Daleke 1967. časopis Plavi vjesnik opisao je susret s Kemalom Montenom, navodeći kako mladića niskog rasta, krivih nogometaških nogu i neobičnog prezimena očekuje blistava karijera u glazbi, donosi Slobodna Dalmacija.
Iako djeluje povučeno i poprilično skromno, pisali su, vrlo je pristupačan i uvijek spreman na šalu, prisjetio se klix.ba, na današnju, sedmu godišnjicu od odlaska neprežaljenog sarajevskog šansonijera.
"U Sarajevu, to se može već bez pretjerivanja reći, Kemal Monteno je pjevač broj 1. Naravno, u vedroj glazbi", piše u tekstu ovog časopisa.
Novinar Plavog vjesnika Kemala Montena upoznao je u Subotici, na festivalu zabavne glazbe, te je pjevač isprva mislio da je riječ o šali.
"Zaista namjeravate pisati o meni? Da nije to neka šala? Ovdje se toliko šalimo, pomislio sam da me netko zadirkuje".
U toj je prilici novinaru Plavog vjesnika Kemo nastavio pričati o počecima, navodeći kako je prvi put nastupio na sarajevskom stadionu Koševo.
"Jeste li ikad bili na Koševu? Znate kako se tamo navija i kako je publika izbirljiva?! Na leđima sam nosio broj 8. Što? Ne, nisam nastupao pred mikrofonom. Jurio sam za loptom. O nogometu je riječ!
Počeo sam, kao i mnogi moji vršnjaci, juriti za loptom. Maštao sam da jednog dana u dresu sarajevskog prvoligaša zamijenim Asima Ferhatovića, Ibru Biogradlića, Svetozara Vujovića..." - nabrajao je tada 19-godišnji Kemo.
Dodao je kako je u istom razdoblju počeo i pjevati, nastupajući isprva na školskim priredbama.
Jesam li dobro napravio?
"Imao sam ta dva hobija koja su, uz školske obaveze, bila previše. Tako sam ostavio nogomet - zauvijek! Jesam li dobro napravio? Ako ne uspijem u zabavnoj glazbi, mogu se tješiti da sam izabrao krivi hobi, zar ne?" - šalio se na svoj račun.
No karijera mladog Sarajlije nastavila je rasti, što dokazuje i činjenica da je do 25. godine uspio prodati više od milijun ploča, piše klix.ba.
Gotovo sve svoje pjesme pisao je sam, ali je ispričao kako nikada nije namjenski sjeo kako bi napisao pjesmu, nego je čekao da pjesma nađe njega.
"Dosta osjećam tu glazbu, bez neke škole, bez ičega...", rekao je.
Početkom sedamdesetih oženio se Brankom, s kojom je dobio dvoje djece i ostao u braku do kraja svog života. Kada je krajem šezdesetih upitan da se opiše, rekao je: "Sarajlija, maturant, tri koktel-ploče, zaljubljen u Branku i zaručen!".
Novinar Pavle Pavlović, koji je s Kemom odrastao u Sarajevu, pisao je kako bi se pjevač, uprkos velikom uspjehu i slavi, zasramio kad god bi ga netko pohvalio i prepoznao na ulici.
Rastom niži, dušom trometraš
"Uvijek u vrhu, nikad na tronu. Možda je tako i najbolje! Nikad ne može postati dosadan. Njega traže i zaljubljeni i razočarani. Uz njegovu glazbu najljepše se voli, najlakše pati.
Mijenjaju se pop, rock, punk, a kod njega pjesma uvijek ista. Najviše voli šalu na svoj račun. Kao ovu: 'Rodio sam se veliki, ali su me zamijenili u rodilištu'. Rastom je nešto niži, ali dušom - trometraš!" - pisao je pjevačev prijatelj.
"Mediteranski Sarajlija", kako ga je u jednom razgovoru prozvao Rade Šerbedžija, za vijeme dugogodišnje karijere objavio je 14 albuma i s pravom su ga zvali "hitmejkerom".
Tijkom nešto više od 40 godina karijere surađivao je s mnogim velikim imenima. Gotovo svaki njegov duet ili pjesma koju je napisao ostvarili su veliki uspjeh.
Izdao je albume "Muziko, ljubavi moja", "Žene, žene", "Moje pjesme, moji snovi", "Za svoju dušu", "Dolly Bell", "Uvijek ti se vraćam", Moje najdraže pjesme", "Romantična ploča", "Kako da te zaboravim", "Dunje i kolači", "Samo malo ljubavi", "Šta ti je život"...
Pored brojnih nagrada koje je dobio na festivalima širom regije, Kemal Monteno je i dobitnik prestižne Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva.
Najveći dio svog života proveo je u BiH, gdje je ostao i tijekom rata, a posljednjih 15 godina života proveo je u Zagrebu. Umro je u zagrebačkoj bolnici 21. siječnja 2015. godine, nakon borbe s teškom bolešću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....