Lete jutros slike kad je stigla tužna vijest iz Zagreba. Prva, baš od tamo. Kraj je 1994. godine. Jug je na Savi osvojio Kup Hrvatske. Prvi trofej u Lijepoj našoj. S klupe je (u)skakao, pomagao. Trebalo je ‘udavit‘ suparničke centre. To mu je bio zadatak. Potom, koji dan nakon toga, iskočio je iz ekipe. Nije se želio ošišat na ‘nulu‘, a što je bio njihov dogovor ako osvoje trofej.
Nije mu bilo drago kad se ta slika ponovno vrtjela. Jednom vaterpolo, vazda vaterpolo. Poslije je igrao Divlju ligu. Ha, ‘udarao‘ i dalje, non stop su se žalili na njega, a on na druge. Koliko je puta rekao: Što, oni mene mogu, a ja bi njih trebao gledat.
O tome se s njim nije moglo raspravljat. Igrao je za Elitu, Copacabanu, s kojom je osvojio naslov. Na kraju za Elafite, ekipu koju je sam okupio kako bi se i na otocima potaknulo mlađe na igranje vaterpola. Zbog Divlje, a bio je jedan od najboljih igrača, znao je ‘zaratiti‘ s mnogima. Poslije je svima pomagao. Idemo igrat na njegovu Kalamotu. Koliko je za to truda uložio, a dogodilo se loše vrijeme. Potezao je za svoju Kalamotu po mnogim pitanjima. Kasnije kao predsjednik mjesnog odbora…
Đuro je bio hrvatski branitelj. Ranjen je u ratu. Vazda mu je Hrvatska bila u srcu. Na prvom mjestu.
Poslije je vukao za svoju Martu. Ponosan kad je njegova mala osvajala medalje na državnim atletskim prvenstvima. Kasnije se borio za mjesto predsjednika Atletskog kluba Dubrovnik, pokušao riješiti bolje uvjete za dubrovačke atletičare. Kad to nije uspio, preselio je u Zagreb. Svaki put kad bio ‘odozgo‘ okrenuo broj, znali smo kako je ‘mala‘ napravila nešto lijepo. Kakva sreća kad je izborila mjesto u reprezentaciji.
Zadnji put smo se čuli krajem travnja. Javio se nakon što smo objavili sjećanja na utakmicu Juga i splitskog Jadrana u Gružu, majstoricu polufinala doigravanja za prvaka Hrvatske 1993. godine, kad smo napisali kako nikad u Gružu nije bilo toliko gledatelja. Sjetio se i nekih stvari, koje nismo znali…
Lete slike. Puno ih je. Puno je uspomena na Đura, branitelja, sportaša. Otišao je u 51. godini života.
Počivaj u miru Božjem Đuro. Laka Ti hrvatska zemlja.