Željo Perković je ostvario novi uspjeh, je li najveći u njegovoj karijeri? Iako je prošle godine osvojio srebro i broncu na 13. Svjetskom prvenstvu, koje je održano u Taškentu, u Uzbekistanu, nekako je i on sam sad dojma kako je veći uspjeh ovogodišnja bronca.
- Naime, postoje dvije organizacije u svijetu, koje organiziraju velika natjecanja, točnije Svjetska prvenstva. Ovo ima veću tradiciju, riječ je o 31. Svjetskom prvenstvu u Shotokan karateu, i okuplja više natjecatelja. Sad ih je u Beogradu bilo 1382.
Perković je osvojio broncu na SP-u u kategoriji veterani kate.
- Iskreno, nadao sam se najsjajnijoj medalji, zlatu, ali tako razmišlja svaki sportaš kada ide na natjecanje. Međutim, i s broncom sam više nego zadovoljan. Moram biti zadovoljan imajući u vidu sve probleme koje sam imao tijekom priprema. Bio sam i ozlijeđen... I kad se to zna, a to je znala konkurencija, ovo je za sve njih iznenađenje. Kad je tako, nemam ni ja razloga onda biti razočaran.
Bogata je žetva medalja Perkovića u 2024. godini.
- Dvostruki sam veteranski prvak Balkana WKF, u katama, te u borbama u kategoriji do 75 kilograma. Zatim, osvojio sam broncu na Europskom WSF prvenstvu, te sad broncu na Svjetskom SKDUN prvenstvu u katama. S obzirom na probleme s ozljedama mogu reći kako sam ostvario sjajan rezultat ove godine – naglasio je Perković, koji je, podsjetnik, 2020. godine rekao: ‘To bi bilo to!‘
- Da, to sam rekao.
Pamti se i to kako je dvije godine poslije, 2022. godine, bio na štakama, 40 dana hodao uz pomoć njih, ali samo 50 dana od kad ih odbacio osvojio je medalju na državnom prvenstvu veterana.
- Da, a zatim i medalju na veteranskom prvenstvu Balkana u Beogradu u katama. Za vrijeme Prvenstva Balkana vidio sam kako i veterani imaju borbe, te su podijeljeni u težinske kategorije. Ja sam zadnju seniorsku medalju u borbama osvojio 2011. godine, kad sam imao 42 godine, i to u kategoriji do 60 kilograma. Tad sam postao najstariji seniorski prvak u povijesti Hrvatske. To je rekord i danas.
Pamti se kako je prošle godine, spremajući se za SP u Taškentu, išao na Europsko prvenstvo u Bugarsku gdje nije radio s veteranima, već sa seniorima.
- Zauzeo sam na kraju treće mjesto, a otišao sam tamo u strahu da netko ne ‘pomete pod sa mnom‘. Inače, iako nisam bio sudionik svih državnih prvenstava veterana, najuspješniji sam natjecatelj u povijesti natjecanja.
Ali, taj podatak nije previse isticao.
- Nisam, jer što ti vrijedi bit najbolji kod kuće ako vanka ne možeš napraviti ništa. Zbog toga nisam odustao iako sam rekao prije četiri godine kako je to bilo to, već sam odlučio krenuti na velika međunarodna natjecanja.
Nakon uspjeha na prvenstvu Balkana, okušao se na Europskom prvenstvu, a nakon što je i na njemu imao uspjeha, otišao je korak dalje.
- Ponosan sam što sam danas na svjetskim prvenstvima, u obje organizacije, uspio osvojiti medalje - rekao je trofejni član dubrovačkog Kakata.