Dinamo je imao glavu i rep u prvoj utakmici protiv Sparte. Pogotovo je bio odličan u drugom poluvremenu. Promjena trenera je donijela pozitivan šok – kaže Mario Bonić, 71-godišnji Dubrovčanin koji je 70-ih nosio dres zagrebačkih ‘Plavih‘.
Poslije je karijeru nastavio u Grčkoj. I kad je objesio kopačke o klin, ostao je u nogometu. Trener pa sportski direktor Dubrovnika u prvoj sezoni HNL-e. Godinama skaut Panathinaikosa, glavni u Volosu, sad radi za španjolsku Valenciju, koja ima škole po Grčkoj...
Iako je danas pitanje, Sparta ili Dinamo, tko će u skupinu Europske lige, a tko u skupinu Konferencijske lige, večeras u Pragu pada odluka, ne može se u razgovoru s Bonićem ‘pobjeć’ od utakmice AEK – Dinamo u Ateni, te svih događanja vezanih za taj dvoboj, ne samo na terenu, već, nažalost, i izvan njega.
- Bilo mi je neugodno pojaviti se na tribinama nakon svega. Netko će reći navijači, netko huligani, ta mladost je, to je jasno, skrenula s pravog puta. Državne institucije bi se trebale više pozabaviti s njima, te ih izvesti na pravi put. Na kraju, svi mi koji volimo sport, nogomet u ovom slučaju, ispaštamo. Konkretno, bio sam pozvan i od strane AEK-a, i od strane Dinama da dođem na utakmicu. Nisam išao na stadion, nisam želio da jedni i drugi imaju kakve neugodnosti nakon nemilog događaja. Mogla je doć nekakva budala, prepoznat me, te viknut: ‘On je iz Hrvatske’, i onda kazin. Ali, naravno, gledao sam utakmicu na televiziji. Svi napadaju Bišćana nakon uzvrata. Morao je drugačije reagirati. Ne krivim samo njega, već i njegove suradnike. Imati četiri minute prije kraja rezultat koji te vodi u iduće kolo, koji ti donosi igranje za ulazak u skupinu Ligu prvaka, te prokockati to na onakav način…
I Vi zamjerate Bišćanu što nije napravio u uzvratnoj utakmici samo jednu zamjenu?
- Bišćan je moj dobar prijatelj. On je jako dobar trener. Međutim, pogriješio je u uzvratnoj utakmici. Napao sam ga zbog toga. Igor ima predispozicije da bude veliki trener, ali u ovoj situaciji nije dobro reagirao... Kad pričamo o trenerima, vazda kažem: ‘Nije isto voditi trening i utakmicu’. Mene je u Grčkoj trenirao jedan veliki trener, svjetski čovjek u nogometu Todor Veselinović. Bio je 80-ih trener reprezentacije Jugoslavije. Vodio je u Grčkoj Olympiacos, AEK, meni je bio trener u Apollonu. Molili smo Boga kad će trening, kad ćemo s njim pripremiti utakmice. Predivno je bilo raditi s njim, ali za vrijeme nekih utakmica bi se pogubio. Međutim, znao je upitati: ‘Bone, koga ću promijeniti?’. Bišćan je morao nešto napraviti kako bi ‘prekinuo’ utakmicu u Ateni. Od 70. minute, s prijateljima sam gledao uzvratnu utakmice, trojica su ‘ludi’ AEK-ovci, oni su bili očajni, vikao sam: ‘Daj, mijenjaj nešto!’. AEK je ‘ubio’ Dinamo po lijevoj strani. Zatim, u skok igri smo imali problema. Srećom, Livaković nas je spašavao. Bišćan je imao Perića na klupi. Imao je Francuza, kojeg je on doveo. Nije uveo ni jednog, ni drugog. Vezni red Dinama je pao, od 70. minute je bilo očito kako Mišić, koji je odličan igrač, ne može više držati taj ritam, kao ni Bulat, te Ljubičić... Moj prijatelj Rajko Janjanin kaže: ‘Imao je rezultat’. Da, imao je rezultat i u 86. minuti, pa zašto je onda napravio tu jedinu izmjenu, te izvadio Špikića. Čujem često: ‘Ako imaš rezultat, ne diraj ekipu’. Ma daj... Pa, AEK je u Maksimiru, u prvoj utakmici, imao dobar rezultat, 1:1, ali je promijenio trojicu igrača u završnici. Zašto je to trener AEK-a Almeida napravio, pa želio je dobiti utakmicu? I dobio je 2:1 utakmicu u Zagrebu. Bišćan je izmjenama mogao iznervirati AEK u Ateni, s druge strane smiriti svoju ekipu...
Gledali ste oglede Hajduka protv PAOK-a?
- Hajduk je bio kvalitetniji u obje utakmice, ali ne iskoristiš prilike doma, pa ni u Solunu, te na kraju piše 0:3... Možemo sad pričat kako je bilo sreće, tj. nesreće, kako sudac u uzvratnoj utakmici nije trebao dosuditi penal za PAOK... Ipak, unatoč ispadanju iz Europe, Hajduk se digao, te, amo malo navijački, ako ne iskoristi ovu malu nestabilnost u mom Dinamu te ne bude sad prvak, neće bit idućih sto godina.
Hajduk je sezonu u HNL-u otvorio s pet pobjeda, Osijek je u prvih pet utakmica izgubio četiri boda, Dinamo je u četiri odigrane utakmice prosuo pet bodova, Rijeka šest (poraz od Hajduka u Splitu i Dinama u Zagrebu)...
- Ne pratim domaće prvenstvo gledajući sad svaku utakmicu, već više čitajući portale, gledajući sažetke tih utakmica. Prvo, velike promjene su se dogodile. Hrvatska liga se digla na jedan viši, bolji nivo. Organiziranija je liga. Svi su doprinijeli tome, ljudi koje vode natjecanje, Savez, zatim ljudi koji su na čelu klubova, te isto tako treneri i igrači. Neki to osporavaju. Naljutio sam se na komentare koje sam pročitao nakon što je jedan trener otišao preko noći iz jednog kluba u drugi, konkretno, Jakirović iz RIjeke u Dinamo. Ma, ljudi moji, to se događa svugdje u svijetu. Meni je to normalno. Zašto je problem da Sergej ode iz Rijeke u Dinamo. Zar Dinamo nije veći klub od Rijeke. Jest. Kad si u Dinamu želiš bit trener Reala. Sopić je napravio lijep rezultat s Goricom, te odlazi u veći klub, u Rijeku. To je profesionalizam. Za neke je zbog toga neregularno prvenstvo. Ja te komentare pripisujem činjenici kako onaj tko ih piše navija za jedan klub, i tvrdim, da se to dogodilo klubu za koji navijaš, drugačije bi se pisalo. Ali, gleda se po boji kluba i to nije dobro.
Vi ste Dinamovac!
- Da, ja sam ‘ludi’ Dinamovac, ali kad Hajduk igra u Europi, tad sam veći Hajdukovac od većine njegovih navijača. Meni je pokojni otac govorio: ‘Sine moj, navijaj za Dinamo da znaš tko si, a Hajduk je isto naš, i navijaj i za njega da znaš odakle si‘. Mene je u ono doba zvao i Hajduk, ali kako sam dobio i ponudu Dinama, srce je odlučio. Volio sam Dinamo, i zato sam otišao u Maksimir. Međutim, Mato Beus i ja smo bili na probi u Hajduku. Trebali smo ići na turnir Kvarnerske rivijere. Tomislav Ivić je tad bio trener juniora. Hoću reći, igrao sam s igračima koji su proslavili poslije Hajduk, i ostali smo prijatelji bez obzira što nisam ostao u Splitu, već otišao u Dinamo. Ponosan sam što sam Asanoviću pomogao kad je iz Napolija došao u Panathinaikos. Pa, Livaji… S predsjednikom Hajduka, našim Lukšom Jakobušićem sam razgovarao te mu poslao poruku kad sam čuo kako imaju dilema uzeti ili ne Marka zbog ponašanja: ‘Uzmite ga, sam je s AEK-om dobio prvenstvo. Ima kvalitetu. Nećete pogriješiti’. Što se tiče ponašanja, pa kad si mlad, nadobudan, radiš neke gluposti. Međutim, oženio se. Dobio dijete. Postao je odgovoran. Govorio sam i Zorislavu Srebriću za Livaju. Dobio je poziv i za reprezentaciju. Zaslužio ga je. Hoću reći, Dinamovac sam, a u Hajduku je dosta, dosta mojih prijatelja. I kad mogu, uvijek ću pomoći Hajduku. Naravno, kad igraju Dinamo i Hajduk, volim da dobije moj Dinamo. Rivalstvo da, mržnja ne. Pričam s mladima, kažu mi: ‘Volim Hajduk‘. Bravo, kažem mu ja, a on dodaje: ‘Mrzim Dinamo‘. Drugi kaže: ‘Volim Dinamo, mrzim Hajduk‘. Kakav je to odgoj. To nije normalno. I onda imamo sve ovo o čemu svjedočimo. Poginuo je neki dan taj mladić u Grčkoj, ali on se u tom sukobu nije našao slučajno. U moje doba navijači Hajduka i Dinama su zagrljeni išli na utakmice, pjevali su skupa. Srce me boli kad vidim što se danas događa...
Danima bi se s legendarnim napadačem moglo pričati o dubrovačkom nogometu.
- Što da vam rečem? Kad me netko pita za nogomet u Dubrovniku ja mu odgovaram: ‘Mi smo nogometno selo, a svjetski smo grad!’. Samo slušam napravit će se, napravit će se, a ništa se nije napravilo... Kad pričam s ljudima iz poznatih europskih klubovi, svi bi, kad čuju odakle sam, došli pripremati se i igrati utakmice u Dubrovnik. Međutim, nemamo uvjete ni za jedno, ni za drugo. Živimo od turizma, a guramo sport u stranu, ne ulažemo u sportsku infrastrukturu. Smiješno, zar ne? – istaknuo je Bonić.