Balansiranje između online posla, kućanskih obaveza i odgoja djece, izazovi su s kojima se posljednjih tjedana susreću brojni roditelji. Kako biti produktivan tijekom dana, a pri tome biti i siguran da je vaše dijete zadovoljno, sretno te da se zabavlja i educira, pitanja su koja vise u zraku, piše Slobodna Dalmacija.
Da bismo vam približili moguće rješenje ove perspektive, pozabavili smo se pojmom lijenog roditeljstva, sve većeg trenda u svijetu koji se pojavio kao svojevrstan protuotrov 'helikopter' stilu, kojeg odlikuje pretjerano zaštitnički odnos prema djetetu. Time što mu paze na svaki korak, 'helikopter roditelji' svom djetetu prema mišljenju psihologa otežavaju odrastanje u samostalnu, samopouzdanu i odgovornu osobu.
Pojam lijenog ili neaktivnog roditeljstva nikako ne biste trebali miješati s pojmom manjka brige oko svoga djeteta, a ako slučajno mislite da je ovaj stil bezbrižniji od popularnog helikopter načina, u mnogočemu se varate. Riječ je metodi koja iziskuje dosta energije, strpljenja i novih obrazaca ponašanja, no rezultati su često iznenađujući, kako po pitanju razvoja djeteta, tako i po pitanju osobnog razvoja roditelja, smatra psihologinja Jelena Martinović iz splitskog Obiteljskog centra.
- Roditelj 'helikopter stila' pretjerano je okupiran brigom o djetetu, stalno ga salijeće sa svih strana kako mu ništa ne bi nedostajalo te generalno zadovoljava djetetove tjelesne i psihološke potrebe i prije nego se one pojave. Takvo prebrižno roditeljstvo implicitno djetetu šalje poruku - 'ja znam što tebi treba, nesposobno si se samo brinuti o sebi i vlastitim potrebama'. Roditelj koji prakticira ovakav stil najčešće to ne radi svjesno i namjerno te se redovito tako ponaša iz ljubavi i najboljih namjera, kaže psihologinja.
Temeljni zadatak roditeljstva je da djecu pripremimo za život bez nas roditelja, a roditeljski stil koji pogoduje tome je upravo 'lijeno' ili neaktivno roditeljstvo koje je poželjno prakticirati od samog rođenja djeteta.
- Lijeno roditeljstvo pomaže djetetu da osjeti vlastite potrebe tako da doživi frustraciju kada one nisu zadovoljene. Da bi dijete naučilo kako zadovoljiti osnovnu fiziološku potrebu za hranom ono mora znati kako izgleda glad te mora osjetiti neugodu koja proizlazi iz te nezadovoljene potrebe.
Zatim mora znati signalizirati okolini da postoji nezadovoljena potreba i potom s odrastanjem sve aktivnije sudjelovati u njenom zadovoljenju. To nikako ne znači da bismo dijete trebali ostaviti da gladuje, ali svakako znači da ga se ne bismo trebali hraniti kad ono nije gladno, donosi Slobodna Dalmacija.
Način koji je opisan na ovom primjeru vrijedi i za sve ostale fiziološke i psihološke potrebe, a djetetu se daje prilika da preuzme osobnu odgovornost za zadovoljenje vlastite potrebe i pri tom razvija kompetencije u zadovoljenju istih.
Zašto baš 'lijeno roditeljstvo'? Što ovakav stil odgoja razvija kod djeteta, a što kod samog roditelja?
- Takav roditeljski stil, u kojem je roditelj prisutan na način koji je usklađen s djetetovim signalima, snažno podupire stvaranje djetetove samosvijesti, znanja o njemu samome, što voli, a što ne, što može, a što ne, koje su njegove, odnosno njene sposobnosti, talenti, koje su jake i slabe strane i slično.
Roditelji tako dijete kvalitetno pripremaju za život jer djeca tako znaju tko su, vjeruju vlastitim kompetencijama i preuzimaju osobnu odgovornost u svim svojim ulogama i vode računa o dobrobiti drugih ljudi.
Stil 'lijenog roditeljstva' zahtjeva prije svega vrijeme i strpljenje naročito kad su djeca mala, puno veći angažman u prvim godinama djetetovog života, ali je to 'investicija' koja se dugoročno višestruko isplati jer je rezultat samostalno, samopouzdano dijete, odgovorno prema vlastitim obvezama što roditelju posljedično olakšava posao i ostavlja puno više vremena za njegove aktivnosti.
Kako uvesti lijeno roditeljstvo u svakodnevnu praksu, te što je s pohvalama i kaznama?
- Za prakticirati 'lijeno' roditeljstvo roditelj svome djetetu mora pristupiti s interesom i znatiželjom umjesto da ga pokuša uklopiti u vlastitu sliku djeteta. Vrlo je ljudski imati želje za svoje dijete, no prilično je destruktivno za mentalno zdravlje ukalupljivati dijete u okvire koje smo mu zacrtali bez uvažavanja djeteta kao osobe. Važno je da roditelj vjeruje u kompetencije svoga djeteta što često nije jednostavan zadatak, objašnjava psihologinja.
- 'Lijeni roditelj' pruža podršku djetetu u donošenju vlastitih odluka te kroz dijalog pomaže proširiti iskustvo koje mu nedostaje. Roditelj djetetu pruža podršku i kad ono donese krivu odluku npr. ako je dijete dobilo lošu ocjenu jer nije dovoljno učilo jer mu je bilo važnije igrati nogomet s prijateljima na igralištu.
Takav roditelj prvo utješi tužno i frustrirano dijete, a tek onda odgaja riječima - 'što misliš bi li ti bilo korisnije da si više učio u nedjelju, a manje bio na igralištu kako smo ti predložili?'. Dakle, lijeno roditeljstvo se više oslanja na metodu prirodnih i logičnih posljedica djetetovih izbora nego li na princip nagradi i kazni te pravila i rasporede koje donosi roditelj u odnosu na koje dijete treba biti poslušno bez velikog učešća u donošenju istih.
Iskustvo na vlastitoj koži je moćan način učenja, a pri tom roditelj treba biti svjestan rizika da će dijetedoživjeti fizičku i psihičku bol. No, lijeni roditelj vjeruje u sposobnost vlastitog djeteta da će temeljem osobnog iskustva donositi buduće odluke.
Prakticira li se ovaj stil roditeljstva i kod nas?
- Teško je govoriti koliko se ovakav stil roditeljstva prakticira kod nas jer mi u savjetovalištu susrećemo roditelje koji nam se jave tek kad nešto 'zapne'. Dojam je da ovo nije dominantan roditeljski stil.
Svjedočimo da je roditeljima jako stalo da budu najbolji mogući roditelji svojoj djeci, ali da su još uvijek zbunjeni kako se to radi.
Roditeljstvo koje su iskusili na vlastitoj koži često ne žele svojoj djeci jer znaju koje su bile mane pristupa temeljenog na brojnim pravilima i strahopoštovanju odraslih, pa često današnji roditelji skliznu i prepuste vodstvo u obitelji djeci tako da zadovoljavaju dječje želje, a pri tom propuštaju zadovoljavati njihove potrebe naročito psihičke (kompetentnost, autonomija i povezanost).
Za kraj, psihologinja savjetuje:
- Roditeljima, naročito predškolske djece, savjetujemo da vrijeme kojim raspolažu u svakodnevnom životu koriste kako bi svoju djecu upoznali, stvorili im sigurno okruženje i prilike za slobodnu igru i istraživanje svijeta koji ih trenutno okružuje jer na takav način im omogućuju da razviju svoje kompetencije i zadrže žar za učenjem te steknu želju za kasnijim akademskim obrazovanjem. Za učenje specifičnih vještina kroz sport i druge obrazovne sadržaje će biti vremena.
Roditelji bi trebali pomoći djeci da se nauče nositi s frustracijom koju život nosi umjesto da ih od iste štite, jer tako stvaraju 'psihički imunitet'. Naučite se više uživati u svojoj djeci sada, a manje brinuti o tome što ih čeka sutra.