Podsjetnik na jednu prekrasnu priču umjesto najave Otvorenog prvenstva Dubrovnika te na činjenicu kako još nismo čuli gdje ima prostora za kraljicu sportova

Čudo je bila ta štafeta 4 puta 100 metara za sve koji su znali u kakvim uvjetima radi dubrovačka atletika, istina, ne na kraju njezino penjanje na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja prvenstva u Varaždinu s najboljim rezultatom u povijesti kluba jer su tri od četiri članice – Samantha Radić, Ana Perović i Irena Milić - prije toga bile finalistice, među osam najboljih sprinterki u državi, četvrta – Nikoleta Ribar – doprvakinja u skoku u dalj i troskoku.

Projurile su u finalu, nakon sedam godina štafeta zagrebačkog Zrinjevca je izgubila utrku, a, napisala je tad Marija Puhiera za Dubrovački: ‘Uspjeh je još veći kad se zna da su tri članice Zrinjevca, Babić, Grganja i Markt reprezentativke koje su uz Samanthu Radić oborile te godine državni rekord na Europskom kupu u Velenju’.

Očekivano, štafeta Zvonka Radovanovića, velikog atletskog stručnjaka, ponijela je naslov najbolje ženske ekipe grada. Uspjela je to ne samo te 1995. godine, već i godinu poslije.

Prije gotovo 30 godina, kad je dubrovačka atletika bila lijepa priča hrvatskog sporta, održan je na stadionu Lapad ‘Jadranski susret’, prvi miting u povijesti koji je organizirao Atletski klub Dubrovnik. Došle su atletičarke i atletičari iz Zadra, Sinja, Svetog Duje iz Splita, pripadnici 163. Brigade HV, koji su uz domaće snage trčali po šljaci. Osim trčanja zastupljeni su bili i skokovi te bacanja...

Pamti se te 1995. godine na šljaci nastup hrvatskog reprezentativca, Zadranima Slobodana Mijolovića, brončanog 1994. godine s Kupa Europe na 800 metara.

Prošlo je od tad više od 28 godina. Opet se organizira miting da se ukaže na činjenicu kako kraljica sportova u Dubrovniku još uvijek nema uvjete. I dalje se prvenstva osnovnih i srednjih škola u atletici (ne računamo kros) održavaju u drugoj županiji, jer ne samo u središtu Dubrovačko-neretvanske županije, već nigdje u njoj nema atletsko borilište.

I tih 90-ih, danas pokojni Zvonko Radovanović, koji nas je napustio 2011. godine, tražio rješenje skupa s neumornim Josipom Karačićem. Naslušali su se obećanja.

Nažalost, u tih nekoliko desetljeća, koliko se govori o atletskom borilištu, još nismo čuli gdje se planira napraviti budući na postojećem ‘stadionu‘ za to nema prostora. Čekamo i dalje.

Peto Otvoreno prvenstvo Dubrovnika u atletici, koje je u kalendaru Hrvatskog atletskog saveza, a koje bi, kao i lani, trebalo okupiti stotine zaljubljenika u kraljicu sportova u organizaciji dubrovačkog kluba, i ne samo iz Hrvatske, održava se u subotu, 7. prosinca. Trčat će se na Lapadu, skakati, bacati od jutra do mraka.