Ne čini se kao osobit uspjeh, čini se prije nekako uzgredno i sporedno da je Hrvatska demokratska zajednica prije subotnjeg Općeg sabora u Lisinskom donijela program u kojemu stoji da poštuju “sve zajednice obiteljskog života koje se temelje na međusobnoj ljubavi i brizi”. Pa i predsjednik Plenković, kada su ga upitali što to točno znači, trudio se izbjeći izravan odgovor, piše Slobodna Dalmacija.
Pretvarajući se kako je to s ljubavlju periferno i, he he he, šaljivo, prvo se široko raspričao o koječemu i tek nakon tri i po minute sramežljivo došao na temu. Upozorio je kako su oni “stranka desnog centra, suvremena, moderna, uključiva, tolerantna, koja zna što su vrijednosti ljudi koji se u njoj okupljaju, ali isto tako imaju poruku i za one koji su u drukčijim situacijama.”
”Drukčijim situacijama?!” upitao je začuđeno jedan mladi hadezeovac ležeći gol u krevetu. “Koji su to u drukčijim situacijama?”
”To smo mi”, objasnio mu je odozdo stranački kolega, na trenutak izvirujući ispod pokrivača i mičući jednu kovrčavu dlaku s jezika.
Glupe predrasude
Ne čini se, ponovit ću, kao osobit uspjeh, ali je velika pobjeda u subotu izvojevana. Dvanaest riječi, “sve zajednice obiteljskog života koje se temelje na međusobnoj ljubavi i brizi”, koliko god djelovale neodređeno, sporedno, bezveze, ohrabrile su mnoge hadezeovce koji se desetljećima uplašeno kriju po ormarima.
Mnogim državotvornim i domoljubnim gejevima, koji visoko cijene besmrtno djelo doktora Franje Tuđmana, ali im s druge strane nije mrsko ni pohvatati se s kojim ljepuškastim tajnikom županijske organizacije stranačke mladeži na stražnjem sicu ministarskog Passata, ovo je napunilo oči suzama sreće i ganuća. Voljeni ih je HDZ napokon priznao. Poručio im da ih poštuje. Njih u “drukčijim situacijama”.
Jer, gejevi, naravno, nisu samo ljevičari, ateisti, kozmopoliti i pacifisti koji mrze sve što je hrvatsko. Oslobodimo se glupih predrasuda da su muškarci koji liježu s muškarcima feminizirani čudaci, s ljubičastom kosom i zelenim sjenilom na kapcima, ili nauljeni razvratnici iz teretane, s remenjem prekriženim preko mišićavog torza i crnom kožnom kapom na glavi. Oni mogu biti u tamnom Varteksovom odijelu i oko vrata nositi kravatu s uzorkom starohrvatskog pletera.
Poznajete ih, napokon. Mnogi hrvatski gejevi vanjskim se izgledom uopće ne razlikuju od Blaženka Bobana. Imaju krunicu na retrovizoru, zbog janjetine na Boraji silaze s autoceste, slušaju Mišu, Stavrosa, Grdovića i Dalibora Bruna. Pa ni Marko Perković Thompson, uvjeren sam, nije samo za heteroseksualce. Kad Thompson na koncertu snažno zabode mač u pozornicu, ima mladića u publici kojima je to strahovito uzbudljivo. Stresu se i šapnu, više kao za sebe: “Tako je. Zabij ga, Marko.”
Poslušnici i ulizice
Oni su svake nedjelje u crkvi i totalno su im super čipkane i vezene misne haljine. I žive za dan kad će netko napraviti živu, rasplesanu disco verziju “Bože čuvaj Hrvatsku”. Kao partijski poslušnici dobili su nekakav bezvezni posao u Zadarskoj županiji ili Agenciji za plaćanje u poljoprivredi jer i gejevi mogu biti prvorazredni uhljebi. Jednako lijeni i bezobrazni kao bilo tko drugi. To što oni vole muškarce, ne znači da su loši i nepouzdani hadezeovci, da im ne možete bez straha povjeriti zadatak da negdje promijene poljoprivredno zemljište u građevinsko ili namjeste natječaj za nekakvu koncesiju. Ili da gejevi neće znati u Lisinskom oduševljeno, ulizivački pljeskati predsjedniku Plenkoviću.
Jednako je i s lezbijkama. Pogledajmo samo kako je to u Srbiji sretno ispalo s Anom Brnabić, kako je jedna pripadnica seksualne manjine postala nepokolebljivo režimska, bez ostatka odana šefu Vučiću.
Otvaranje desničara i domoljuba prema ljudima “u drukčijim situacijama”, sramežljivo prihvaćanje njihovih različitosti u službenim političkim programima, najavljuje nam neka bolja, čovječnija vremena. Emancipacija homoseksualaca u cijelosti će se možda ostvariti kad nam bude prirodno da i oni mogu biti stranački lupeži i gadovi, prave hadezeovske, što kažu, pederčine.