Napustio nas je Kiki, Kristijan Schneider. Teniski trener koji je ispisao između ostalih i najljepše stranice povijesti dubrovačkog sporta. Borio se s opakom bolešću. Tri godine. Unatoč tome se vraćao na teren. I dalje je radio. Nažalost, zadnja dva mjeseca se sve pogoršalo. Zauvijek je zaklopio oči u 41. godini života.
Danas će se nakon svakog svog nastupa javiti Ana Konjuh, poslati poruku, snimiti ton, prokomentirati meč, najaviti novi. U početku njezine karijere to je godinama činio Kiki.
Sedam godina su bili skupa, od dana kad je napustila Dubrovnik, preselila zbog tenisa u Zagreb, do pred kraj 2015. godine. Vedrog i nasmijanog Kikija smo upoznali u ljeto 2011. godine nakon što je 'Mala iz Lapada' s reketom te pod njegovim vodstvom pokorila Europu, postala prvakinja Europe do 14 godina, napravila ono što je do tad u povijesti hrvatskog tenisa uspjela samo Iva Majoli. Godinama nakon toga skupa s njim u Parizu i Londonu, na Roland Garrosu i u Wimbledonu, prvo juniorskim, pa seniorskim. Znalo se, nakon svakog Aninog meča, došao bi, sjeo za naš stol, te izdiktirao ocjenu meča. Neke njegove riječi se pamte.
- Pitao sam Ana: 'Koju bi ocjenu dala za svoju igru?' Rekla je: 'Plus 4'. Dao sam joj minus 5 za igru, a za taktiku plus 5. Dakle, igrački je odradila meč vrlo dobro, a taktički savršeno – njegove su riječi nakon četvrtfinala juniorskog Wimbledona i pobjede protiv 16-godišnje Ukrajinke Anheline Kalinine.
- Kalinina je dobra igračica, ali Ana svojim tenisom suparnice čini onda lošim.
Mario Konjuh, otac Ane Konjuh, upoznao nas je s Kikijem nakon tog sjajnog uspjeha u češkom Pilzenu kad je Ana u finalu prvenstva Europe do 14 godina dobila Švicarku Belindu Bencic.
- Kiki je sedam godina bio član naše obitelji, dolazio je kod nas, živio s nama – tužnim glasom će danas, jutro nakon što je Kiki izgubio životnu utakmicu, Mario Konjuh.
- Kiki je volio tenis, volio je djecu. Znao je raditi s njima. Nije samo Ana ta koju je vodio do uspjeha. Proputovali smo s njim cijeli svijet....
S Kikijem je Ana postala najbolja juniorka svijeta, s Kikijem je osvojila duplu krunu na juniorskom Australian Openu, prije toga Eddie Herr, te Orange Bowl. Osvojila je i juniorski US Open, te nakon tog trijumfa rekla zbogom juniorskom tenisu. S Kikijem je izborila mjesto na svjetskoj rang listi, pamtit će se kako je prvu profesionalnu pobjedu u svom prvom profesionalnom meču ostvarila na svojim terenima, u Uvali Lapad. Kiki na tribini, a Ana s reketom na lapadskoj zemlji. S njim je osvojila prvi profesionalni turnir (ITF u Montpellieru), s njim i do danas jedini WTA naslov (Nottingham)...
- Njegove zasluge su velike. Opet bih mu dao svoje dijete u ruke – nije skrivao tugu Mario Konjuh.
- Kad vidim Anu veselu na terenu, tada je manje važno tko je s druge strane mreže – pamtimo i te riječi Kikija. Znali smo, ako nakon pobjede istakne: 'Bila je šefica na terenu', kako je zadovoljan ne samo rezultatom, već i igrom.
Volio se 'kladiti' s Anom. Na taj način je motivirao. 'Ulog' je svaki put bio sve 'luđi i luđi'. Zbog toga je imao ljubičastu kosu, drugi put žutu...
- Dobro je dok su ove boje u igri – 'tješio' se nakon svake nove frizure.
- Bez riječi sam. Dok se ponovo ne sretnemo, sačuvaj mi zagrljaj gore. Počivaj u miru, Kiki – napisala je jutros Ana nakon što je tužna vijest 'letjela' svijetom. Objavila je zajedničku fotografiju, povijesnu, ona i Kiki u zagrljaju nakon osvajanja juniorskog US Opena 2013. godine.
Zbogom Kiki! Hvala na svemu!
