Dovoljno, zna reći Luko, za vadit mast drugima.
Tog 'velikog ponedjeljka hrvatskog tenisa' igrao je Goran Ivanišević finale protiv Patricka Raftera. Danas ispod tribina 'Court One' čak tri fotografije svjedoće o tom legendarnom meču na centralnom terenu. Pobjedi, koja je Ivaniševića učinila besmrtnim. Učlanila ga u za sva vremena u All England Club.
- Nismo imali ulaznice, ali kako je finale otišlo u ponedjeljak, digli smo se rano. Stali u red. I imali sreće - pričali su Goge i Luko jednom prilikom, u Londonu, za vrijeme Wimbledona, trećeg Grand Slam turnira sezone, prisjećajući se tog 'velikog ponedjeljka hrvatskog tenisa' i svog prvog posjeta All England clubu.
Da, Goran Ivanišević je posebna priča kad se u Wimbledonu spomene Hrvatska. Jedinstven. Osvojio je turnir s pozivnicom. Englezi ga naprosto obožavaju. Posebno su ga se sjećali te 2007. kad je Tim Henman odigrao svoj posljednji singl u karijeri, kad je doprinio pobjedi Velike Britanije protiv Hrvatske u Davis Cupu.
Henmann je četiri puta u karijeri igrao u polufinalu Wimbledona. Nikad nije otišao dalje. Tog ljeta, 2001., plakao je zbog Ivaniševića.
Tog ljeta su skalini do Court One dobili naziv ‘Henman hill’. Naime, tri dana, koliko je trajao polufinalni ogled između Britanca i Ivaniševića, ‘za ulaznicu se nudilo bogastvo’. Oni koji nisu imali sreće, prije svega, taj su meč gledali na video zidu, koji je bio obješen na zid Court One.
Kiša, ‘prokleta kiša’, znaju reći u Wimbledonu, bila je na strani Ivaniševića. Svaki put kad je Tim imao sve u svojim rukama ona je pala.
- Kiša je i nama donijela sreću – govorili su Luko i Goge. Jer, turnir je otišao u treći tjedan, a sveto je pravilo, ulaznice vrijede samo za dan za koji su kupljene. Tko je dao bogastvo za nedjeljno finale pokiso je k’o miš.
- Zbog toga smo tog jutra, u ponedjeljak, 9. srpnja 2001., i krenuli put Wimbledona. Računali, Englezi su zbog poraza Henmana razočarani. Uz to, ponedjeljak je, radni dan. Mnogi neće doći. Ulaznice za ‘treći ponedjeljak’ nisu bile u prodaji. To je iznimna situacija.
Tako je i bilo. Snimio je Luko tad s tribina centralnog terena slavlje Ivaniševića. Ležanje na travi centralnog terena, penjanje legendarnog Splićanina na tribine...
- Pjevali smo do kasno u noć. Na kraju je i sam Ivanišević došao pozdraviti nas stotinjak Hrvata, koji smo tog ponedjeljka bili u Wimbledonu. Držao je pokal u ruci.
Tu sliku Gore i Luko nikad neće zaboraviti.
