Amerikanci će vojnu bazu nazvati po Hrvatu heroju koji je spasio 5500 života: Tko je zapravo bio Michael J. Novosel?

Prvi put u povijesti jedna baza američke vojske dobit će ime po nekom Hrvatu.

Prema pisanju portala CBC Newsa, do kraja godine Fort Rucker u Alabami, koji je centar za obuku pilota, ponijet će ime Michaela J. Novosela, letačke legende američke vojske, Hrvata podrijetlom, piše Slobodna Dalmacija.

Baza u okrugu Dale je i do sada nosila ime po jednom zaslužniku, generalu Konfederacije iz doba Građanskog rata Edmundu Ruckeru, ali je Pentagon odlučio izbrisati sve tragove iz toga dijela američke povijesti. Osim devet baza, bit će preimenovano i na stotine drugih objekata. U akademiji West Point je do dana današnjeg, navodi isti izvor, preživio tako triptih člana Ku Klux Klana s kapuljačom.

Ali tko je Michael J. Novosel? Rodio se 1922. godine u obitelji hrvatskih iseljenika. Otac mu se također zvao Michael, a majka Kate, dok su podrijetlo vodili iz mjesta Ribnika kod Ozlja. Obitelj je na svojoj koži prilično osjetila veliku ekonomsku krizu, a to je i mladog Michaela nakon završetka srednje škole usmjerilo prema vojsci, koja se tada smatrala dobrim životnim izborom.

Velika želja bila mu je postati pilot pa se 10 mjeseci prije nego će Japan 1941. godine napasti Pearl Harbor prijavio u ratno zrakoplovstvo. Problemom će se, međutim, ispostaviti njegova visina od 161 centimetra, ili dva centimetra niže od minimuma. Vojska ga zato šalje na specijalizaciju za administrativne poslove, da se, među ostalim, bavi i obračunom tuđih plaća, ali želja u njemu da upravlja zrakoplovima nije prolazila.

Falila mu tri milimetra

Znali su to i njegovi prijatelji, koji su ga nagovorili da se javi na jedan od natječaja. Preporučili su mu i recept za manjak visine: kako je ljudsko tijelo najviše u jutarnjim satima, nakon lagane šetnje polegli su ga u krevet, odjenuli u ležećem položaju i natjerali da tako stoji do pred početak audicije. Mjerenje će pokazati 162,7 centimetara, ali navodno se, vidjevši ga tužnog, smilovao jedan liječnik i natjerao ga da mu obeća da će narasti ta tri milimetra.

Sve nakon toga postaje priča dostojna scenarija za kakav hollywoodski uradak.

Drugi svjetski rat proveo je prvo kao instruktor mitraljezaca, a potom u istoj toj ulozi u letećim tvrđavama B-29 iznad Japana. Nije ga to zadovoljavalo, što će i sam priznati u svojim memoarima.

“U dva navrata letio sam kroz uragane, što je bilo čak i opasnije od tih bitaka. U tim trenucima neprijatelj više nije bio snažan. Nisu imali nafte, hrane, gladovali su, to više nije bio ni pravi neprijatelj”, pisao je Novosel.

Priliku da se iskuša u borbama u zraku dobit će nakon više od dva desetljeća, u Vijetnamskom ratu. Vojsci su nedostajali piloti, sam se prijavio, odrekavši se u 42. godini čina potpukovnika samo kako bi letio.

Bio je u tri misije od 1965. do 1969. godine, da bi mu se 1970. godine pridružio i sin, koji je također nosio ime Michael. Jedno vrijeme letjeli su zajedno, a različiti izvori navode da je ovaj dvojac hrvatskih korijena spasio 8800 života, od čega Michael stariji oko 5500. Novoselovi su spašavali čak i jedan drugoga u vijetnamskim močvarama i pod paljbom neprijatelja.

Parada na Crvenom trgu

“Govorio je da je on po mene došao tako lijepo da sam se samo trebao malo uzverati u helikopter dok je nisko lebdio. A da je on do mene, kad sam ga došao spasiti helikopterom, morao plivati kroz cijelo rižino polje. Pa što ću, nisam se mogao spustiti u rižino polje”, opisat će jednom prigodom Novosel junior.

Michael stariji umirovljen je 1985. godine, i to kao posljednji aktivni američki pilot iz Drugog svjetskog rata. Gradić Fort Rucker zahvalio mu je nazvavši njegovim imenom jednu od ulica. Za ovog junaka pročulo se i izvan američkih granica, tako da je 1992. godine, zajedno s veteranima iz cijelog svijeta, prodefilirao Crvenim trgom u Moskvi.

Predsjednik Richard Nixon 1971. godine uručio je Michaelu J. Novoselu Medalju časti, najviše američko odlikovanje za zasluge u ratu. Bio je nositelj triju medalja za posebne zasluge u zrakoplovstvu i Grimiznog srca, a 1975. uvršten je u kuću slavnih Američkog ratnog zrakoplovstva.

Umro je 2006. godine, a tri godine poslije i njegov sin, koji je sam bio nositelj 37 različitih odlikovanja. Kažu da se nikako nije mogao pomiriti s gubitkom oca – suborca i heroja.