Iznenadile su nas ugodno već osvajanjem prvog mjesta u skupini, pobjedama protiv Njemačke i Francuske, čudo je već bila pobjeda protiv Kanade u osmini finala, pogotovo onako uvjerljiva i sigurna pobjeda, a kad su dobile Nizozemsku, bila je pjesma.
Već tad su ispisale povijest, nikad niti jedna vrsta ženskog vaterpola nije igala polufinale velikog natjecanja, a one su među četiri najbolje na Svjetskom prvenstvu. Protiv Mađarske u polufinalu su dobro odigrale prvu četvrtinu, ali već u drugoj četvrtini suparnice su napravile razliku iako nisu favoritu dozvolile opuštanje sve do kraja utakmice.
U utakmici za treće mjesto dugo, dugo su bile u igri za medalju. Nadali smo se sve do minutu i pol prije kraja kad je Australija stigla do konačnih 13:10. Prethodno je dva puta sjajno obranila vratarka Australije, te nije dozvolila da dođu naše na samo pogodak zaostatka i učine završnicu super zanimljivom.
Utakmica za broncu? Realizirale su naše obje brojčane prednosti u prvoj četvrtini, kao i oba peterca (Lara Srhoj za 1:1, a Neil Janković za 5:4), te nakon prve četvrtine vodile s 5:4. Srhoj je pogodila iz daljine za 2:2, Janković s igračicom više za 3:2 i 4:3.
Nakon toga je Australija napravila seriju 5:0, u trećoj prvi put povela s četiri razlike (9:5), ali eto naših na 8:9. Imala je Australija i vodstvo 12:8, ali vrlo brzo je Hrvatska prepolovila zaostatak (Nina Jazvin i Srhoj), te zaprijetila...
Osim što su rezultatski iznenadile sve, iza leđa Hrvatske su ostale Grčka, Italija, SAD, Nizozemska, ukupno 18 reprezentacija, igra je bila baš dobra. Španjolke su dobila u finalu Mađarice s 10:7.
Čak pet Jugašica je doprinijelo ovom povijesnom uspjehu hrvatskog ženskog vaterpola: Ema Hanza, Nina Jazvin, Nea Matičević, Lući Mojaš i Iskra Antunović.