Gotovo 30 godina je prošlo, sjeo je na klupu Dubrovnika, zavrnuo rukave na Lapadu, te krenuo raditi. Marino Beletić uz njega, danas pokojni Ante Bilić kao predstavnik kluba - jedna je fotografija objavljena na stranicama Dubrovačkog vjesnika. Danas u Gospinom polju, opet u Dubrovniku, opet na klupi, uz travnjak...
Ivan Gudelj, o njemu je riječ. Hajdučka legenda, najbolji mladi igrač Europe 1979., najmlađi kapetan u povijesti reprezentacije bivše države… Bio je prisiljen 1986. godine ostaviti se nogometa. Imao je 26 godina kad je obolio. Dijagnosticiran mu je hepatitis B. Kad je izlazio iz igre u utakmici protiv Crvene zvezde na Poljudu začuli su se zvižduci. Nitko nije znao u tom trenutku o čemu se radi, a navikli su gledati čudo od igrača, koji je vukao, kojeg su išli rušiti, ali on nije padao…
- Kako vrijeme leti, a prije više od 40 godina sam igrao s Hajdukom na Lapadu… I bio sam za svetog Vlaha 2005. kao trener Hajduka. I toga se sjećam… Evo nas u Gospinom polju, sad na terenu s umjetnom travom, a kad sam bio trener Dubrovnika tad smo tu poviše, na šljaci, gdje su sad parkirani auti, trenirali kad bi bila kiša te smo čuvali travnjak na Lapadu. I tad, a i sad, ne mogu shvatiti da Dubrovnik, svjetski poznati grad, koji ima nogometnu tradiciju, nema nogometni stadion. Kad s poznanicima razgovaram o Dubrovniku, tad svi kažu grad vaterpola, Jugu skidam kapu. Napravio je čudo, ali u moje vrijeme, u onoj bivšoj državi, svi su znali za GOŠK Jug, koji je 80-ih igrao važnu ulogu u ondašnjoj Drugoj ligi, na pragu Prve lige.
Kad se otvorila Slobodna Dalmacija, strana Hajduka u Prvoj ligi, druga strana GOŠK Jug i Šibenik u Drugoj ligi…
- Da, upravo sam to htio reći, i sad ovaj Dubrovnik, koji ima tradiciju nogometa, koji ima novaca. U Srbiji bi rekli: ‘Nemoj da se lažemo‘. Dakle, Dubrovnik ima novaca i ispred je dosta, dosta gradova u Hrvatskoj po pitanju financija, a nema ništa o sportske infrastrukture. Neću sad o dvoranama, već ću samo o nogometu, koji je svjetski sport broj jedan. Primjer vam je Bačka Topola, Vojvodina, gdje je moj prijatelj Mađar Janoš Žemberi vlasnik i predsjednik TSC-a. Napravljen je sjajan mali stadion, 4500 sjedećih mjesta, tribine sa sve četiri strane, natkrivene. Neću vam sad pričat o sadržaju, što sve ima u sklopu stadiona… Takav mali, funkcionalni stadion u Dubrovniku bi doveo do toga da klub igra Prvu ligu, da reprezentacija može doći i igrati, te se pripremati u Dubrovniku. Zar to nije u interesu grada i županije, pa to mora biti interes čitave države, čak i Hrvatskog nogometnog saveza. Tu mogu mlade reprezentacije, ponekad i A, igrati službene utakmice. S obzirom na značaj Dubrovnika u svijetu, to mora biti tako.
Ivan Gudelj je 24 godine instruktor HNS-a, a 19 godina je bio izbornik U16, U17 i U19, dok je jednu utakmicu vodio U21 reprezentaciju Hrvatske.
- Danas imate u Dubrovniku dvije utakmice među županijskih selekcija. Jedna utakmica Dubrovačko-neretvanska županija protiv vršnjaka Zadarske županije do 13 godina, a druga igrači do 14 godina. Na području svakog Središta se organiziraju ovakve utakmice, i ovo je najvažnija aktivnost Hrvatskog nogometnog saveza. Netko će reći, ma što ovaj Gudelj govori, a ja ističem činjenicu kako su iz ovakvih akcija, iz ovakvih selekcija, proizašli gotovo svi igrači A reprezentacije. Da, i Luka Modrić, i ostali. Profesor Jozo Bebić je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji podigao sve sa svoja tri koordinatora, a to su Igor Gudelj, koji vodi brigu o otocima i Pelješcu, Hasan Kacić na području Dubrovnika, Župe i Konavala, te Mate Borovac u Dolini Neretve. Oni rade i u klubovima, ali rade i ovo, a za što nisu plaćeni. Što više, troše svoj novac. Imali smo o tome razgovor s Blažom Pezom, predsjednikom Županijskog nogometnog saveza, tražit ću opet razgovor i s Ilom Topuzovićem, članom Izvršnog odbora HNS-a. Moramo po tom pitanju nešto napraviti jer ćemo izgubiti ljude, ne samo njih trojicu, koje sam spomenuo, već trebamo učiniti sve kako bi pomogli i trenerima koji rade s djecom u klubovima. Moramo razvijati ovaj sustav jer je sve više i više djece, najvažnije je prepoznati talente, a mi stojimo. Ne smijemo! I hvala ovom prilikom svim koordinatorima, svim trenerima u klubovima koji rade s djecom. Znam kako oni to vole, ali to je mukotrpan posao. S Ilom i Blažom, vjerujem kako ćemo naći rješenje, te nagraditi sve kako isti ne bi dignuli ruke od svega, odustali. Bez tih ljudi se ne može. Ne može, a opet ću ponoviti da bez ovakvih akcija, gdje smo prepoznali igrače, ne bi bilo ovakvih sjajnih rezultata A reprezentacije.
Što kaže nogometna legenda o aktualnom trenutku u svom Hajduku, te u A reprezentaciji. Zaredali su porazi, Hajduk je smijenio trenera, a na udaru se našao izbornik Zlatko Dalić…
- Evo prije 40 sezona sam s Hajdukom igrao polufinale Kupa UEFA, ispali smo od Totenhama zbog gola u gostima… Treba reći, ne treba od toga bježat, to je bio dio mog života, naše povijesti, ta liga bivše Jugoslavije je bila među pet najboljih liga ne u Europi, već u svijetu. Dinamo je osvojio Kup velesajamskih gradova, Kup UEFA. Zatim Partizan je igrao finale Kupa prvaka. Hajduk je igrao i polufinale Kupa pobjednika kupova, četvrtfinala Kupa prvaka. Jedan Željo je igrao polufinale Kupa UEFA, te primio pogodak protiv Videotona u zadnjim sekundama… Ha, sjećam se kako se Ivica Osim, koji je bio trener Željezničara, uhvatio na klupi za glavu, a Željo je u toj utakmici imao stotinu prilika. Tako malo ga je dijelilo od finala s Realom. Radnički Niš je igrao polufinale Kupa UEFA, izbacio Napoli, pobjeđivao Feyenoord, HSV.. I na kraju Crvena zvezda je bila prvak Europe i svijeta. Ne bih radio usporedbu s tim vremenom, to nikako. To je bilo neko drugo vrijeme, ako ni zbog čega, a onda zbog činjenice kako niste mogli ići igrati vanka prije nego ste napunili 28 godina života. U to vrijeme, i to ne smijemo zaboraviti, bio je ograničen broj stranaca u drugim ligama. Danas imate situaciju kad, evo primjer nedavno Intera, počinje utakmicu, a nema u startnih jedanaest niti jednog Talijana. Ma, ja bih vratio Kup pobjednika kupova, vratio bih da u Kupu prvaka igra samo prvak države… Ali, veliki je novac u igri. Nema u nogometu više romantike kao nekad. Danas možeš ići igrat vanka kad te god volja, i to nitko ne može spriječiti. Uvijek šaljem poruku mladim igračima, pokažite se kod kuće, dokažite, te onda idite vanka, ali imate roditelje, koji u svom djetetu vide rješenje svih problema. I kad im je netko ponudio novac, ne mare za ništa drugo, to što je najbolje za njihovo dijete nekako ode u drugi plan. I većina takvih priča ne završi dobro po pitanju uspjeha. Većina tih igrača se izgubi.
I onda je duboko udahnuo…
- E sad Hajduk. To je poseban klub. Meni je privilegija bila nositi njegov dres. Ježio sam se, igrao sam u transu u onakvom ambijentu slušajući huk s tribina. Navijači su uvijek bili posebni, to je priča za sebe. Sve ostalo je za mene uvijek bilo jedno, uprava, struka i igrači. Kad ne ide, svi odgovaraju. Citiram Biću Mladinića: ‘Kriza rezultata može bit, ali ne smije kriza rukovođenja‘. Međutim, dugo, dugo rezultata nema. U Europi je novac, igranje u skupini europskih kupova donosi novac, podiže cijenu igrača, a gdje je tu Hajduk. Nigdje. Hajduk živi od prodaje mladih, još uvijek neafirmiranih igrača jer od ovih što igraju, koga imamo od igrača poniklih u klubu, samo Livaju. Sve ostali su igrači sa strane. Zatim, imamo igrače koji su dovedeni, a sjede na klupi. Nama trebaju igrači koji su tri puta bolji od domaćih, koji će mlade učiniti boljima. Kažu, doveli smo igrača, ništa nas ne košta, a ja postavljam pitanje zašto su ti igrači bez oštete. Međutim, unatoč tome ja se nadam kako će Hajduk uspjeti na kraju biti prvak, ali i potom napravit iskorak u Europi. Što se tiče ove situacije sad, i ja sam bio trener Hajduka, nije bilo rezultata, te sam otišao. Tako je to. Mora postojati odgovornost, ali svih. Zna se tko je doveo većinu ovih igrača. Koliko ja znam, Leko nije. Što se tiče reprezentacije… Kakve su ovo kritike Daliću, čovjeku koji je napravio drugo i treće mjesto u svijetu, i to nakon poraza u situaciji u kojoj nije mogao računati na dosta važnih igrača iz ovog ili onog razloga. Daliću treba dati podršku. Nadam se kako će se većina igrača oporaviti za iduće utakmice, te kako ćemo se plasirati na kraju na EP. Ustvari, siguran sam da hoćemo, kao i to da ćemo opet igrati važnu ulogu na velikom natjecanju, a da se vratim na ove međužupanijske selekcije, ukoliko ovo unaprijedimo, uvjeren sam kako ćemo imati kontinuitet odličnih rezultata A reprezentacije. Zbog toga ističem kako je ovo najvažnija aktivnost Hrvatskog nogometnog saveza. Da, upravo ovo – naglasio je Ivan Gudelj.
