- Mi smo u nedjelju, 8. ožujka, igrali utakmicu. Trenirali nakon toga u ponedjeljak i utorak. U utorak je stigla vijest kako bi se moglo zaustaviti prvenstvo. Tu večer je ta odluka i donesena. Kažem, dan poslije, već u srijedu, Češka je počela zatvarati granice. Svatko je brže bolje krenuo na svoju stranu, skupio stvari. Vrlo brzo je stigla i odluka kako je sezona završena. Kako nema nastavka.
USK Prag se tukao u drugom krugu prvenstva, u ligi za pobjednika, za što bolju poziciju u doigravanju, a u Kupu je igrao finale u kojem je od neporaženog Nymburka, prvog (i jedinog) favorita za oba domaća naslova, izgubio tek u produžetku.
- Koliko znam, još češki košarkaški savez nije donio odluku o poretku, hoće li proglasiti Nymburk prvakom... Jedino što je sigurno - sezona je završena. Kup je odigran do kraja, ali ne i prvenstvo.
Proleta je u ligaškom dijelu bio drugi strijelac svoje momčadi s 13,3 koša po utakmici uz 62 posto šuta za dva te 40 posto uspješnosti za tricu, dok je u ligi za prvaka imao 11,3 koša po utakmici sa šutom iz igre gotovo 60 posto. Plus, imao je četiri skoka te dvije asistencije po utakmici...
- Budući sam igrao dobro, iskreno, zbog toga mi je najviše žao što se sezona neće nastaviti. Da, svi su u klubu bili zadovoljni s mojim igrama, a i ukupno gledajući svi smo odigrali iznad očekivanja pogotovo kad se zna kako smo mlada momčad, koja ima mladog trenera Dina Repešu. Da, klub je bio više nego zadovoljan našim rezultatima. Istina, bilo je tu oscilacija. I ja sam mogao u nekim utakmicama bolje. Momčad također. Kad pogledate naše rezultate vidjet ćete kako smo najbolji bili protiv sastava iz vrha, eto protiv neporaženog Nymburka smo ne samo u kupu, već i u prvenstvu izgubili tek u produžetku, a znali smo drugog, trećeg, četvrtog dobiti uvjerljivo. Međutim, nakon što bi tako dobili uvjerljivo nekoga iz samog vrha znalo se dogoditi da iduće kolo izgubimo od sastava iz donjeg doma. I da nije bilo tih nekoliko kikseva, protiv sastava koji su u drugom krugu igrali ligu za ostanak, još bi bolje stajali u borbi za što bolju poziciju u doigravanju. Šteta, završna borba za pozicije u doigravanju, te samo doigravanje za prvaka, uvijek je najljepši dio sezone, a pogotovo kad vidiš napredak, kad očekuješ kako bi mogao iznenaditi i napraviti nešto veliko u doigravanju. Da, te dvije utakmice s neporaženim Nymburkom su nama, mladoj momčadi, donijele to prijeko potrebno samopouzdanje. Ali, u ovom trenutku je to manje važno. Sezona je završena. Ostat će uvijek pitanja: 'Što bi bilo da se nastavilo prvenstvo?', 'Jesmo li mogli napraviti iznenađenje u doigravanju?', ali kad je ovakva situacija, koja je, nažalost, loša, pogledajte što se događa u Italiji, Španjolskoj, pa i u nas, to je sve sad, kažem, baš nevažno, te u drugom planu. Zatim, teško je reći bilo što o novoj sezoni, planovima, što i kako dalje kad se ne zna kraj ove situacije...
Zbog toga povratak na ono što se dogodilo. Domagoj, nažalost, nije mogao pomoći suigračima u finalu Kupa.
- Dva kola prije kupa sam se našao u problemima. Jedan dan temperatura 39, drugi dan ništa. Uglavnom, to – jedan dan imam temperaturu, drugi dan ne – ostavilo je traga. Baš me iscrpilo. U dogovoru s trenerom i liječnicima spremio sam se za završni turnir kupa. Na kraju sam igrao u polufinalu. Rekao sam sebi, moram igrat, pomoći, pa makar i s pet prekršaja, samo da izborimo finale. Suparnik nam je bila Opava, drugoplasirana momčad prvenstva. Jedva sam stajao na nogama, ali bio sam presretan jer smo uspjeli, jer ćemo igrati finale. Međutim, dan poslije, na dan finala, probudim se s visokom temperaturom. Nisam znao u tom trenutku gdje sam. Ipak, uz pomoć liječnika sam stigao u dvoranu. Ali, nažalost, nije išlo. Prije izlaska na zagrijavanje liječnici su mi izmjerili temperaturu, imao sam više od 39, jedva sam stajao na nogama, i tu je bio kraj mojih nadanja da ću igrati finale. Iskreno, u tom trenutku, prije utakmice, misliš, ajde, igramo s Nymburkom, teško tu možemo što napraviti. Ali, nakon utakmice, koju smo izgubili u produžetku, bio sam tužan jer je tako malo nedostajalo za uspjeh, a ja nisam mogao pomoći... Kako smo se dobro držali, kako smo igrali egal utakmicu, svako malo sam izlazio iz svlačionice usprkos savjetima liječničke službe da se ne krećem, te bi gledao finale. Šteta, baš šteta što nismo osvojili trofej.
Proleta je do ljeta 2013. nosio dres mlađih uzrasta Košarkaškog kluba Dubrovnik. U ljeto 2012. godine prvi put je igrao u dresu s državnim grbom, i to za reprezentaciju do 14 godina, a od ljeta 2013. dres Dubrovnika zamijenio je dresom mlađih uzrasta Real Madrida u kojem je osvojio Euroligu za igrače do 18 godina, te postao drugi košarkaš, koji je ponikao u Gospinom polju, a koji je u tome uspio. Prvi je bio Mario Hezonja, koji je u juniorskoj Euroligi slavio sa Zagrebom 2011. godine. Nakon završetka juniorskog staža, budući ima španjolsko sportsko državljanstvo, mogao je ostati u nekom španjolskom niželigašu te stjecati iskustvo. Odlučio se za povratak u Hrvatsku. Prvu sezonu bio je u dresu Zagreba. Igrao je dosta, ali loša financijska situacija, koja je vrlo brzo rezultirala gašenjem kluba, bila je razlogom što nije radio koliko je želio i koliko je naučio raditi u Real Madridu.
- Nisam u Trnsko došao zbog novaca, da se obogatim, već sam došao da igram i stasam. Kad sam dolazio jedan od razloga je bio što je Zagreb vodio trener Danijel Jusup. Međutim, on je otišao nedugo nakon mog dolaska, a s njim sam radio dosta i individualno. Potom sam pošao u Zabok, koji nije imao visokih igrača te se mene guralo na moju neprirodnu poziciju – peticu, centra, a ja sam četvorka i to sam igrao u mlađim uzrastima Reala.
U ljeto 2018. Proleta je s reprezentacijom Hrvatske do 20 godina osvojio srebro na Europskom prvenstvu. Prošle godine je 208 centimetara visoki Dubrovčanin nastupio na turniru u Kini pod vodstvom izbornika Veljka Mršića za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, koja je igrala bez igrača koji igraju u NBA-u te u najjačim europskim klubovima (nije mogla računati na njih u tom trenutku). Mršić je nakon turneje pohvalio Proletu, koji je potom dočekao poziv iz Češke.
- Mnogi me pitaju: 'Kakva je češka liga?'. Ovako, Česi su na posljednjem SP-u bili šesti, a deveti su na FIBA rang listi. Tomaš Satroransky igra u Bullsima, u NBA-u. Plus, imaju još dva, tri igrača, koji igraju u drugim europskim državama, jedan u Španjolskoj, a dvojica u Francuskoj, dok svi ostali reprezentativci igraju u Češkoj ligi, istina, većina u Nymburku. Češka dosta ulaže u sport, sad i u košarku. To im je donijelo rezultat. Imaju četiri kluba koja igraju europske kupove. Dvorane u kojima se igra košarka nisu velike, ali su pune. U Češkoj je, znate, popularan hokej, pogotovo u Pragu, a tu je i nogomet, najpopularniji su im nogometni klubovi Sparta i Slavija. Potom, kad pričam o klubu, USK Prag ima i žensku košarkašku ekipu, a to je jedna od najjačih ekipa u Europi koja je u zadnjih pet sezona čak četiri puta bila sudionik Final foura europske Lige prvaka. Jednom su bile prvakinje Europe. Muška ekipa dosta dugo nije imala uspjeha, a ona je, tko ne zna, krajem 60-ih i početkom 70-ih bila vrh Europe. Osvojila je Kup pobjednika kupova Europe 1969., bila finalist 1968., zatim igrala 1966. finale Kupa europskih prvaka, bila još dva, tri puta u polufinalu... Međutim, sad stoji činjenica kako smo mi nakon 19 godina izborili finale domaćeg kupa, dok se na naslov češkog prvaka čeka također od 2001. godine. Ova mlada momčad u koju sam ja došao prošlo ljeto je opet podigla zanimanje za mušku košarku u glavnom gradu. Bilo je sve više i više gledatelja u našoj dvorani.
Pomagao im je i Jasmin Repeša, bivši hrvatski izbornik.
- Bilo je to na početku priprema za novu sezonu, prije nego sam se ja priključio. Dino je iz nekog razloga bio spriječen voditi treninge, te je uskočio njegov otac Jasmin. Igor Marić, moj suigrač, koji je stigao također prošlo ljeto, i to iz Cibone, a kojeg je u karijeri trenirao i Zmago Sagadin, pričao mi je kako mu je bilo sjajno trenirati pod vodstvom Jasmina Repeše, koji nas je došao podržati i prošli mjesec na završnom turniru Kupa. Dino je poput oca. Živi za košarku. Odlično analizira utakmice. Treninzi su mu također odlični. Veliki je radnik. Mi smo, razgovarajući s ostalim ekipama, ekipa koja je radila najviše i što je najvažnije, zahvaljujući njemu, radila više nego dobro te napredovala. S time se svi slažu. Zbog toga smo jedva čekali kad će taj završni, treći dio prvenstva, jer smo se dizali, bili sve bolji i bolji. Nažalost, sad o tome više ne razmišljamo. To je završeno. Nema nastavka sezone. Sad se valja čuvat, bit kod kuće, ne izlazit, te se nadat kako će ova pandemija što prije proći. Potom ćemo, ako sve bude u redu, a svi vjerujemo da hoće, onda opet moći razgovarati o sportu, o košarci...
