-Prošlog ponedjeljka (13.ožujka) bio sam na Ivanici i poznanik A.M. me zaustavio i rekao ”Na prošlim BiH-izborima u listopadu nisi bio, ali si glasovo! Rekao mi je da je nazočio kad je predsjednik Izborne Komisije P.S. zaokružio moje ime kao da sam osobno glasovao i rekao mi ”Nemoj mu to pustiti i podnesi kaznenu prijavu!”
Tko je glasovao u moje ime?
Priča nam to bivši domar dubrovačkog Doma umirovljenika, a nakon dovršenja novog suda i kućni meštar zgrade pravosudnih tijela Vasilije Kosović. Starac danas ima 86 godina, a o danima kad je živio punim plućima, sjetno kaže da je u tim objektima ”pazio na centralno grijanje i klimatizaciju” i tada, priča nam, godišnje primao čak 16 plaća! Jer, održavao je i podno grijanje u zatvoru i sudskim prostorima, Katastru, Matičnom uredu, Zemljišno-knjižnom odjelu, Katastru...Sjetno naglašava:- Nitko se nikad nije na mene požalio!
Duboko uzdahnuvši, Kosović nastavlja:- Ali, na dan izbora na Ivanici uopće nisam bio! E sad, tko je P.S.? Bio je predsjednik mjesne zajednice Ivanica i kao takvom bila mu je dostupna sva moja dokumentacija. Inače, u Općini Ravno su prijavljeni moj sin Zoran Kosović i kćerka Zorica Galić, svi imaju osobne u Općini Ravno kao jer sam tamo svojedobno podnio zahtjev za odobrenje donacije građevinskog materijala za obnovu obiteljske kuće. Ali, to se izjalovilo! Naime, postojali su certifikati za donacije i jedna je glasila na ime Vasilije Jovica Kosović da bi oni na certifikatu skinuli riječ Vasilije te je ostao Jovica Kosović, što je ime mog oca koji je umro 1992. godine. Tu donaciju građevinskog materijala na ime mog već dugo umrlog oca, dakle trenutačno nepostojeće osobe, uspio sam pronaći u jednom popisu u kojem nema specifikacije koliko je materijala dodijeljeno te sam pisao nadležnom ministru u Sarajevo koji je pokrenuo postupak i utvrdio da je netko iz Mostara ”odradio šporke poslove”. Nakon toga mi je preko tog ministra dodijeljen građevinski materijal za obnovu: ukupno 1200 komada ”blok-cigle”, što je bilo dovoljno za obnovu samo 42 ”kvadrata”. Kako je riječ o legalno načinjenoj dvojnoj kući, od 176 kvadrata, s materijalom za 42 metra četvorna nisam mogao ništa napraviti pa je, uz donaciju koju je dobila i supruga, sin kupio ostatak materijala za obnovu. Kuća se nalazi kod bivše gostionice ”Dubrovnik” na Ivanici, na samom ulazu, tamo gdje će biti kružni tok. Ali, prijavu još nisam podnio jer je moja supruga protiv nje! Kaže mi ”gori već imaš dosta neprijatelja”! Naime, u nedavnom ratu je tzv. Vojska Republike srpske oštetila nadgrobni spomenik, stoga što odavno živim, a od 1948. sam i radio u Dubrovniku, tamo me neki nazivaju ”ustašom” i smatraju izdajicom. I moje je otac ovdje do 1956. zaradio cijelu mirovinu, a zajedno smo živjeli u stanu u ulici Iva Vojnovića. Ali, otac je u toj kući na Ivanici poginuo kad su je pogodili granatom.
Siromašno djetinjstvo
Dok priča o izbornoj krađi identiteta Kosović, stalno, kao ”začin” navodi i priču o donaciji:- Još čuvam veći dio dokumentacije o donaciji: urbanističke uvjete, građevinska dozvola i zapis da je netko na moje ime preuzeo donaciju. Trebao bih vremena da to ”iskopam”, ali mi je s 86 godina dosta svega, dosta prevare... I moje je djetinjstvo bilo nesretno; pješice sam preko Bosanke dolazio u Dubrovnik jer je zarada oca bila slaba i nije bilo novca ni da se kupi karta (za autobus,op.)! A da se sad, u ovom godinama, s mirovinom koju imam upuštam i borim s vukovima, ne mogu- govori nam Kosović koji, na upit zašto o svemu nije napisao prigovor Općini Ravno i načelniku Andriji Šimunoviću, ističe:
-Problem je u tome što sam mu, s povratnicom, poslao već osam zamolnica da mi se riješi kuća na Ivanici, ali nikad nisam dobio njegov odgovor! Kako sad od njega mogu tražiti pomoć u svezi izbora kad mi nisu dodijelili ni donaciju, a ukrali su mi identitet!?