Osmijeh unuka je poput sunčeve svjetlosti koja obasjava vašu kuću - samo je jedna od niza izreka koje opisuju emocije bake i djeda prema unucima. Ta posebna ljubav je navela 80-godišnju baku i 84-godišnjeg djeda iz okolice Splita da dođu u našu redakciju, piše Slobodna Dalmacija.
Dvije godine nisu vidjeli svog 11-godišnjeg unuka. Nećemo napisati kako se zovu zbog zaštite identiteta dječaka, ali njihova imena ionako javnost ne treba znati. Ono što treba saznati je koliko je bešćutan naš sustav koji birokratski nemilosrdno melje obiteljske spone.
Umjesto da spaja obitelji, on ih razdvaja, a da stvar bude gora pritom se, bez ikakvih posljedica, ignorira pravomoćna sudska odluka.
- Naš unuk je dijete začeto u izvanbračnoj zajednici našeg sina i njegove majke. Rođen je 2012. godine te je odmah iz rodilišta predan udomiteljima jer je majka imala problema zbog kojih joj je bila djelomično oduzeta poslovna sposobnost.
Moj sin, koji tada više nije bio u vezi s majkom, nije kontaktiran prije udomljenja, a isto tako mu nitko nije rekao da je dobio dijete. Tek je nakon više od pet godina obaviješten iz Centra za socijalnu skrb Split (sada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split, op.a.) da ga je majka navela kao oca dječaka.
Navodno im je tek kasnije kazala tko je otac. U stvari su ga kontaktirali jer je trebao biti pokrenut postupak posvojenja od strane udomitelja pa je bilo nužno naći oca. On se, naravno, usprotivio posvojenju jer je tek saznao da uopće ima sina.
U matičnom uredu se upisao kao otac polovicom 2018. godine. Sudskom odlukom je dobio pravo na susrete sa sinom dva sata jednom tjedno uz nadzor osobe iz Centra te na telefonski poziv, također jedan dan tjedno.
Jedno vrijeme je sve bilo u redu, a onda je najednom došla informacija da dječak odbija oca jer je “naporan i pošto-poto na brzinu želi postati otac djeteta”. Moj sin je tada nevoljko pristao da se određeno vrijeme ne viđa sa sinom, dok situacija ne bude bolja i dječak ga prihvati.
Situacija ne samo da se nije promijenila, već se i pogoršava jer su iz centra tražili i dobili sudsku privremenu mjeru da se susreti potpuno zabrane. Nije ga vidio od 2019. godine.
To je zatraženo a da moj sin nije napravio ništa loše svom sinu, samo na temelju navoda da bi dječak mogao imati psihičke probleme zbog susreta s ocem - govori nam 84-godišnjak.
’Ignoriraju nas’
Provjerili smo njegove riječi te smo utvrdili da je istina da ne postoji prijava protiv oca na štetu djeteta, ili bilo koga drugog iz obitelji. U međuvremenu su baka i djed pokrenuli postupak na Općinskom sudu u Splitu radi susreta s unukom.
- Sud je brzo to riješio i u svibnju 2020. godine donio presudu kojom smo supruga i ja imali pravo viđati unuka jednom tjedno dva sata uz nadzor stručne osobe iz Centra. Mi smo bili jako zahvalni što nam se omogućilo u ovim poznim godinama da imamo susrete s unukom.
Išli smo postepeno da bi se naš unuk na nas privikao te smo se trudili biti opušteni da ga ne bismo otjerali od sebe. Budući da se sve odvijalo dobro i susreti su pozitivno ocijenjeni, željeli smo se bolje i kvalitetnije povezati s unukom.
Zato smo zatražili izmjenu sudske odluke i tražili da unuk jedan dan u vikendu provede s nama. To je sud prihvatio i u ožujku 2021. godine izmijenio odluku o susretima. Određeno je da se viđamo svake druge subote ili nedjelje od jutra do poslijepodneva kod nas kući, u mjestu u okolici Splita, bez nadzora iz Centra.
Odlukom suda mi smo išli po njega kod udomitelja, a povratak je ovisio o dogovoru. Tako smo održali pet susreta koji su prošli odlično i bez problema, ali tada se sve promijenilo.
U lipnju je naš unuk otišao na kupanje sa stricem i njegovom djecom, a na plažu je došao njegov otac, naš sin, donio mu poklon i bio s njima pola sata. Sve je bilo u redu, unuk se igrao s rođacima, čak je želio ostati duže od dogovorenog.
Međutim, nakon tog dana udomitelji se obraćaju Centru i kažu da naš unuk više ne želi dolaziti kod nas zbog dolaska njegova oca na plažu. Od tada do danas, znači više od dvije godine, mi nismo vidjeli unuka.
Iako smo se žalili Centru, nisu nam pružili nikakvu podršku niti radili na tome da se uklone poteškoće koje su se pojavile. Oni svjesno ignoriraju pravomoćnu sudsku odluku koja kaže da se imamo pravo viđati s našim unukom. Ja jednostavno ne mogu shvatiti, pa jesu li oni viši od suda? - s tugom se pita se naš sugovornik.
’Imaju li oni dušu?’
Njegova supruga, baka, potvrdila je sve što je on govorio. Sama nije željela puno pričati jer, kako kaže, sve joj je to preteško shvatiti i proživljavati.
- Imaju li oni dušu, žena i ja smo stari, možemo sutra otići s ovog svijeta. Mi našeg unuka volimo, želimo da osjeti tu ljubav, želimo da zna da ga je netko htio, da ima obitelj.
Ne želimo da misli da ga nismo željeli i da smo ga samo tako dali drugoj obitelji. Bojim se da udomitelji ne podržavaju vezu s očevom stranom obitelji jer planiraju usvojiti našeg unuka, a mi smo im smetnja.
Majka se susreće s našim unukom bez problema, i to podržava i Centar i udomitelji. Mislim da je to zato što ona nije prepreka za posvojenje. Kada sve sagledam, bojim se da Centar namjerno opstruira odnos s našim unukom kako bi pogodovao udomiteljici koja je također radila u istom sustavu socijalne skrbi, ona im je bivša kolegica.
Našeg unuka su iz bešike uzeli, tek rođenu bebu su kraj žive majke i oca dali udomiteljima. Već tada im se išlo u prilog, a ovo sada je da ne povjeruješ koliko daleko se ide. Dvije godine se krši sudska odluka s blagoslovom Centra. Da je bilo tko od nas to napravio, pa u zatvor bi završili - ogorčen je 84-godišnjak.
Osim što krše sudsku odluku, iz Centra su potpuno i zanemarili da je Općinski sud u Splitu, tijekom dvije godine od kada nema susreta bake i djeda s unukom, više puta naložio da se uloži pojačane napore da se susreti održe.
Kada se sve zbroji, baka i djed su 11-godišnjeg unuka vidjeli 10-ak puta tijekom perioda od godine dana. Zadnji susret je bio u ljeto 2021. godine.
- Imamo petero djece, devetero unučadi i dvoje praunučadi, u braku smo 62 godine. Sada sam umirovljenik, imao sam svoju autolakirersku radnju, a žena je radila u “Jugoplastici”. Bio sam deset godina staratelj liječenom alkoholičaru, vidite iz svega da smo uredni ljudi. Ali, ispada da mi ne valjamo za našeg unuka - kaže nam.
’Djetetov otpor’
Splitski Centar je, osim suda, izignorirao i Ured pravobraniteljice za djecu koja im je poslala dopis u rujnu 2022. godine. U svom odgovoru, koji prilažemo na kraju teksta, su sami naveli da se “kod djeteta stvorio otpor koji se vremenom još više produbio”.
Iz toga je jasno da će se s protekom vremena, u kojem se i dalje ne provodi sudska odluka, otpor i otuđenje još više produbiti. Stručni tim Centra dužan je raditi u najboljem interesu djeteta, a nama laicima nije jasno kako je u opisanom slučaju najbolji interes poništiti veze djeteta s biološkom obitelji.
Napomenimo na kraju da baka i djed imaju pravo provesti sudsku ovrhu na temelju pravomoćne sudske odluke o susretima. Rješenje o ovrsi je doneseno na Općinskom sudu u Splitu u listopadu 2021. godine, četiri mjeseca nakon što su prestali susreti bake i djeda s unukom.
No, oni ne žele provesti ovrhu i na silu, uz policiju, viđati unuka. Ne žele mu to raditi i uznemiravati ga, jer ga vole, onako kako samo bake i djedovi znaju voljeti.
