecaj sve jači, što mnoge Europljane jako plaši.
Najbolji primjer toga je njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock koja je svojom izjavom o prodaji dijela njemačke luke Hamburg jednoj kineskoj korporaciji iskazala nelagodu mnogih Europljana.
"Hamburg nije samo obična luka. To je ključna luka ne samo za nas kao izvozničku naciju, nego za Europu u cjelini, a sve u trenutku kada se Kina odupire našoj demokraciji i našim zajedničkim vrijednostima."
Iza ovih riječi se krije kineska kupnja nešto manje od jedne četvrtine luke u Hamburgu koju je nedavno odobrio njemački kancelar Olaf Scholz, koji ovu transakciju ne smatra opasnom ni za Njemačku ni za Europu.
Ipak, Kina nije bezopasna jer već godinama širi svoj utjecaj na Pacifiku, Indijskom oceanu, te u središnjoj Aziji, Europi...
Tako barem misli Stephen Kotkin, globalno poznati povjesničar i ekspert za međunarodne odnose s američkog Sveučilišta Princeton prema kojem Kina već duže vrijeme raste kao globalni imperijalni igrač čije će gospodarstvo uskoro prestići američko gospodarstvo.
Snaga kineskog komunizma u ovom je trenutku tolika da kombinacijom gospodarskog i političkog pritiska u svoju zonu utjecaja želi uvući Australiju, najpouzdanijeg američkog saveznika na Pacifiku. Slično se događa u Aziji i Europi gdje Kina nastoji izgraditi svoju verziju Euroazijske unije i na takav način Europu što više udaljiti od Amerike.
Uz sve ovo, smatra Kotkin, Kina će u budućnosti postati neka vrsta globalne pomorske velesile koja već sada posjeduje dvije trećine grčke luke Pirej (!!!) koja joj omogućava južni ulaz u Europu, ali i utjecaj na Balkanu i istočnom Sredozemlju.
Uz to, Kina ima udio u strateškoj luci Antwerp u Belgiji, te udio u velikom broju luka u Aziji, Africi, pa čak i u Americi. Iako je riječ o sasvim legitimnim kapitalističkim poslovnim pothvatima, Kotkin smatra da iza ovog kupovanja luka širom svijeta stoji kineska vlada koja gospodarstvo zemlje čvrstom rukom usmjeravaju prema ostvarenju strateško-imperijalnih ciljeva.
Gledano na duge staze, to znači da u određenim okolnostima luke koje Kinezi posjeduju mogu postati vojno-pomorska uporišta, čak i u Europi.
Uz to, prema najnovijim podacima, Kina u mnogim zemljama svijeta organizira agenture svoje komunističke političke policije što su nedavno osjetile Nizozemska, Francuska, Španjolska, Kanada, pa čak i Amerika.
Usprkos svemu ovome Njemačka ima vrlo opipljive motive za nastavak gospodarske suradnje s Kinom.
Promatrajući situaciju u Njemačkoj, New York Times konstatira da kancelar Scholz pažljivo izbjegava sukob s Kinom jer ona u nadolazećoj recesiji može biti važan gospodarski oslonac Njemačke.
Prema podacima koje donosi njemački tjednik Die Zeit robna razmjena Kine i Njemačke lani je iznosila 246,5 milijardi eura zbog čega je Kina za Njemačku važniji ekonomski partner nego Amerika.
Poseban interes u Kini imaju njemački proizvođači automobila koji računaju na tržište od oko 1,4 milijardi stanovnika s oko 170 milijuna mogućih kupaca automobila. Istovremeno, zbog stalnoga gospodarskog rasta u Kini jača srednji sloj dobro stojećih ljudi koji preferira kvalitetu koju nude njemački proizvođači BMW, Wolksvagen, Audi ili Mercedes, koji su u Kini lani prodali 4,3 milijuna automobila.
Ipak, kineski proizvođači su uspjeli kopirati kvalitetu njemačkih automobila, a u najnovije vrijeme uspješno konkuriraju s električnim automobilima koji, zahvaljujući potporama i promociji kineske vlade, čine četvrtinu ondašnjeg voznog parka. Uz to velika prednost kineskih proizvođača automobila je činjenica što Kina proizvodi više od pola svjetskih automobilskih baterija.
Istovremeno kineski investitori su u Njemačkoj preuzeli 20 posto automobilskog diva Mercedes Benz, te banke i osiguravajuća poduzeća, a sve to pod sumnjičavim okom Europske unije koja nastoji obuzdati i nadzirati rizičnu poslovnu politiku svoje najmoćnije članice.
Kad se zna sve ovo ne treba čuditi što Europa i Europljani sa skepsom gledaju sadašnje držanje Njemačke.
Naime, kako piše njemački tjednik Der Spiegel, reakcije Nijemaca i ostalih Europljana na Scholzov posjet Kini su najvećim dijelom negativne jer je nakon Putinove agresije na Ukrajinu svima jasno kakve negativne posljedice mogu nastati od europske ovisnosti o Kini. Gledano dugoročno Europa ne smije biti ovisna o totalitarnim državama kao što su Kina i Rusija i prema takvim globalnim igračima mora djelovati zajedno.
Zato se Scholzov posjet Kini smatra pogreškom, tim više što je njemački kancelar odbio upozorenje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da u Kinu otputuju zajedno kako bi pokazali europsko zajedništvo i snagu.
U prilog tome govore i upozorenja njemačkih obavještajaca, ali i njemačkih poslovnjaka o opasnosti koju Kina predstavlja za Njemačku i Europu, a koja je kancelar Scholz potpuno zanemario.
Naime, radna mjesta oko milijun njemačkih radnika ovise o poslovanju s Kinom, dok je broj radnih mjesta koja su neizravno ovisna o Kini znatno veći. Uz to, pola europskih investicija u Kinu dolazi iz Njemačke čija su poduzeća ovisna od kineskim dobavljačkim lancima.
Uz sve ovo njemačka ovisnost o Kini puno je opasnija od ovisnosti o Rusiji jer se njemačka poduzeća snažno oslanjaju na kineske sirovine, ali i kinesku tehnologiju, poput one za solarne panele baterije za električne automobile.
Spomenuta namjera kineske akvizicije dijela luke Hamburg izaziva zabrinutost jer kineska državna poduzeća već posjeduju važnu prometnu infrastrukturu, kao što je važna naftna luka Wilhelmshaven, te udio u njemačkim telekomima, udio u njemačkim željeznicama i udio u robotičkim kompanijama i kompanijama za proizvodnju računalnih čipova!
Sve ovo potvrđuje prethodno spomenuto upozorenje profesora Stephena Kotkina kako se kineska imperijalna strategija oslanja na legitimne poslovne akvizicije koje u budućnosti mogu postati vrlo opasno oružje protiv Europe. Puno opasnije nego ruski plin kojim nas Putin već mjesecima ucjenjuje.