Krenuo je treći, minutu nakon prvog sudionika (svako pola minute je bio start idućeg, ukupno ih je nastupilo 107). Prvog je pretekao u prvoj trećini zadatka, te na kraju prošao minutu prije njega ciljem. Dakle, bio je dvije minute brži.
- Lani sam prvi put trčao utrku zidinama. S obzirom kako nastupam na mnogim utrkama, ovo je najljepša utrka. Ovo je nešto što se može doživjeti samo jednom godišnje – istaknuo je Davorin Krešić, 40-godišnjak iz Župe dubrovačke, sportaš, trkač, (malo)nogometaš, danas je najiskusniji nogometaš Konavljanina, prije je igrao za Dubrovnika, GOŠK-a, Slavena, Croatiju iz Gabrila, Enkela…
- Ovaj put je bilo lakše na zidinama nego lani jer sam znao što me čeka. Ali, opet sam izgorio, kao i lani, od želje što prije odraditi trku. Uz skaline, niz skaline… Zahtjevna je ovo utrka. Baš zahtjevna – istaknuo je. Lani četvrti.
Još dok je utrka bila u tijeku, još dok svi nisu krenuli, poželio je da bude bolji nego lani.
- I prošle, i ove godine istrčao sam trku za oko 12 minuta i 10 sekundi – prisjetio se.
Njegov Nevio, naš mali junak, ove godine je prvi put službeno volonter. Sutra će njih dvojica trčat humanitarnu utrku na 5 kilometara.
- Nevio je presretan što su ga uključili u organizaciju. Ja presretan što sam opet imao priliku trčati zidinama, što sam sudionik i ovogodišnjeg Du Motiona. Ovo je događaj koji se trči s osmijehom na licu, na kojem se osjećaš prekrasno – istaknuo je Krešić.
Na kraju bolji nego lani. Na pobjedničkom postolju. Zlatni! Pobjednik! Nevio mu je prvi čestitao.
