Ništa ne može ujediniti naciju kao nogomet. I zbog ničega se tako žestoko ne slavi na ulicama kao zbog uspjeha reprezentacije. Ipak, ni "vatreni" nisu monolitni do te mjere da se i na temu njihovih izvrsnih rezultata ne stvore pukotine u društvu kao što je naše, a koje je demokratski deficitarno, da ne kažemo - isključivo, piše Slobodna Dalmacija.
Nije, dakle, ni ovom prilikom moglo proći bez podjela: prvo onih na liniji Hajduk - HNS, preciznije: pristaša udruge Naš Hajduk kontra Modrića & Mamića, ali i ideoloških koji se otprilike svode na one koji su za Crkvu i Thompsona ili protiv njih. Dok jedni pjevaju "neka pati koga smeta...", drugi otvoreno poručuju da oni koji lažu na sudu, ne plaćaju porez ili uzvikuju "za dom spremni", nisu njihovi ambasadori.
Sve je krenulo s uvredama dijela Torcide nogometnom virtuozu Modriću, pa prijetnjama Matiji Babiću zbog njegove kritičke objave o incidentu Lovrena i Brozovića. Nakon same utakmice za broncu, Dejan Lovren je ničim izazvan na pasja kola izvrijeđao novinare koji su prema njegovom viđenju antihrvatski raspoloženi, a s ljevice mu je uzvraćeno da izbornik Zlatko Dalić ionako pozdravlja samo hrvatske branitelje.
Urlikanje na dočeku
Jesu li ovakva razmimoilaženja kad je najvažnija sporedna stvar na svijetu u pitanju, naš specijalitet?
- Krenimo od slavlja ovog sportskog uspjeha koji je iznimno značajan i globalan, pa je nezapamćeno djelovao integracijski i homogenizacijski na stanje nacije u svakom pogledu. No, čim se ta sportska predstava završila, društvo se logično vratilo u svoje konfliktno stanje. Post festum tih sjajnih utakmica "vatrenih" na Svjetskom prvenstvu u Kataru, jest njihov sto posto kontrolirani doček u Zagrebu koji se pretvorio u potpuni fijasko. Čemu ta dernjava, to urlikanje, kreveljenje voditelja, nazovi animiranje publike na američki način kao na košarkaškim utakmicama u NBA? Ono je očito imalo samo jednu svrhu, a to je izbjegavanje ekscesa u režiji aktera s krajnje desnog političkog spektra. Cijeli taj doček bio je jedna individualna sramota onih koji su ga odradili na takav neprihvatljiv način - kaže politolog prof. dr. sc. Anđelko Milardović.
Tako je ono što se htjelo izbjeći na Jelačićevom trgu, ostalo "rezervirano" za privatna slavlja, poput onoga na kojem su Brozović i Lovren uzvikivali "za dom spremni" pjevajući Thompsonov najveći hit.
- A, to je opet taj desni populizam, i to je u tom dijelu političkog spektra, nažalost, postalo mainstream - konstatira Milardović, koji nam je komentirao i primjedbe s ljevice na račun Dalića i stalnog spominjanja vjere i branitelja.
- Vjera je dio masovne kulture u sportu. Svi koji prate nogomet, vide da se stalno netko križa, moli, klanja..., da bi izazvao sreću. U sportu je uvijek bilo i bit će onih koji će ga dovoditi i u vezu sa religijom. I očito je da je dobrom dijelu sportaša takvo što poželjno - kaže naš sugovornik.
Predzadnji u EU-u
Milardoviću je neshvatljivo "klubaštvo" koje se stavlja ispred reprezentativnih uspjeha, a ono se svelo najviše na vrijeđanje Luke Modrića.
- Ni ja ne podržavam činjenicu da je Modrić lažno svjedočio pred sudom, jer tu smo svi jednaki, kao i to da nije plaćao porez što je također obaveza svih građana. No, Modriću nitko ne može osporiti da je svojedobno proglašen najboljim nogometašem na svijetu i da je tu svoju igračku veličinu ponovno dokazao i u Kataru. U čemu je problem to priznati? I zašto bi se klupskim razlikama davao značaj kad su u reprezentaciji ponajbolji igrači iz svih naših krajeva? Čemu ta destrukcija? Tko stoji iza tih prljavih namjera? Kao da netko svjesno želi razvodniti taj uspjeh "vatrenih", vraćajući nas uporno na konfliktnu liniju između sjevera i juga, što je izvan svake pameti - rezolutno će Milardović.
Evo i paralele između uspjeha "vatrenih" i naše političke elite.
- Ajde, neka naša politička reprezentacija na čelu s Andrejom Plenkovićem dovede Hrvatsku s predzadnjeg mjesta u Europskoj uniji, na petu, šestu poziciju... Hvale se da su ispunili strateške ciljeve, a jeftinim PR-om prekrivaju činjenicu da nisu ništa učinili da se popravi kvaliteta života u Hrvatskoj. Neka zaustave iseljavanje, izbjegnu demografski slom i prekinu s rasprodajom prostora koja traje već trideset godina, pa će se moći reći da je to uspjeh poput Dalićevog. Na djelu je, naime, geopolitička igra koji ima za cilj kontrolu informacija i bankarskog sustava, kao i tehnologiju proizvodnje hrane, a mi smo sve te utakmice izgubili. Ponavlja nam se kako smo sada zapad, a zapravo se radi o trećoj ligi zapad, i to je naš najveći problem - veli Milardović, koji na sva "iskakanja" s krajnje desnice ili ljevice, ali i i centra u vezi reprezentacije, gleda, kako kaže, objektivno i realno, hladne glave.
- I zato bi takvima poručio da smire balun.